Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1049/11 (S. D.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Invalidnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1049/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1049/11, rješavajući apelaciju Saida Delića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Saida Delića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 013190 11 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ 12/2- 1174255127 od 6. juna 2011. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Said Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 4. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonanli sud), Kantonalne administrativne službe Sarajevo, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) zatraženo je 15. augusta 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Federalni zavod je dostavio odgovor 28. augusta 2013. godine, a Kantonalni sud 29. augusta i 7. novembra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 13. novembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 25. aprila 2003. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju, te da je Kantonalna administrativna služba donijela rješenje matični broj 0001174255127, broj predmeta 20-1106/03-1 od 20. maja 2003. godine, kojim se apelantu ne priznaju prava iz invalidskog osiguranja.

7. Rješenjem Federalnog zavoda broj 02/1-00011742551127 (broj predmeta 18-1473/03-2) od 9. jula 2003. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe.

8. Protiv rješenja Federalnog zavoda apelant je tužbom od 9. jula 2003. godine pokrenuo upravni spor kod Vrhovnog suda, koji je Presudom broj U-1971/03 od 16. oktobra 2008. godine uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda i predmet vratio tom organu na ponovno rješavanje.

9. Rješenjem Federalnog zavoda broj 01/1-1174255127 od 30. aprila 2009. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe.

10. Protiv rješenja Federalnog zavoda apelant je tužbom od 15. maja 2009. godine pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda, koji je Presudom broj 09 0 U 003913 09 U od 21. decembra 2010. godine uvažio tužbu i osporeno rješenje Federalnog zavoda od 30. aprila 2009. godine i rješenje Kantonalne administrativne službe od 20. maja 2003. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. Rješenjem Kantonalne administrativne službe broj FZ 12/2-1174255127 od 27. aprila 2011. godine, donesenim u izvršenju presude Kantonalnog suda od 21. decembra 2010. godine, apelantu nisu priznata prava iz invalidskog osiguranja.

12. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ 12/2-1174255127 od 6. juna 2011. godine odbijena je apelantova žalba kao neosnovana.

13. Apelant je protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ 12/2-1174255127 od 6. juna 2011. godine tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Tužba je u Kantonalnom sudu zaprimljena u rad 4. jula 2011. godine i registrovana pod brojem 09 0 U 013190 11 U.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što predmetni postupak ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja traje nerazumno dugo. U podnesku od 12. jula 2011. godine apelant je dostavio rješenje Federalnog zavoda od 6. juna 2011. godine protiv kojeg je tužbom kod Kantonalnog suda pokrenuo upravni spor 4. jula 2011. godine o kojem još uvijek nije odlučeno.

b) Odgovor na apelaciju

15. Federalni zavod je u svom odgovoru na apelaciju naveo da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon niti su povrijeđena apelantova ustavna prava, istaknuvši da ostaje kod rješenja u cijelosti, te da predlaže da se apelacija odbije.

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 29. augusta 2013. godine naveo da u cijelosti ostaje kod Presude broj 09 0 U 003913 09 U od 21. decembra 2010. godine (kojom je uvažena apelantova tužba, poništeno osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak) i datog obrazloženja, a koja je donijeta u upravnom sporu po apelantovoj tužbi. Kantonalni sud je također naveo kako smatra da navedenom presudom nije došlo do kršenja prava na koja se pozvao apelant.

17. U odgovoru na apelaciju od 7. novembra 2013. godine, Kantonalni sud je naveo da nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava, s obzirom da postupajući sudija u svom referatu ima oko 500 predmeta, tako da su tek od nedavno došli na red da se rade predmeti iz 2011. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu koji je hitan, budući da su, prema Zakonu o upravnim sporovima, jedino zahtjevi za odlaganje izvršenja osporenog rješenja predviđeni da se moraju raditi u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva, te zahtjevi za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije, u roku od 15 dana. V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

19. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98, 8/00 i 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 22.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 34. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove tužbe protiv rješenja Federalnog zavoda broj FZ 12/2-1174255127 od 6. juna 2011. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za ostvarivanje prava iz invalidskog osiguranja započeo 25. aprila 2003. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 10 godina i šest mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. Analiza razumnosti trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zbog ostvarivanja prava iz apelantovog invalidskog osiguranja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

31. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom postupku prvostepeni organ donio rješenja u dva navrata, te da je drugostepeni upravni organ u tri navrata odlučivao o apelantovoj žalbi. Također, Ustavni sud primjećuje da su Vrhovni sud i Kantonalni sud u dva navrata odlučivali o apelantovoj tužbi kojom je pokretao upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je u oba slučaja poništavao akte koje su donijeli organi uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donosio odluke u vrlo kratkim periodima (najduži period je bio četiri mjeseca), što se može reći i za drugostepeni organ (najduži period je bio šest mjeseci). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud svoju odluku donio tek nakon pet godina i tri mjeseca od podnošenja tužbe (9. jula 2003. godine), dok je Kantonalni sud u konkretnom postupku svoju odluku donio nakon godinu dana i sedam mjeseci.

32. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke dva, odnosno tri puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u ovom postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, ali da su tome, također, doprinijeli i nadležni sudovi.

33. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Vrhovnog, odnosno Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 10 godina i šest mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom apelantove tužbe protiv Rješenja Federalnog zavoda broj FZ 12/2-1174255127 od 6. juna 2011. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj tužbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Ostali navodi iz apelacije

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak ostvarivanja apelantovog prava iz invalidskog osiguranja nije završen ni nakon 10 godina i šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1049/11 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio