Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1054/11 (Z. Č., S. G. i A. R.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 11
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 4
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1054/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj 1054/11, rješavajući apelaciju Zijada Čamdžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zijada Čamdžića, Suvada Gogića i Avde Rustemovića podnesena zbog nedonošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača na tenderu broj 481 Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zijad Čamdžić, Suvad Gogić i Avdo Rustemović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Kladnja, koje zastupa Muriz Gurda, advokat iz Kladnja, podnijeli su 2. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača na tenderu broj 481 Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija). Apelanti su dopunili apelaciju 3. decembra 2012. godine.
2. Agencija je javnim pozivom broj 481 objavljenim u "Dnevnom avazu" od 3. aprila 2000. godine, raspisala tender za predmet prodaje "Gradska kafana" Kladanj (u daljnjem tekstu: Gradska kafana), a čiju prodaju vrši preduzeće za ugostiteljstvo i turizam D.D."KONJUH" Kladanj. Na raspisani tender podnesene su dvije prijave od ponuđača koji su kasnije identifikovani kao apelanti i Dževad Drapić.
3. Nakon toga, Agencija je donijela odluku broj 19-021-343/00 od 17. jula 2000. godine kojom je kao najpovoljnija ponuda za predmet prodaje – Gradska kafana izabrana ponuda Dževada Drapića.
4. Kantonalni sud je u ponovnom postupku, postupajući po uputama i primjedbama Vrhovnog suda, donio presudu broj 003-0-U-06-000610 od 29. marta 2007. godine kojom je tužbu apelanata uvažio i osporeno rješenje Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 13. maja 2002. godine, kojim je odbijena žalba apelanata protiv prvostepenog rješenja o izboru najpovoljnijeg ponuđača, poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
5. Nakon toga Ministarstvo je, rješavajući po presudi Kantonalnog suda od 29. marta 2007. godine, donijelo rješenje broj 05/1-19-2740/07 od 6. aprila 2007. godine kojim je poništeno rješenje Agencije od 17. jula 2000. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Prema stanju u spisu, postupak pred prvostepenim organom je još uvijek u toku.
6. Apelanti su podneskom od 21. januara 2010. godine urgirali kod Ministarstva da kao drugostepeni organ, od prvostepenog organa zatraži hitno donošenje nove odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača ili da u roku ne dužem od 15 dana to učini samo Ministarstvo (član 20. Zakona o upravnim sporovima).
7. U međuvremenu, obzirom da Agencija nije u zakonskom roku donijela novu prvostepenu odluku, apelanti su podneskom od 15. augusta 2007. godine Kantonalnom sudu podnijeli zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovorne osobe za tešku povredu službene dužnosti, a podnescima od 6. oktobra 2008. godine, 25. februara i 15. maja 2009. godine urgirali kod Kantonalnog suda da se postupi po zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka po odredbama Zakona o upravnim sporovima. Nakon toga, apelanti su 16. decembra 2010. godine Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) podnijeli prijavu o počinjenom krivičnom djelu iz člana 351. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) protiv odgovorne osobe u Agenciji, te odgovorne osobe u Ministarstvu, jer nije u zakonskom roku postupila po pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda od 29. marta 2007. godine.
8. Iz stanja spisa, proizlazi da apelanti nisu pokrenuo upravni spor zbog neodlučivanja upravnih organa u predmetnom postupku.
9. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Ustavni sud podsjeća da u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Također, Ustavni sud podjeća da, i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 11. i 22. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), odnosno, odredbama čl. 10. i 20. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 721/09 od 11. februara 2010. godine, točka 9, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantica vezano za njene navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove koji su joj stojali na raspolaganju u smislu relevantnih odredbi važećih zakona koji reguliraju upravni postupak. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić