Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4297/10 („Natron“ d.d. Maglaj)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Stečaj
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4297/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4297/10, rješavajući apelaciju „Natrona“ d.d. Maglaj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Natrona“ d.d. Maglaj podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 017-0-Ip-06-000497 zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „Natron“ d.d. Maglaj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa direktor kao zakonski zastupnik, podnio je 4. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-Mals-06-000153 od 26. juna 2006. godine u razumnom roku.

2. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj 017-0-Mals-06-000153 od 26. juna 2006. godine naloženo je „Polietilenki“ d.d. Bihać da apelantu isplati iznos od 1.894,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. aprila 2004. godine do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 114,00 KM.

3. Apelant je 15. septembra 2006. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje presude od 26. juna 2006. godine na pokretnim stvarima „Polietilenka“ d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik), navodeći da je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze izvršenika, a izvršenik nije izvršio svoju obavezu iz navedene presude.

4. Općinski sud je 5. oktobra 2006. godine donio Rješenje o izvršenju broj 017-0-Ip-06- 000497, kojim je odredio predloženo izvršenje.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 St 020152 10 St od 20. oktobra 2010. godine otvoren je stečajni postupak nad imovinom izvršenika.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000497 od 5. jula 2011. godine prekinut je postupak u predmetnoj izvršnoj stvari zbog nastupanja posljedica otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika u smislu odredbe člana 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06, u daljnjem tekstu: ZSP), te odredbe člana 378. stav 1. tačka

4. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se, shodno odredbi člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, u daljnjem tekstu: ZIP), primjenjuje i u izvršnom postupku.

7. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što Općinski sud nije u razumnom roku okončao izvršni postupak u predmetu broj 017-0-Ip-06-000497. Apelant je, također, naveo i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, apelant je tražio od Ustavnog suda da naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu, u smislu odredbe člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, isplati u roku od tri mjeseca iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete za utvrđeno kršenje ustavnih prava.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer predmetni izvršni postupak nije okončan, već je prekinut donošenjem Rješenja Općinskog suda broj broj 017-0-Ip-06-000497 od 5. jula 2011. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je Općinski sud u konkretnom slučaju prekinuo postupak primjenjujući svoja ovlaštenja iz odredbi člana 58. st. 1. i 2. ZSP kojima je propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se, a u vezi sa odredbom člana 378. stav 1. tačka 4. ZPP (koji se, shodno odredbi člana 21. stav 1. ZIP-a, primjenjuje i u izvršnom postupku) kojom je propisano da se postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka. S obzirom na to da je, u konkretnom slučaju, Općinski sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne i precizne razloge u pogledu svojih stavova, te logično i uvjerljivo obrazloženje za primjenu materijalnog prava koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno, a u vezi sa prekidom predmetnog postupka zbog otvaranja stečaja nad izvršenikom/stečajnim dužnikom, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakao u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4297/10 („Natron“ d.d. Maglaj) | Sudska praksa | Aktio