Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3735/13 (A. O.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Zakonito hapšenje po presudi suda
  • Pritvor
  • Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3735/13

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3735/13, rješavajući apelaciju Arnela Omeragića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Arnela Omeragića podnesena zbog navodnog nezakonitog lišavanja slobode nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu o ukidanju pritvora broj 09 K 01429 13 K od 16. jula 2013. godine i upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa Zenica.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Arnel Omeragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirza Kovač, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodnog nezakonitog lišavanja slobode nakon donošenja Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) o ukidanju pritvora broj 09 K 01429 13 K od 16. jula 2013. godine i upućivanja na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravni zavod zatvorenog tipa Zenica (u daljnjem tekstu: KPZ Zenica). Apelant je u apelaciji tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Kantonalnom sudu i KPZ Zenica da postupe po Rješenju Kantonalnog suda o ukidanju pritvora broj 09 K 01429 13 K od 16. jula 2013. godine i apelanta odmah puste na slobodu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, KPZ Zenica i Kazneno-popravnog zavoda poluotvorenog tipa Sarajevo (u daljnjem tekstu: KPZ Sarajevo) zatraženo je 10. septembra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 7. oktobra 3013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. septembra 2013. godine, KPZ Sarajevo 12. septembra 2013. godine, KPZ Zenica 13. septembra 2013. godine, a Općinski sud 29. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 30. oktobra i 6. novembra 2013. godine III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci navedene presude počinio krivično djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz zakonske odredbe člana 238. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH), te ga je za navedeno krivično djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 56. KZFBiH, apelantu je uzeta kao utvrđena ranije izrečena kazna zatvora po Presudi Općinskog suda broj 65 0 K 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine, koja je postala pravosnažna 7. jula 2011. godine, u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, pa je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedan mjesec.

7. Nakon donošenja i objavljivanja Presude broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine ukinuo apelantu pritvor, te je naložio da se apelant pusti na slobodu odmah, tj. danom donošenja rješenja 16. jula 2013. godine.

8. Istog dana apelant je upućen u KPZ Zenica na izdržavanje kazne zatvora.

9. Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. je postala pravosnažna 16. augusta 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant navodi da je, nakon što je Kantonalni sud donio rješenje o ukidanju pritvora, nezakonito lišen slobode i upućen na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Zenica isti dan iz pritvora, gdje se i danas nalazi, te zaključuje da ga je KPZ Sarajevo nezakonito lišio slobode.

b) Odgovor na apelaciju

11. KPZ Sarajevo je u odgovoru na apelaciju naveo da je na osnovu Rješenja Kantonalnog suda broj 090 K 014249 13 K apelantu ukinuta mjera pritvora, te je on otpušten iz pritvorskog odjeljenja KPZ Sarajevo 16. jula 2013. godine u 13 sati. S obzirom na to da je apelant imao izrečenu zatvorsku kaznu odranije, na osnovu uputnog akta Općinskog suda broj Iks 650 K 190470 13 Iks od 16. jula 2013. godine apelanta su preuzeli pripadnici sudske policije, te ga sproveli na dalje izdržavanje kazne u KPZ Zenica.

12. KPZ Zenica je dostavio kompletnu dokumentaciju u vezi sa apelantovim upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Zenica na osnovu uputnog akta Općinskog suda broj 65 0 K 190470 13 Iks od 16. jula 2013. godine. U prilogu je dostavljen uputni akt Općinskog suda broj 65 0 K 190470 13 Iks od 16. jula 2013. godine u kojem je navedeno da je apelant 16. jula 2013. godine upućen u KPZ Zenica na izdržavanje kazne po Presudi Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine kojom mu je, zbog počinjenog krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz zakonske odredbe člana 238. stav 1, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Također je dostavljen i dopis Općinskog suda broj 65 0 K 372810 13 Iks od 26. augusta 2013. godine kojim je KPZ Zenica dostavljena pravosnažna Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, kojom je apelant zbog počinjenog krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz zakonske odredbe člana 238. stav 2. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedan mjesec. Konačno, navedeno je da je apelant proveo u pritvoru od 25. marta 2011. godine do 7. jula 2011. godine i od 11. juna 2012. godine do 16. jula 2013. godine, da je počeo da izdržava kaznu 16. jula 2013. godine i da mu kazna ističe 29. marta 2016. godine.

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, s obzirom na to da Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine nije bila pravosnažna (tj. na snazi je još bila pravosnažna Presuda Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine), shodno članu 11. Pravilnika o kriterijima za upućivanje osuđenih lica na izdržavanje kazne zatvora („Službene novine FBiH“ broj 34/11), izdao naredbu sudskoj policiji Kantona Sarajevo da apelanta sprovede na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. S obzirom na navedeno, Općinski sud je zaključio da je u apelantovom slučaju postupljeno u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i da su neosnovani apelantovi navodi o kršenju ljudskih prava.

14. Kantonalni sud se nije posebno izjašnjavao o osnovanosti predmetne apelacije, ističući da predmetna apelacija nije podnesena zbog nezakonitog postupanja Kantonalnog suda, već KPZ Sarajevo. Stoga je Kantonalni sud samo naveo da je, nakon što je donio i objavio Presudu broj 09 0 K 01424913 K od 16. jula 2013. godine, a kojom je kao utvrđena prihvaćena kazna izrečena apelantu Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine, donio i rješenje o ukidanju mjere pritvora apelantu i naložio da se apelant pusti na slobodu odmah, te da Kantonalnom sudu nije poznato kako je po tom rješenju postupljeno.

V.Relevantni propisi

15. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 56.

Odmjeravanje kazne osuđenoj osobi (1) Ako se osuđenoj osobi sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi, ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela primjenom odredaba člana 54. (Stjecaj krivičnih djela) ovog zakona, uzimajući ranije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, uračunat će se u izrečenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. Član 238.

Neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Ko neovlašćeno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ko organizira grupu ljudi u cilju učinjenja krivičnog djela iz stava 1. ovog člana, ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

16. Zakon o izvršenju krivičnih sankcija FBiH («Službene novine FBiH» br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11).

Član 3.

(1) Izvršenju sankcije pristupa se kad postane pravosnažna odluka kojom je sankcija izrečena i ako za izvršenje sankcija nema zakonskih smetnji.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U pogledu dopustivosti Ustavni sud smatra da se apelant obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da je navodno protivzakonito lišen slobode i upućen na izdržavanje kazne zatvora bez ikakvog pravnog osnova, a nakon što mu je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine ukinut pritvor i naloženo da bude pušten na slobodu odmah, tj. danom donošenja rješenja. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i pitanja koja apelant u sklopu specifičnih činjenica ovog predmeta pokreće, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da su mu upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora nakon donošenja rješenja o ukidanju pritvora povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Pravo na ličnu slobodu i sigurnost

22. Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

23. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda;

[...]

24. Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka naglasio da se pravo na slobodu ličnosti ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Izuzeci od zabrane lišavanja slobode dati su u članu 5. stav 1. Evropske konvencije, koji sadrži pobrojane slučajeve kada je lišavanje slobode dozvoljeno. To je jedan iscrpan popis koji se mora usko tumačiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978 godine, serija A-25). Samo takav pristup je konzistentan sa ciljem člana 5. Evropske konvencije, tj. da osigura da niko neće biti proizvoljno lišen slobode (vidi presude Evropskog suda za ljudska prava Quinn od 22. marta 1995. godine, serija A-311, i Winterwerp od 24. oktobra 1979, serija A-33). Proizvoljnost lišavanja slobode ocjenjuje se, u prvom redu, u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva ZKPFBiH koji je primijenjen u konkretnom slučaju i koji mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.

25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine, koja je postala pravosnažna istog dana, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca. Nakon toga, protiv apelanta je vođen drugi krivični postupak, a navedena kazna zatvora je uzeta kao utvrđena prilikom donošenja Presude Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine kojom je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i jedan mjesec, te je nakon donošenja i objavljivanja ove presude Kantonalni sud donio Rješenje broj 09 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine kojim je ukinuo apelantu pritvor i naložio da se apelant pusti na slobodu odmah, tj. danom donošenja rješenja, 16. jula 2013. godine. Dakle, apelantu je ukinut pritvor koji mu je određen u postupku u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine i koja je postala pravosnažna 16. augusta 2013. godine. Međutim, apelant je istog dana kada mu je ukinut pritvor u vezi sa nepravosnažnom Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine upućen na izdržavanje kazne zatvora koja mu je izrečena pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine.

26. Činjenica da je kazna zatvora izrečena pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine objedinjena u kaznu zatvora izrečenu Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, a koja je postala pravosnažna 16. augusta 2013. godine, ne ukazuje da je apelant nezakonito lišen slobode upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora izrečene pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine, a nakon što mu je ukinut pritvor rješenjem od 16. jula 2013. godine. Naime, tim rješenjem je apelantu ukinut pritvor koji se odnosio na Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, koja je tada još bila nepravosnažna, a apelant je upućen na izdržavanje kazne zatvora po pravosnažnoj Presudi Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine. Osim toga, iz cjelokupne dokumentacije koju je KPZ Zenica dostavio Ustavnom sudu vidljivo je da će apelant izdržavati kaznu zatvora u trajanju koje mu je izrekao Kantonalni sud Presudom broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, koja je u međuvremenu 16. augusta 2011. godine postala pravosnažna, odnosno jedinstvenu kaznu kojom je objedinjena i kazna zatvora izrečena Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine.

27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantovo lišavanje slobode radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora po pravosnažnoj Presudi Općinskog suda broj 65 0 K 190470 11 K od 7. jula 2011. godine, a nakon što mu je Rješenjem broj 09 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine ukinut pritvor u vezi sa nepravosnažnom Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 K 014249 13 K od 16. jula 2013. godine, u saglasnosti sa zahtjevom iz člana 5. Evropske konvencije «da niko ne smije biti lišen slobode osim po postupku propisanom zakonom, u sljedećim slučajevima: a) zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda». Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o „zakonitom lišavanju slobode po presudi nadležnog suda“, kako to propisuje član 5. stav 1.a. Evropske konvencije, pa su apelantovi navodi o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost neosnovani.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.a. Evropske konvencije, jer je apelant lišen slobode na osnovu pravosnažne sudske presude kojom mu je izrečena kazna zatvora.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3735/13 (A. O.) | Sudska praksa | Aktio