Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-940/12 (M. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 11
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 10
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-940/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP-940/12, rješavajući apelaciju Marijana Babića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marijana Babića podnesena zbog dužine postupka pred Službom za prostorno uređenje Općine Ilidža u postupku radi izdavanja urbanističke saglasnosti za legalizaciju kuće za odmor zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Marijan Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 13. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka pred Službom za prostorno uređenje Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) u postupku radi izdavanja urbanističke saglasnosti za legalizaciju kuće za odmor.
2. Rješenjem Službe broj, 03-23-5924/7-07 K, od 14. septembra 2011. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za izdavanje urbanističke saglasnosti za legalizaciju kuće za odmor.
3. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-23-2795/11, od 6 decembra 2011. godine poništeno je prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Odlučujući u ponovnom postupku Služba je donijela rješenje broj, 03-23-5924/7-07 K, od 29. februara 2012. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za izdavanje urbanističke saglasnosti za legalizaciju kuće za odmor.
5. Protiv pomenutog rješenja apelant je 7. marta 2012. godine podnio žalbu Ministarstvu i prema stanju spisa, predmetni upravni postupak pred Ministarstvom je u toku.
6. Apelant u apelaciji hronološki opisuje tok predmetnog postupka navodeći da u konkretnom slučaju postupak traje neopravdano dugo i da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud podsjeća da u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 216. stav 3. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Također, Ustavni sud podjeća da, i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 11. i 22. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», br. 2/98 i 8/00), odnosno, odredbama čl. 10. i 20. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 721/09 od 11. februara 2010. godine, tačka 9, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelant vezano za njegove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove koji su mu stojali na raspolaganju u smislu relevantnih odredbi važećih zakona koji reguliraju upravni postupak. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić