Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1973/12 (S.M.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Otkaz
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1973/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1973/12, rješavajući apelaciju S.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaja se kao neosnovana apelacija S.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 005334 12 P 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj S1 3 P 005334 12 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatraženo je 6. juna 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine da dostavi odgovore na apelacije.

3. Sud BiH je dostavio odgovore na apelacije 20. juna 2012. godine i 8. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije dostavljeni su podnosiocu apelacije 6. jula 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 12. juna 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog Olimpijskog komiteta BiH radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, vsp. 50.000,00 KM.

7. Općinski sud je donio Presudu broj 065-0-P-07-004156 od 8. novembra 2007. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000097 od 16. janaura 2008. godine.

8. Odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda od 16. januara 2008. godine Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio Rješenje broj 070-0-Rev-08-000300 od 12. maja 2009. godine kojim je revizija uvažena, drugostepena presuda ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

9. Nakon toga, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-09-000724 od 25. augusta 2009. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim, zbog čega je prvostepena presuda ukinuta i predmet ustupljen Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu.

10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Sud BiH proizlazi da je navedeni predmet dostavljen Sudu BiH tek 19. oktobra 2009. godine, te da je tužba bila neuredna i da je Sud BiH rješenjem od 3. marta 2010. godine pozvao apelanta da je uredi. Apelant je podneskom od 10. marta 2010. godine ispravio i dopunio tužbu u skladu sa nalogom suda.

11. Nakon toga, Sud BiH je donio Presudu broj S1 3P 005334 10 P od 15. novembra 2011. godine kojom je odbačena kao nedopuštena apelantova tužba, odnosno tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, dok je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Istom presudom je apelant obavezan tuženom naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.160,00 KM.

12. Odlučujući o apelanatovoj žalbi protiv presude Suda BiH od 15. novembra 2011. godine, Sud BiH je u drugostepenom vijeću donio Rješenje broj S1 3 P 005334 11 Gž od 28. marta 2012. godine kojim je žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

13. Sud BiH je donio Presudu broj S1 3 P 005334 12 P 2 od 10. juna 2013. godine kojom je poništio odluku o otkazu ugovora o radu kao nezakonitu, te je shodno tome obavezao tuženog da apelantu isplatiti iznos od 3.213,00 KM, na ime naknade plaće za januar 2008. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 29. aprila 2011. godine do konačne isplate. Stavom II izreke presude je utvrđeno da je apelant ostvario pravo na povrat na posao, na poslove na kojima je radio prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, i to počev od 28. januara 2008. godine, te shodno tome, ostvario i pravo na naknadu plaće u visini od 28.722,00 KM, odnosno u visini koju bi ostvario da je radio kod poslodavca na mjestu generalnog sekretara u razdoblju od 7. maja 2007. godine do 28. januara 2008. godine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti. Stavom III izreke presude je obavezan tuženi da apelantu uplati doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje za razdoblje od 7. maja 2007. godine do 28. januara 2008. godine. Stavom IV izreke presude je obavezan tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.690,00 KM, dok je stavom V izreke presude odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.213,00 KM za razdoblje od 15. februara 2008. godine do 29. aprila 2011. godine zbog neosnovanosti.

14. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je protiv navedene presude izjavljena žalba, pa se predmet trenutno nalazi pred Apelacionim vijećem Suda BiH.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Suda BiH, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje, apelant je ukratko opisao hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke), istaknuvši kako je od podnošenja tužbe (12. juna 2007. godine) pa do dana podnošenja apelacija prošlo četiri godine i 11 mjeseci, te da je time, bez sumnje, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Sudu BiH da po hitnom postupku odluči u navedenom predmetu, te mu naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Sud BiH je u odgovoru na apelacije od 20. juna 2012. godine ukratko opisao hronologiju postupaka, te istakao da je u toku postupka postupao u više nego razumnim rokovima. Osim toga, Sud BiH je u odgovoru na apelaciju od 8. oktobra 2013. godine istaknuo da je navedeni predmet okončan donošenjem prvostepene presude 10. juna 2013. godine, protiv koje je izjavljena žalba, pa je presuda od 10. juna 2013. godine još uvijek nepravosnažna.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 15.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Sud BiH nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2007. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

26. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 12. juna 2007. godine, kao nenadležnog suda, pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je šest godina i pet mjeseci, odnosno nešto više od četiri godine, računajući od dostavljanja tužbe nadležnom sudu.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi poništenja odluke a slijedom toga isplate naknada iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

28. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud izuzetno ažurno postupao po apelantovoj tužbi i nakon provedenog postupka donio presudu od 8. novembra 2007. godine koja je djelimično preinačena presudom Kantonalnog suda od 16. januara 2008. godine, koji je također postupao, moglo bi se reći, promptno. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, također u veoma kratkom vremenu, svojim rješenjem od 12. maja 2009. godine uvažio reviziju tuženog, drugostepenu presudu ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Nakon toga, Kantonalni sud je, opet u razumnom roku, donio rješenje od 25. augusta 2009. godine kojim se proglasio stvarno nenadležnim, zbog čega je ukinuta i prvostepena presuda i predmet ustupljen Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu. Ustavni sud zapaža da se Sud BiH u svom odgovoru na apelaciju nije posebno očitovao na dužinu trajanja prvostepenog postupka u periodu od preuzimanja predmeta do donošenja prvostepene presude, niti je ponudio posebno obrazloženje za taj period. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, nakon što je zaprimio navedeni predmet (19. oktobra 2009. godine) rješenjem od 3. marta 2010. godine pozvao apelanta da uredi tužbu. Nakon što je apelant postupio po nalogu suda, Sud BiH je donio presudu od 15. novembra 2011. godine, koja je rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH od 28. marta 2012. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Sud BiH je u ponovnom postupku donio presudu 10. juna 2013. godine protiv koje je izjavljena žalba, pa se predmet trenutno nalazi pred Apelacionim vijećem Suda BiH. Dakle, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka u periodu od šest godina i pet mjeseci postojale objektivne okolnosti, kao što su podnošenje tužbe stvarno nenadležnom sudu, kao i podnošenje neuredne tužbe, zbog kojih sud nije mogao da postupa, te da je, s druge strane, u periodima "aktivnosti" predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, donosio odluke u prvom i drugom stepenu, te da u konkretnom slučaju nisu uočljivi neki neopravdano dugi periodi neaktivnosti suda. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant, iako je imao punomoćnika, podnio tužbu stvarno nenadležnom sudu, te neurednu tužbu, i na taj način u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka.

29. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

30. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade. VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti da postupak traje duže od šest godina i da još uvijek nije okončan, budući da je apelant sam u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja navedenog postupka prvenstveno podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom sudu, kao i podnošenjem neuredne tužbe, čega je apelant mogao biti svjestan, a s druge strane, kada su redovni sudovi postupali u Federaciji Bosne i Hercegovine u izuzetno kratkim rokovima, a Sud BiH bez vidljivog odugovlačenja.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1973/12 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio