Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1974/12 (S.M.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-1974/12
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1974/12, rješavajući apelaciju S.M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija S.M., podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005336 12 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva kojeg zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnio je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj S1 3 P 005336 12 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH je zatraženo 4. juna 2012. godine i 15. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 12. juna 2012. godine i 19. augusta 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 15. juna 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 13. februara 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog Olimpijskog komiteta BiH radi isplate duga i poništenja odluke vsp. 20.000,00 KM.
7. Općinski sud je donio Rješenje broj 065-0-P-08-000639 od 23. aprila 2008. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u navedenoj pravnoj stvari i predmet nakon pravosnažnosti dostavio Sudu BiH, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
8. Sud BiH je donio Presudu broj S1 3 P 005336 08 P od 18. novembra 2011. godine, koja je ukinuta Rješenjem apelacionog vijeća Suda BiH broj S1 3 P 005336 12 Gž od 21. marta 2012. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
9. Nakon toga, Sud BiH je 5. jula 2012. godine donio rješenje kojim je postupak u toj pravnoj stvari prekinut do okončanja postupka koji je pred tim sudom vođen između istih stranaka pod brojem S1 3 P 005334 12 P.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu, u predmetu broj S1 3 P 005334 12 P, donesena presuda 10. juna 2013. godine, koja nije postala pravosnažna jer je protiv nje izjavljena žalba, pa se predmet trenutno nalazi pred apelacionim vijećem Suda BiH.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Suda BiH, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje, apelant je ukratko opisao hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke), istaknuvši kako je od podnošenja tužbe pa do dana podnošenja apelacije prošlo četiri godine i tri mjeseca, te da je time, bez sumnje, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Sudu BiH da po hitnom postupku odluči u navedenom predmetu, te mu naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da je u međuvremenu, u predmetu broj S1 3 P 005334 12 P (u sporu istih stranaka […]), donesena presuda 10. juna 2013. godine, koja nije postala pravosnažna jer je protiv nje izjavljena žalba, […] pa se predmet trenutno nalazi pred apelacionim vijećem Suda BiH u GŽ fazi.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 15.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 184.
[…] (3) Drugostepeno vijeće će održati sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog vijeća primi spise povodom žalbe.
(4) Drugostepeno vijeće će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 317.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
[…] VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Sud BiH nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 13. februara 2008. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od pet godina i šest mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga i poništenja odluke, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud ažurno postupao po apelantovoj tužbi, odmah po prijemu dostavio ju na odgovor, te je nakon toga bez odlaganja donio rješenje kojim se proglasio stvarno nenadležnim za raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari i cijeli spis nakon pravosnažnosti tog rješenja dostavio Sudu BiH, kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak. Ustavni sud zapaža da se Sud BiH u svom odgovoru na apelaciju nije posebno očitovao na dužinu trajanja prvostepenog postupka u periodu od preuzimanja predmeta do donošenja prvostepene presude, niti je ponudio posebno obrazloženje za taj period. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, nakon što je zaprimio navedeni predmet (u spisu nije preciziran tačan datum) 18. novembra 2011. godine donio presudu, koja je rješenjem Suda BiH od 21. marta 2012. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Sud BiH je donio rješenje od 5. jula 2012. godine kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut do okončanja postupka koji je pred tim sudom vođen između istih stranaka pod brojem S1 3 P 005334 12 P, koji nije okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je postupak prekinut, što Sud BiH objektivno sprečava da nakon donošenja rješenja o prekidu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Dakle, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka u periodu od pet godina i šest mjeseci postojale objektivne okolnosti, kao što su podnošenje tužbe stvarno nenadležnom sudu i prekid postupka, zbog kojih sud nije mogao da postupa, te da je s druge strane, u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, donosio odluke u prvom i drugom stepenu, te da u konkretnom slučaju nisu uočljivi neki neopravdano dugi periodi neaktivnosti suda, osim u početnom periodu nakon preuzimanja predmeta. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant, iako je imao punomoćnika, podnio tužbu stvarno nenadležnom sudu, a također pokrenuo još jednu parnicu protiv istog tuženog pred Sudom BiH te na taj način doprinio dužini trajanja postupka.
25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
26. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetu Suda BiH, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti da je postupak trajao duže od pet godina, i još uvijek nije okončan, budući da je apelant sam doprinio dužini trajanja navedenog postupka prvenstveno podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom sudu, a zatim pokretanjem još jednog postupka pred nadležnim sudom od čijeg ishoda zavisi okončanje postupka, čega je apelant mogao biti svjestan, a s druge strane, kada su redovni sudovi postupali bez vidljivog odugovlačenja.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić