Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/13 (D. V.)

Odluka donesena 17. 09. 2013.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3477/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2013. godine u predmetu broj AP 3477/13, rješavajući apelaciju Daniela Vincetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daniela Vincetića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 120371 13 IKSŽ od 3. jula 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 120371 13 Iks od 14. juna 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Daniel Vincetić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupa Denis Bogilović, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. avgusta 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 120371 13 IKSŽ od 3. jula 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 120371 13 Iks od 14. juna 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Sarajevo (u daljnjem tekstu KPZ Sarajevo) do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 120371 10 K od 14. maja 2012. godine, apelant je proglašen krivim za počinjena krivična djela–krivotvorenje kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja iz člana 257. stav 4. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivično djelo iskorištavanja djeteta i maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav

1. KZ FBiH, a sve u vezi sa članom 54. istog Zakona, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju se na osnovu člana 27. KZ FBiH, ima uračunati i vrijeme koje je osuđeni proveo u pritvoru, počev od 15. decembra 2009. godine, do 11. marta 2010. godine.

3. Općinski sud je apelantu, 5. juna 2013. godine, uručio Uputni akt da se, 9. jula 2013. godine, javi u KPZ Sarajevo na izdržavanje kazne zatvora.

4. Apelant je podnio Općinskom sudu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora, a kao razlog naveo je da je student i da mu je potrebno takvo odlaganje u roku od 3. mjeseca, radi polaganja ispita. Istovremeno, molbom je traženo da apelant pomenutu kaznu zatvora izdržava kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 120371 13 Iks od 14. juna 2013. godine, odbijena je molba apelanta za odlaganje izvršenja kazne uz obrazloženje da se nisu stekli zakonski uslovi za odlaganje predviđeni članom 27. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine br. («Službeni glasnik FBiH» broj 44/98), kao i prijedlog apelanta da kaznu izdržava kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom. Nadalje, apelantu je utvrđena obaveza da se po pravosnažnosti ovog rješenja odmah javi sudu radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

6. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 K 120371 13 IKSŽ od 3. jula 2013. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

7. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. U konkretnom slučaju apelant izričito osporava rješenje Općinskog suda broj 65 0 K 120371 13 Iks od 14. juna 2013. godine, kao i rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 K 120371 13 IKSŽ od 3. jula 2013. godine, kojim je odbijena molba za odlaganje izvršenja kazne, kao i prijedlog da apelant kaznu zatvora izdržava kao kućni zatvor sa elektronskom nadzorom.

10. U vezi sa navodima apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, također, podsjeća da navedeni član propisuje da «[...] prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]». Međutim, u ovom slučaju apelant nije podnio apelaciju protiv presude kojom mu je pravosnažno utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine zbog krivičnog djela krivotvorenja kreditnih i ostalih kartica bezgotovinskog plaćanja iz člana 257. stav 4. Krivičnog zakona FBIH i počinjenog krivičnog djela iskorištavanja djeteta i maloljetnika radi pornografije iz člana 211. stav 1. KZ FBiH, već protiv rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda. Ovim rješenjima nije utvrđivana «osnovanost bilo kakve krivične optužbe» protiv njega, već je samo odbijena njegova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora utvrđene pravosnažnom sudskom presudom. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta, nego o odlukama doensenim u postupku u kojem se odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli odlaganje pravosnažno izrečene kazne zatvora po presudi Općinskog suda, proizlazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Budući da Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, ratione materie, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 2284/11 od 15. septembra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. Imajući u vidu naprijed istaknuto, apelantovi navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, su također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3477/13 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio