Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4425/10 (A. M.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4425/10

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4425/10, rješavajući apelaciju Andrije Martinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Andrije Martinovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 1 V 001793 12 Rev od 31.

maja 2012. godine.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da apelantu Andriji Martinoviću u roku od tri mjeseca isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Andrija Martinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podmilačja-Jajce, koga zastupa Delisa Madžo, advokat iz Jajca, podnio je 12. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu-Odjeljenje u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 1 V 001793 02 V (stari broj R-56/02) radi određivanja naknade za ekspropriranu imovinu. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 13. i 14. decembra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Ustavni sud je odgovore Kantonalnog i Općinskog suda primio 31. decembra 2012. godine i 18. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Općinskog i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantu 22. septembra 2013. godine, a odgovor Vrhovnog suda 6. septembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Općinskog sekretarijata za poslove uprave Jajce-Odsjek za imovinsko-pravne poslove broj 03-473-32/82 od 9. novembra 1982. godine usvojen je zahtjev vlasnika-apelanta da se eksproprira baraka koja se nalazi u zemljištu, označenom kao k.č. broj 8/9 upisana u p.l. broj 105 k.o. Podmilačje, u korist GRO „Pliva“ OOUR „PIT“ Jajce. Dalje je u rješenju navedeno da će se postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine sprovesti poslije pravosnažnosti ovog rješenja. Kako među strankama nije došlo do sporazuma o naknadi, spis predmeta je dostavljen, u smislu odredbe 67. tada važećeg Zakona o eksproprijaciji, na postupanje Općinskom sudu u Jajcu. Rješenjem Općinskog suda u Jajcu broj R-32/84 od 4. aprila 1986. godine određena je pravična naknada za eksproprirane nekretnine ranijeg vlasnika-apelanta kao predlagača u iznosu od 1.736.057,00 dinara, koji iznos je protivnik predlagača GRO „Pliva“ OOUR „PIT“ Jajce dužan platiti apelantu uz kamatu od 7,5 % počevši od 9. novembra 1982. godine, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 30.000,00 dinara. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž- 2718/86 od 12. novembra 1986. godine žalbe apelanta i protivnika predlagača su uvažene, pobijano prvostepeno rješenje Općinskog suda u Jajcu ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak.

7. Apelant je podneskom-zahtjevom od 2. septembra 2002. godine tražio od Općinskog suda aktiviranje predmeta, tj. zakazivanje ročišta, kako bi se ranije započeti postupak u predmetu broj R- 32/84 okončao. U zahtjevu je naveo da je navedeni spis zagubljen, te da je potrebno izvršiti rekonstrukciju spisa.

8. Postupajući po apelantovom zahtjevu, Općinski sud je predmet zaveo pod novim brojem R- 456/02, te je 1. oktobra 2002. godine sud zatražio od Općine Jajce spis na uvid, navodeći da kod Imovinsko-pravne službe Općine Jajce postoji predmet eksproprijacije koji je vođen pod poslovnim brojem 03-473-32-2/87, kako bi sud mogao izvršiti rekonstrukciju spisa predmeta jer je on uništen tokom rata. Služba urbanizma, prostornog uređenja, geodetskih, katastarskih i imovinsko-pravnih poslova Općine Jajce je 17. oktobra 2002. godine dostavila Općinskom sudu traženi spis.

9. Nakon primljene dokumentacije od nadležne službe Općine Jajce, Općinski sud je održao 10 ročišta i proveo dokazni postupak (uključujući i vještačenje po vještacima financijske, geodetske i poljoprivredne struke) s ciljem da utvrdi vrijednosti eksproprirane imovine, te donio Rješenje broj R-456/02 od 19. juna 2009. godine kojim se određuje naknada za eksproprirane nekretnine ranijeg vlasnika - apelanta po Rješenju za eksproprijaciju Općine Jajce broj 03-473-32/82 od 9. novembra 1982. godine za ½ barake na k.č. broj 8/9 upisane u p.l. broj 105 k.o. Podmilačje i dopunskom Rješenju broj 03-473-32-2/87 od 4. aprila 1987. godine za eksproprijaciju pripadajućeg zemljišta površine 100 m² u ukupnom iznosu od 9.439,86 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove odluke. Rješenjem je, također, određeno da je apelant kao predlagatelj dužan protivniku predlagatelja „Pliva“ d.o.o. Jajce naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.080,00 KM.

10. Odlučujući o žalbi protivnika predlagatelja, Kantonalni sud je 24. novembra 2010. godine donio Rješenje broj 06 0 V 002171 09 Gž kojim je djelimično uvažio žalbu, te preinačio stav prvi izreke prvostepenog rješenja Općinskog suda od 19. juna 2009. godine u dijelu određenog iznosa naknade za eksproprirane nekretnine, tako što se određuje visina naknade u iznosu od 2.524,52 KM umjesto iznos od 9.439,86 KM, dok se u ostalom dijelu stava prvog izreke prvostepeno rješenje potvrđuje, a žalba protivnika predlagatelja odbija kao neosnovana.

11. Apelant je 24. januara 2011. godine protiv drugostepenog rješenja Kantonalnog suda od 24. novembra 2010. godine izjavio reviziju.

12. Vrhovni sud je 31. maja 2012. godine donio Rješenje broj 46 1 V 001793 12 Rev kojim je usvojio reviziju u dijelu kojim se pobija odluka o glavnoj stvari i drugostepeno rješenje Kantonalnog suda preinačio tako što se žalba protivnika predlagatelja odbija kao neosnovana i prvostepeno rješenje Općinskog suda od 19. juna 2009. godine u stavu prvom izreke potvrđuje, dok se revizija u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka odbacuje. Rješenjem je protivnik predlagatelja obavezan da apelantu kao predlagaču naknadi troškove na ime sastava revizije u iznosu od 810,00 KM.

IV.Apelacija

a) Navodi iz zahtjeva

13. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom vanparničnom postupku radi određivanja naknade za ekspropriranu imovinu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, prije svega, ukazuje da je postupak trajao preko 25 godina, što je, kako ističe, neprihvatljivo dug period za postupak koji se po zakonu smatra hitnim, te ukazuje na kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje. S tim u vezi, apelant je tražio isplatu naknade na ime nematerijalne štete, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, u iznosu od po 300 KM za svaku godinu za period od 14. decembra 1995. godine do dana donošenja pravomoćne odluke.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru Općinskog suda postupajući sudija je hronološki opisao tok postupka, te istakao da su, nakon njegovog imenovanja na funkciju sudije (2011. godine) i zaduženja predmetnog spisa, sve radnje preduzimane u skladu s odredbama ZPP-a.

15. Kantonalni sud je u svom odgovoru samo naveo da je po žalbi protivnika predlagača „Pliva“ d.o.o. Jajce odlučeno 24. novembra 2010. godine, a odluka tog suda izrađena 22. decembra 2010. godine i dostavljena apelantu 28. decembra 2010. godine.

16. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je sporni predmet primljen na postupanje po reviziji 13. januara 2012. godine, a revizijska odluka donesena 31. maja 2012. godine. Stoga, prema mišljenju Vrhovnog suda, nema osnova za tvrdnju da je taj sud povrijedio apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačijem određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima zakoje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

18. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 70/07) relevantne odredbe glase:

Član 54.

Raniji vlasnik ima pravo i na naknadu izgubljene koristi koju bi ostvario dotadašnjim načinom iskorištavanja eksproprisane nekretnine za vrijeme od dana predaje te nekretnine u posjed korisniku eksproprijacije do dana prijema u posjed nekretnine date u zamjenu ili do isteka rokova određenih za isplatu novčane naknade.

Član 65.

Postupak za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu je hitan.

Član 69.

Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije do stupanja na snagu ovog Zakona donijeto konačno rješenje kao i na postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako to rješenje, odnosno odluka bude poništena ili ukinuta.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje su Ustavnom sudu dostavili Općinski sud i Kantonalni sud, vanparnični postupak je pravosnažno okončan rješenjem Vrhovnog suda od 31. maja 2012. godine. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

25. Apelant ukazuje se da je postupak, koji je po zakonu hitan, trajao neprihvatljivo dugo, čime je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu postupka od novembra 1982. godine, kada je predmet upućen tadašnjem Općinskom sudu u Jajcu na nadležno postupanje. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pritom Ustavni sud podsjeća da u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud uzima u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). Međutim, iako iz spisa ne proizlazi da je predmetni postupak tokom ratnih sukoba na području Bosne i Hercegovine bio formalno prekinut, uvažavajući probleme sa kojim su se sudovi suočavali tokom rata i neposredno poslije rata, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta Općinski sud, objektivno, nije mogao imati „aktivan“ predmet sve do momenta kada je apelant podnio zahtjev za njegovo aktiviranje (septembar 2002. godine), tražeći zakazivanje ročišta i rekonstrukciju spisa predmeta zbog saznanja da je on uništen tokom rata. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 343/09 od 18. aprila 2012. godine, tačka 18) prilikom ocjene dužine trajanja postupka ocijeniti period od dana podnošenja zahtjeva za nastavak postupka (2. septembar 2002. godine) do dana donošenja rješenja Vrhovnog suda od 31. maja 2012. godine (kojom je predmetni vanparnični postupak okončan), dakle, period od skoro devet godina i devet mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

31. Prilikom razmatranja kriterija koji su navedeni u ovoj odluci Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku u okviru kojeg je trebalo utvrditi spornu visinu naknade za eksproprirane nekretnine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, te okolnost da je tokom postupka provedeno više vještačenja (vještaka finansijske struke, vještaka poljoprivredne struke i vještaka geometra), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu, ali da se ta okolnost suštinski nije odrazila na dužinu postupka.

32. Dalje, u kontekstu ponašanja strana u postupku Ustavni sud, prije svega, podsjeća na to da je na sudu odgovornost i da je on dužan da upravlja postupkom, te da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova (vidi Evropski sud, Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine, broj aplikacije 51585/99). Analizirajući postupak, Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o hitnom postupku koji je trajao skoro devet godina i devet mjeseci, što je samo po sebi dug period za šta odgovornost, uglavnom, snosi Općinski sud. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u početnoj fazi postupka od septembra (aktiviranjem predmeta po zahtjevu apelanta) do decembra 2002. godine iskazao aktivnost (održavanjem ročišta 22. oktobra 2002. godine, preduzimanjem radnji u koordinaciji sa Imovinsko-pravnom službom Općine Jajce s ciljem da rekonstruiše spis predmeta, te održavanjem ročišta u decembru 2002. godine). Međutim, u daljnjem periodu Općinski sud nije iskazao adekvatnu ažurnost u rukovođenju vanparničnog postupka (odgađanjem ročišta na neodređeno vrijeme u više navrata, kao i neodržavanjem zakazanog ročišta za 4. maj 2006. godine) što je, između ostalog, rezultiralo i potpunom pasivnošću tog suda u periodu od 4. decembra 2002. godine do 25. maja 2004. godine, te od 25. maja 2004. godine do 5. maja 2005. godine, kao i kasnijim odugovlačenjima i neblagovremenom preduzimanju procesnih radnji (određivanjem izvođenja dokaza vještačenjima tek sredinom 2005. godine) sve do donošenja prvostepenog rješenja od 19. juna 2009. godine. Stoga je, po ocjeni Ustavnog suda, Općinski sud takvim neefektivnim rukovođenjem postupkom zapravo ključno utjecao da je postupak trajao tako dugo pred tim sudom (skoro sedam godina). Na drugoj strani, Ustavni sud smatra da su, u daljnjoj fazi postupka, Kantonalni i Vrhovni sud svoje odluke (24. novembra 2010. godine i 31. maja 2012. godine) donosili u primjerom roku. Slijedom navedenog, Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je po svojoj naravi hitne prirode, kao i da je pokrenut još 1982. godine. Kada je u pitanju apelantovo ponašanje, iz predmetnog spisa nije uočljivo da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka u relevantnom periodu. Uzimajući u obzir sve navedeno, a naročito činjenicu da je postupak eksproprijacije, koji je po zakonu hitan, trajao skoro devet godina i devet mjeseci, računajući od podnošenja prijedloga za nastavak postupka do donošenja konačne odluke u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud smatra da navedeno jasno ukazuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka, sagledana u cjelini, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za šta odgovornost snosi, uglavnom, Općinski sud, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. Ustavni sud zapaža da apelant od Ustavnog suda traži naknadu na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

35. S obzirom na to da ovaj postupak spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je trajao skoro devet i devet mjeseci godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u «razumnom roku» po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 2.700,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je vanparnični postupak, koji je po zakonu hitan, trajao devet godina i devet mjeseci (relevantan period koji je Ustavni sud ispitivao), odnosno u cjelini skoro 31 godinu uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, za šta odgovornost, uglavnom, snosi Općinski sud zbog svoje pasivnosti u pojedinim fazama postupka i neadekvatnog preduzimanja procesnih radnji iz svoje nadležnosti. Za to navedeni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno obrazloženje, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio da postupak traje tako dugo.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2., Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4425/10 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio