Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2928/13 (A. M., E. K., N. M. i drugi)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Lišavanje slobode
- Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom · čl. 41
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom · čl. 58
- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 160
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-2928/13
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2928/13, rješavajući apelaciju Asima Mezbura i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Asima Mezbura, Edina Kamarića, Nermina Muhića [Šabanija], Adisa Hafizovića, Amele Festić, Sabihe Šahinović, Mirze Kosovca, Esada Sarhatlića, Edhema Šišića, Salke Zahirovića, Nedžmine Buljubašić i Jasmine Lutvagić, Envera Krasnića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se:
Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to:
- Službi socijalne zaštite Općine Novi Grad;
- Službi socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo;
- Službi socijalne zaštite Općine Centar;
- Službi socijalne zaštite Općine Ilidža i
- Službi socijalne zaštite Općine Stari Grad i
- Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Bihać da preduzmu aktivnosti radi osiguravanja prava apelanata koja proizlaze iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mirzi Kosovcu, Salki Zahiroviću, Jasmini Lutvagić i Enveru Krasniću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznose od po 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede ustavnih prava.
Nalaže se Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo-Službi socijalne zaštite Općine Novi Grad, Službi socijalne zaštite Novo Sarajevo, Službi socijalne zaštite Centar, Službi socijalne zaštite Ilidža i Službi socijalne zaštite Stari Grad, Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Bihać i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Asim Mezbur, Edin Kamarić, Nermin Muhić (prema podacima koje su dostavili nadležni organi prezime je Šabanija), Adis Hafizović, Amela Festić, Sabiha Šahinović, Mirza Kosovac, Esad Sarhatlić, Edhem Šišić, Salko Zahirović, Nedžmina Buljubašić, Jasmina Lutvagić i Enver Krasnić (u daljnjem tekstu: apelanti), koji su trenutno smješteni u Javnu ustanovu Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica "Drin" Fojnica (u daljnjem tekstu: Zavod), podnijeli su u periodu od 4. jula do 6. septembra 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nezakonitog smještaja u Zavod. Predmetne apelacije su zavedene pod br. AP 2928/13, AP 3438/13, AP 3440/13, AP 3442/13, AP 3445/13, AP 3556/13, AP 3655/13, AP 3656/13, AP 3732/13, AP 3733/13, AP 3734/13, AP 3767/13 i AP 3837/13.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2928/13, AP 3438/13, AP 3440/13, AP 3442/13, AP 3445/13, AP 3556/13, AP 3655/13, AP 3656/13, AP 3732/13, AP 3733/13, AP 3734/13, AP 3767/13 i AP 3837/13 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2928/13.
3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Službe socijalne zaštite Općine Novi Grad, Službe socijalne zaštite Novo Sarajevo, Službe socijalne zaštite Centar, Službe socijalne zaštite Ilidža i Službe socijalne zaštite Stari Grad, te Javne ustanove Centar za socijalni rad Bihać i Zavoda zatraženo je u periodu od 22. jula do 12. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelacije.
4. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad, Služba socijalne zaštite Novo Sarajevo, Služba socijalne zaštite Centar, Služba socijalne zaštite Ilidža i Služba socijalne zaštite Stari Grad, te Javna ustanova Centar za socijalni rad Bihać i Zavod su u periodu od 30. jula 2013. do 3. januara 2014. godine dostavili odgovore na apelacije, kao i dokumentaciju koja se odnosi na apelante.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju broj AP 2928/13 su dostavljeni apelantu i apelantovom staratelju 7. oktobra 2013. godine, dok su odgovori na apelacije u ostalim predmetima dostavljeni apelantima i njihovim starateljima 29. januara 2014. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 2928/13 (Asim Mezbur)
7. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj R-139/04 od 14. juna 2004. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra proizlazi da apelant zbog svoje duševne bolesti procesne psihoze – šizofrenije, uz zloupotrebu psihoaktivnih supstanci, nije sposoban da štiti svoja prava i interese, te da u stanju pogoršanja bolesti može direktno i neposredno da ugrozi prava i interese drugih, uključujući i sigurnost. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 29. do 38. Zakona o vanparničnom postupku.
8. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/IV-11-550-565/04 od 24. decembra 2004. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Zora Maklavi (apelantova majka).
9. Rješenjem Službe broj 35/IV-06-550-28/09 od 16. marta 2009. godine apelantu je imenovan novi staratelj Ajša Bavčić (zaposlenica Službe) zbog smrti ranijeg staratelja.
10. Rješavajući po službenoj dužnosti, Služba je donijela Rješenje broj 35/IV-12-545-435/11 od 31. marta 2011. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 30. marta 2011. godine pa sve dok za to bude postojala potreba. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila da apelant, zbog svog teškog zdravstvenog stanja, nije u mogućnosti da se brine o sebi, da mu je potreban svakodnevni ljekarski nadzor, briga i zaštita, te da nema srodnika koji bi preuzeli brigu o njemu i pružili mu adekvatan smještaj. Imajući u vidu navedeno, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09, u daljnjem tekstu: Zakon o osnovana socijalne zaštite) i odredbama čl. 58, 59, 60. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02, 8/03, 2/06, 21/06 i 17/10, u daljnjem tekstu: Zakon o socijalnoj zaštiti).
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3438/13 (Edin Kamarić)
11. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 074285 09 V od 23. novembra 2009. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
12. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/III-03-550-53/10 od 3. februara 2010. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Đevdeta Smječanin (zaposlenica Službe).
13. Rješavajući po službenoj dužnosti, Služba je donijela Rješenje broj 35/III-06-545-759/10 od 8. jula 2010. godine kojim je određeno da se apelantu priznaje pravo na smještaj u Zavodu počev od 12. jula 2010. godine pa dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da se apelant dugi niz godina liječi od ovisnosti, odnosno da je duševni bolesnik, da je u više navrata hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici u Sarajevu, zatim, da se ne može brinuti o sebi, jer često odluta u nepoznatom pravcu i ne koristi lijekove, tako da bez stručnog nadzora ne može funkcionirati. Imajući u vidu navedeno, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59, 60. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti. Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3440/13 (Nermin Muhić [Šabanija])
14. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Centar (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje broj 35/II-02-545-715/04 od 25. juna 2004. godine kojim je određeno da se apelantu priznaje pravo na smještaj u Zavod, počev od 28. juna 2004. godine pa dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila da je apelant psihički bolesnik sa dijagnozom duševnog poremećaja i poremećaja ponašanja prouzrokovanog uzimanjem više droga. S obzirom na to da apelant nema riješeno stambeno pitanje, nema porodicu ni srodnike koji bi mogli da se brinu o njemu, te da nema nepokretne niti pokretne imovine, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 59. Zakona o socijalnoj zaštiti.
15. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 041311 08 V od 18. novembra 2008. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
16. Rješenjem Službe broj 35/II-02-550-1369/08 od 29. decembra 2008. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Razija Smoljan (zaposlenica Službe). Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3442/13 (Adis Hafizović)
17. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po zahtjevu apelantovog oca Mirsada Hafizovića, donijela je Rješenje broj 35/V-03-545-721/04 od 27. jula 2004. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 27. jula 2004. godine pa dok ispunjava zakonske uvjete za smještaj u navedenoj ustanovi. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i otpusno pismo Kliničkog centra u Sarajevu utvrdila da apelant boluje od hebefrene šizofrenije. Imajući u vidu apelantovo zdravstveno stanje, Služba je navela da apelant ispunjava uvjete za smještaj u ustanovu socijalne zaštite, te je stoga odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 58. i 59. Zakona o socijalnoj zaštiti.
18. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj RO-790/04 od 15. decembra 2004. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
19. Rješenjem Službe broj 35/V-13-550-1005/09 od 29. septembra 2009. godine apelantu je postavljen novi staratelj Mehmed Ajanović (zaposlenik Službe) zbog smrti ranijeg staratelja Mirsada Hafizovića.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3445/13 (Amela Festić)
20. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 211906 11 V od 14. novembra 2011. godine apelantkinji je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju, socijalnu anamnezu i nalaz vještaka neuropsihijatra utvrdio da je apelantkinja duševno bolesna osoba, da je bolest trajnog i progresivnog karaktera, te da apelantkinja nije u stanju da štiti svoja prava i interese. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana
333. Porodičnog zakona.
21. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad Sarajevo broj 35/I-11-550-673/11 od 22. decembra 2011. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Almira Festić (apelanticina rođaka).
22. Na osnovu zahtjeva apelanticinog staratelja, apelantica je 26. decembra 2011. godine smještena u Zavod. Almira Festić (kao apelanticin staratelj) i „Drin“ zaključili su 26. decembra 2011. godine ugovor o načinu i uvjetima smještaja i izdržavanja korisnika, tj. apelantice u Zavodu. Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3556/13 (Sabiha Šahinović)
23. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 017-0-V-07-000 133 od 15. novembra 2007. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je na osnovu izvedenih dokaza, a naročito na osnovu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, utvrdio da je kod apelantice došlo do teškog i trajnog oštećenja psihičkih funkcija, te da stoga apelantica nije sposobna da štiti svoja prava i interese. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana
38. Zakona o vanparničnom postupku.
24. Rješenjem Javne ustanove Centar za socijalni rad Bihać broj 06-35-7061-15-UP1-1/07 od 10. decembra 2007. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Dženana Trejić (apelanticina kćerka).
25. Na osnovu zahtjeva apelanticinog staratelja, apelantica je 6. juna 2011. godine smještena u Zavod. Dženana Trejić (kao apelanticin staratelj) i „Drin“ zaključili su 6. juna 2011. godine ugovor o načinu i uvjetima smještaja i izdržavanja korisnika, tj. apelantice u Zavodu.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3655/13 (Mirza Kosovac)
26. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65-0-V 07-000 066 od 20. aprila 2007. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
27. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/IV-06-550-1244/07 od 2. jula 2007. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Mediha Ljuca (apelantova majka).
28. Rješavajući po zahtjevu Psihijatrijske klinike Kliničkog centra u Sarajevu, Služba je donijela Rješenje broj 35/IV-15-545-1102/07 od 13. jula 2007. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod počev od 6. jula 2007. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u predmetnom zahtjevu navedeno da je apelant više puta hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici, da je zbog pokušaja ubistva 2000. godine osuđen i da je boravio u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, te da priroda njegovog oboljenja zahtijeva nadzor nad pacijentom, redovno uzimanje terapije i redovne ljekarske kontrole. U vezi s tim, Služba je ukazala da je, s obzirom na to da se radi o bolesnoj i opasnoj osobi za okolinu, jedini adekvatan način zbrinjavanja smještaj u ustanovu u kojoj će apelantu biti omogućen medicinski tretman i zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba. Imajući u vidu navedeno, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti. Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3656/13 (Esad Sarhatlić)
29. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 162438 10 V od 24. decembra 2010. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju, socijalnu anamnezu i nalaz vještaka neuropsihijatra utvrdio da je apelant duševno bolesna osoba, da se radi o šizofrenoj psihozi, da je bolest trajnog karaktera bez mogućnosti bitnijeg poboljšanja, te da stoga apelant nije u stanju da na adekvatan način štiti svoja prava i interese. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 333. Porodičnog zakona.
30. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje broj 35/IV-04-545-104/12 od 23. januara 2012. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 11. januara 2012. godine pa dok za to bude postojala potreba. U obrazloženju rješenja Služba je navela da apelant, zbog teškog zdravstvenog stanja, nije u mogućnosti da samostalno vodi brigu o sebi, da njegovi srodnici nisu u mogućnosti preuzeti brigu o njemu, te da mu je neophodan svakodnevni ljekarski nadzor. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59, 60. i
61. Zakona o socijalnoj zaštiti.
31. Rješenjem Službe broj 35/IV-06-550-995/12 od 27. decembra 2012. godine apelantu je imenovan novi staratelj Mesudin Sarhatlić (apelantov brat), dok je staratelj koji je imenovan rješenjem od 23. septembra 2010. godine razriješen dužnosti.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3732/13 (Edhem Šišić)
32. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-V-06- 000 583 od 15. septembra 2006. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i nalaz vještaka neuropsihijatra utvrdio da je apelant duševno bolesna osoba, da nije u stanju da štiti svoja prava i interese, te da može ugroziti prava i interese drugih lica. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 385. Porodičnog zakona.
33. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Stari Grad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/I-04-545-66/06 od 10. aprila 2006. godine, donesenim po službenoj dužnosti, određeno je da se apelant smješta u Zavod, počev od 7. aprila 2006. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je apelantu, zbog bolesti, potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njegovih osnovnih životnih potreba, a da to ne može ostvariti u vlastitoj porodici ili drugoj porodici, jer nema srodnika koji bi vodili brigu o njemu. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59, 60. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti.
34. Rješenjem Službe broj 35/I-04-550-1668/06 od 21. novembra 2006. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Ljiljana Buljugić (zaposlenica Službe).
35. Rješenjem Službe broj 35/I-11-550-716/11 od 12. januara 2012. godine izmijenjeno je rješenje od 21. novembra 2006. godine tako što je za apelantovog staratelja imenovana Mirela Udovičić (zaposlenica Službe), dok je raniji staratelj razriješen dužnosti.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3733/13 (Salko Zahirović)
36. Rješenjem Osnovnog suda II Sarajevo broj R-597/87 od 5. novembra 1987. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
37. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05/3-550-16/88 od 7. aprila 1988. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovan Alaga Zahirović (apelantov otac).
38. Rješenjem Službe broj 35/III-12-550-837/02 od 18. septembra 2002. godine apelantu je imenovan novi staratelj Bajro Zahirović (apelantov brat), dok je raniji staratelj razriješen dužnosti jer nije u mogućnosti da obavlja tu dužnost.
39. Rješavajući po službenoj dužnosti, Služba je donijela Rješenje broj 35/III-04-545-1189/05 od 15. septembra 2005. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 2. septembra 2005. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na apelanta utvrdila da je apelant dugogodišnji duševni bolesnik sa dijagnozom SCH Paranoides, te da je u više navrata hospitalno liječen u Psihijatrijskoj bolnici u Sarajevu. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59, 60. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3734/13 (Nedžmina Buljubašić)
40. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 233946 12 V od 9. maja 2012. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i nalaz vještaka neuropsihijatra utvrdio da je apelantica duševno bolesna osoba sa dijagnozom paranoidne šizofrenije, da se radi o trajnoj i progresivnoj bolesti, te da apelantica nije u stanju da štiti svoja prava i interese. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama člana 333. Porodičnog zakona.
41. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/III-15-550-532/12 od 23. jula 2012. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovan Mirza Buljubašić (apelanticin sin).
42. Rješavajući po zahtjevu apelanticinog staratelja, Služba je donijela Rješenje broj 35/III-07- 545-365/13 od 8. februara 2013. godine kojim je određeno da se apelantici priznaje pravo na smještaj u Zavod, počev od 30. januara 2013. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelantica teški duševni bolesnik, te da je u više navrata liječena u Psihijatrijskoj bolnici u Sarajevu. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti. Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3767/13 (Jasmina Lutvagić)
43. Apelantica je 27. oktobra 2006. godine prisilno smještena na Psihijatrijsku kliniku Sarajevo u pratnji socijalnih radnika i službenika Policijske uprave Novi Grad, o čemu je klinika obavijestila nadležni sud.
44. Općinski sud u Sarajevu je donio Rješenje broj 065-0-V-06-001451 od 13. novembra 2006. godine kojim je određeno da se apelantica i dalje treba zadržati na liječenju u Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu do ozdravljenja, a najduže 45 dana računajući od dana prijema, tj. od 27. oktobra 2006. godine.
45. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje broj 35/IV-12-545-1104/06 od 20. novembra 2006. godine kojim je određeno da se apelantica smješta u Zavod, počev od 17. novembra 2006. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelantica bolesno lice sa dijagnozom Sch, da nije u mogućnosti da živi sama i da brine o svojim pravima i interesima, te da niko od srodnika nije u mogućnosti da se brine o njoj. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite i odredbama čl. 58, 59. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti.
46. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-V-06-001 633 od 19. januara 2007. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
47. Rješenjem Službe broj 35/IV-06-550-143/07 od 22. februara 2007. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Ajša Bavčić (zaposlenica Službe).
48. Rješenjem Službe broj 35/IV-06-550-1166/13 od 3. septembra 2013. godine apelantici je imenovan novi staratelj Adisa Bejtović (zaposlenica Službe), dok je raniji staratelj razriješen dužnosti.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3837/13 (Enver Krasnić)
49. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, Služba socijalne zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje broj 35/III-10-545-1214/02 od 7. aprila 2003. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 27. marta 2003. godine pa dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je provela postupak, te da je na osnovu dokumentacije i drugih dokaza zaključila da je u najboljem interesu apelanta da se smjesti u Zavod. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja shodno odredbama čl. 51, 59, 60. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti.
50. Rješenjem Općinskog suda II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RO-820/02 od 5. septembra 2003. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju, te nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra utvrdio da apelant zbog duševne bolesti (paranoidne šizofrenije) nije sposoban da se brine o svojim pravima i interesima. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja shodno odredbama čl.29. i 38. Zakona o vanparničnom postupku.
51. Rješenjem Službe broj 35/III-12-550-1022/03 od 6. oktobra 2003. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Elvira Perendija (apelantova sestra).
52. Rješenjem Službe broj 35/III-07-545-420/11 od 28. aprila 2011. godine izmijenjeno je Rješenje broj 35/III-10-545-1214/02 od 7. aprila 2003. godine na način da je određeno da će troškove smještaja snositi i apelant dijelom od lične penzije.
53. Rješenjem Službe broj 35/III-15-550-223/12 od 2. aprila 2012. godine apelantu je, zbog smrti staratelja, imenovan novi staratelj Ramajana Elezović (apelantova sestrična).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
54. Iz navoda apelacija proizlazi da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) s tim da je u pojedinim apelacijama to izričito i navedeno. Apelanti navode da su smješteni u Zavod uglavnom bez njihove volje i nezakonito, odnosno da ne mogu da napuste Zavod. Apelanti traže od Ustavnog suda da naloži njihovo puštanje na slobodu, dok apelanti Amela Festić, Mirza Kosovac, Salko Zahirović, Nedžmina Buljubašić, Jasmina Lutvagić i Enver Krasnić traže i naknadu štete zbog povrede njihovih prava.
b) Odgovor na apelaciju
55. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Služba socijalne zaštite Općine Novi Grad, Služba socijalne zaštite Novo Sarajevo, Služba socijalne zaštite Centar, Služba socijalne zaštite Ilidža i Služba socijalne zaštite Stari Grad, te Javna ustanova Centar za socijalni rad Bihać i Zavod su u svojim odgovorima na apelacije naveli činjenice u vezi sa zdravstvenim stanjem apelanata, oduzimanjem poslovne sposobnosti apelantima, stavljanjem pod starateljstvo apelanata i imenovanjem staratelja, načinom smještaja apelanata u Zavod, te u prilogu dostavili svu dokumentaciju kojim potvrđuju te navode.
V. Relevantni propisi
56. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se:
osnove socijalne zaštite građana i njihovih porodica, osnovna prava iz socijalne zaštite i korisnici prava iz socijalne zaštite, […] finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 3. stav 1.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom obavljaju ustanove socijalne zaštite, ili općinska služba za upravu.
Član 41.
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: ustanova), mogu ostvariti djeca i odrasle osobe kojima je potrebna stalna briga i potpora u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj obitelji ili na drugi način. Član 42. st. 1. i 2.
O smještaju u ustanove odlučuje centar za socijalni rad na čijem području osoba ima prebivalište, na temelju mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, tijela starateljstva ili na temelju nalaza i mišljenja stručne komisije o nesposobnosti za rad, odnosno nalaza i mišljenja odgovarajuće zdravstvene ustanove.
Centar za socijalni rad, koji je smjestio osobu u ustanovu, dužan je, radi brige, zaštite, liječenja fizičkog ili mentalnog zdravlja te osobe, pratiti njen tretman u ustanovi.
57. U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02, 8/03, 2/06, 21/06, 17/10, 26/12 i 15/13) relevantne odredbe glase:
Član 58.
Smještaj osoba u ustanove socijalne zaštite vrši se u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom.
Cijenu usluga koje pruža ustanova utvrđuje Vlada Kantona na prijedlog ustanove.
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite neće se osigurati osobi, kojoj po odredbama Porodičnog zakona srodnici obavezni na izdržavanje, mogu obezbijediti uvjete za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, o čemu zaključak donosi Stručni tim Službe. Član 59.
Ukoliko porodica ne može obezbijediti uvjete za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba donosi se rješenje o smještaju u ustanovu, kojim se utvrđuje:
•potreba smještaja, •ustanova u koju se smješta, •početak i eventualno trajanje smještaja, •troškovi smještaja.
Član 60.
O smještaju u ustanove socijalne zaštite zaključuje se ugovor između ustanove i Centra. Centar zaključuje ugovor sa korisnikom, odnosno srodnicima koji su po zakonu obavezni da ga izdržavaju.
Ugovorom iz prethodnog stava može se utvrditi da, ukoliko korisnik koji je vlasnik pokretne ili nepokretne imovine, nije u mogućnosti da plaća troškove smještaja ili osobe koje su po odredbama Porodičnog zakona obavezne da ga izdržavaju odbiju da plaćaju troškove smještaja ili ne uplaćuju ugovorenu cijenu smještaja, Centar troškove smještaja može namiriti iz njegove imovine.
Član 61.
Osobama smještenim u ustanovu socijalne zaštite daje se mjesečno u novcu na ime ličnih potreba 10% od cijene smještaja.
58. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:
Član 160. stav 1.
(1) Starateljstvo je oblik zaštite […] i punoljetnih lica koja nisu sposobna, ili koja nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama.
59. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98 i 39/04) relevantne odredbe glase:
Član 45.
U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da to lice bude ograničeno u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njegovom otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržano.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od sedam dana.
60. U Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 37/01, 40/02, 52/11 i 14/13) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom propisuju se osnovna načela, način organizovanja i provođenja zaštite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama sa duševnim smetnjama. Član 10.
O svakom prisilnom smještaju punoljetnih osoba sa duševnim smetnjama bez njihova pristanka, odnosno djece i maloljetnih osoba sa duševnim smetnjama i osoba lišenih poslovne sposobnosti bez pristanka njihovih zakonskih zastupnika odlučuje sud.
Postupci po odredbama ovog zakona su hitni.
Zdravstvena ustanova mora obavijestiti komisiju za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama o svakom slučaju oduzimanja slobode iz stava 1. ovog člana.
Član 22.
Lice sa težim duševnim smetnjama koje uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih lica, može se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim zakonom.
Dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti može se iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana smjestiti u zdravstvenu ustanovu i bez pristanka njenog zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj propisanim ovim zakonom.
Član 26.
Kada psihijatar utvrdi postojanje razloga za prisilno zadržavanje iz člana 22. ovog zakona, dužan je u roku od 72 sata donijeti odluku o prisilnom zadržavanju koja se sa obrazloženjem upisuje u liječničku dokumentaciju.
Psihijatar će tu odluku saopćiti prisilno zadržanom licu na primjeren način i upoznati ga sa razlozima i ciljevima njegovog prisilnog zadržavanja, te sa njegovim pravima i dužnostima prema ovom zakonu.
Član 27. st.1, 2. i 3.
Zdravstvena ustanova koja je prisilno zadržala lice sa duševnim smetnjama iz člana 22. ovog zakona dužna je o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja, dostaviti nadležnom sudu, na području kojega se nalazi zdravstvena ustanova, obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno sa liječničkom dokumentacijom o pregledu lica sa duševnim smetnjama sa obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje. Zdravstvena ustanova dužna je obavijest o prisilnom zadržavanju dostaviti u roku iz stava 1. ovog člana izdavaocu uputnice, zakonskom zastupniku prisilno zadržanog lica, nadležnom centru za socijalni rad i komisiji za zaštitu lica sa duševnim smetnjama. Centar za socijalni rad iz stava 2. ovog člana nadležan je prema posljednjem prebivalištu, odnosno boravištu prisilno zadržanog lica, a ako je prebivalište, odnosno boravište prisilno zadržanog lica nepoznato, prema području na kojem se nalazi zdravstvena ustanova.
Član 29. stav 1.
U postupku prisilnog smještaja lica sa duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu odlučuje nadležni sud u vanparničnom postupku.
Član 30.
Kada nadležni sud primi obavijest o prisilnom zadržavanju ili na koji drugi način sazna za prisilno zadržavanje, donijet će rješenje o pokretanju postupka po službenoj dužnosti i postaviti licu punomoćnika iz redova advokata radi zaštite njegovih prava, ako to ono već nije učinilo, odnosno ako zaštita njegovih prava u postupku nije osigurana na drugi način.
Sud je dužan ispitati sve okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i saslušati sva lica koja imaju saznanje o bitnim činjenicama.
Ukoliko je to moguće i ako to neće štetno utjecati na zdravlje duševno bolesnog lica, sud će saslušati i to lice.
Član 31.
Prije donošenja odluke o prisilnom smještaju ili o otpustu lica sa duševnim smetnjama, sud je dužan pribaviti pisano mišljenje jednog od psihijatara sa liste stalnih sudskih vještaka koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadržano lice, o tome je li prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi neophodan […].
Član 32.
Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku tri dana, donijeti rješenje kojim će odlučiti može li se lice zadržano u zdravstvenoj ustanovi i dalje zadržavati ili će se pustiti iz zdravstvene ustanove.
O svojoj odluci sud obavještava centar za socijalni rad.
Član 33.
Ako sud odluči da se primljeno lice zadrži u zdravstvenoj ustanovi, odredit će i vrijeme zadržavanja koje ne može biti duže od šest mjeseci.
Zdravstvena ustanova je dužna da sudu, po potrebi, dostavlja izvještaje o promjenama u zdravstvenom stanju zadržanog lica.
Član 34.
Ako zdravstvena ustanova procijeni da prisilno smješteno lice treba ostati smješteno i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, dužna je da 15 dana prije isteka toga vremena predloži sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.
Sud može odrediti produženje u intervalima koji nisu duži od šest mjeseci.
Član 35.
Rješenje o produženom prisilnom smještaju sud donosi po istom postupku po kojem donosi i prvo rješenje o prisilnom smještaju.
Sud je dužan rješenje o produženom prisilnom smještaju donijeti najkasnije do isteka prethodno određenog trajanja prisilnog smještaja.
Član 37.
Protiv rješenja o prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz zdravstvene ustanove žalbu mogu izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadržala lice sa duševnim smetnjama, zadržano lice, njegov staralac, odnosno privremeni zastupnik i centar za socijalni rad, i to u roku osam dana od dana prijema rješenja.
[…] Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan donijeti odluku u roku tri dana od dana prijema žalbe.
Član 39.
Prisilno smješteno lice otpustit će se iz zdravstvene ustanove odmah nakon što istekne vrijeme prisilnog smještaja određeno u rješenju suda o prisilnom smještaju.
Član 41.
Kada u slučajevima propisanim ovim zakonom osobu sa duševnim smetnjama treba otpustiti iz zdravstvene ustanove, a ona zbog svojeg psihofizičkog stanja i uvjeta u kojima živi nije sposobna brinuti se o sebi niti ima osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom propisima o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
O premještanju iz stava 1. ovog člana zdravstvena ustanova izvijestit će odmah sud koji je donio odluku o prisilnom smještaju ili o otpustu.
VI. Dopustivost
61. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
62. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
63. U konkretnom slučaju, u pogledu dopustivosti, Ustavni sud ukazuje da su se apelanti obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da su bez svoje volje i nezakonito smješteni u Zavod, odnosno da ne mogu da napuste Zavod, pa Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali gotovo identična pitanja (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2472/11 od 31. januara 2013. godine, AP 620/13 od 25. aprila 2013. godine i AP 2440/11 od 16. maja 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), zaključuje da su predmetne apelacije dopustive u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
VII. Meritum
64. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.d. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
65. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
66. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
e. zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranje mentalno oboljelih lica, alkoholičara ili narkomana ili skitnica;
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
67. Ustavni sud podsjeća da je činjenično i pravno pitanje lišavanja slobode i smještaja duševno oboljelog lica u Zavod razmatrao u već citiranim odlukama br. AP 2472/11 od 31. januara 2013. godine, AP 620/13 od 25. aprila 2013. godine i AP 2440/11 od 16. maja 2013. godine. U navedenim odlukama Ustavni sud je detaljno ukazao na kriterije koji, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), moraju biti ispunjeni da bi se pritvor mentalno oboljelog lica smatrao kao pritvor koji nije "proizvoljan", tj. da bi bio ispunjen zahtjev "zakonitosti" u smislu člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije (vidi, npr., AP 2472/11, tač. 39-40, te 42. i 44). Naime, primjenjujući te kriterije na situaciju koja je razmatrana u navedenoj odluci, Ustavni sud je zaključio da nije bilo sudske odluke ni prilikom prinudne hospitalizacije, niti prilikom apelantovog smještaja u Zavod. Ustavni sud je naročito ukazao da je u tom slučaju apelant smješten u Zavod na osnovu Federalnog zakona o osnovama socijalne zaštite i Kantonalnog zakona o socijalnoj zaštiti, ali da nisu uzete u obzir odredbe Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama koji propisuje način i postupak za utvrđivanje duševne poremećenosti pred nadležnim domaćim organom, kao i potrebu da se ispita opravdavaju li vrsta i stepen "duševne poremećenosti" prisilno zatvaranje takvog lica. Također, Ustavni sud je ukazao da odredbe tog zakona propisuju ograničeno trajanje pritvora, odnosno prisilnog smještaja uz obavezu da zdravstvena ustanova u kojoj se lice nalazi, po potrebi, dostavlja sudu izvještaje o zdravstvenom stanju tog lica. Konačno, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je Centar za socijalni rad imao mogućnost postupanja u smislu navedenih odredaba Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, ali da nije postupao u skladu s navedenim zakonom, pa je utvrdio kršenje apelantovog prava iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, ocijenivši da apelantovo lišavanje slobode, tj. prisilni smještaj u ustanovu, nije "zakonito", kako to zahtijeva Evropska konvencija (idem, tačka 46).
68. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelanti, također, nisu lišeni slobode niti smješteni u Zavod primjenom odredaba i procedure propisane Zakonom o zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Pri tome Ustavni sud zapaža da u predmetima br. AP 3445/13 i AP 3556/13 u pogledu smještaja apelantica u Zavod uopće nije učestvovala nadležna služba socijalne zaštite, što samo dodatno ukazuje na proizvoljnost i nezakonitost lišavanja slobode tih apelantica. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su stavovi koji su izneseni u navedenim odlukama primjenljivi i na konkretne predmete, tako da se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda o kršenju prava iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, poziva na obrazloženje i razloge navedene u tim odlukama. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije.
69. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je u citiranim odlukama ispitivao i kršenje prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud je u tim odlukama najprije ukazao na praksu Evropskog suda u vezi sa ovim pravom, a naročito na obavezu preispitivanja uvjeta koji su, prema članu 5. stav 1.e) Evropske konvencije, suštinski ne samo za "zakonitost" inicijalnog lišavanja slobode lica na osnovu "duševnog poremećaja" već i za "zakonitost" produženja trajanja te mjere putem periodičnog ispitivanja (op. cit., npr., AP 2472/11, tač. 48-49). U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao i na to da, prema odredbama Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, isključivo sud odlučuje o prisilnom smještaju duševno poremećenog lica u ustanovu, te da isključivo sud odlučuje o produženju prisilnog smještaja i o otpustu iz zdravstvene ustanove. Također, Ustavni sud je ukazao i da je istim zakonom propisano koji sud, u kojem postupku i u kojim vremenskim intervalima može vršiti ispitivanje zakonitosti produženja prisilnog smještaja, koje su procesne garancije na raspolaganju, te u kojem roku se odluka o tome mora donijeti. Međutim, Ustavni sud je u navedenim odlukama utvrdio da nadležne službe za socijalni rad nisu postupale u skladu sa Zakonom o zaštiti lica, već su primijenile zakone koji ne predviđaju niti jedan kriterij koji mora biti ispunjen u smislu garancija člana 5. stav 4. Evropske konvencije (idem, AP 2472/11, tačka 50). Stoga je Ustavni sud zaključio da je u tim slučajevima prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
70. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelanti, također, kontinuirano nalaze u Zavodu, bez ikakvog sudskog preispitivanja produženja njegovog smještaja u smislu odredaba Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Ustavni sud smatra da su stavovi koji su u vezi sa ovim pitanjem izneseni u navedenim odlukama primjenljivi i na konkretni slučaj. S obzirom na to, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati kršenje prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, već se poziva na obrazloženje i razloge date u navedenim odlukama, budući da se razlozi navedeni u tim odlukama mogu primijeniti i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
71. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je u pogledu "lišavanja slobode" i smještaja apelanata u Zavod, te ispitivanja zakonitosti produženja smještaja povrijeđeno pravo apelanata na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
72. Apelanti Amela Festić, Mirza Kosovac, Salko Zahirović, Nedžmina Buljubašić, Jasmina Lutvagić i Enver Krasnić su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja njihovih ustavnih prava. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
73. U konkretnom slučaju, imajući u vidu dosadašnju praksu povodom pitanja naknade nematerijalne štete u ovakvoj vrsti predmeta (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2345/13 od 22. oktobra 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da apelantima Mirzi Kosovcu, Salki Zahiroviću, Jasmini Lutvagić i Enveru Krasniću treba dosuditi iznose od po 3.000,00 KM zbog utvrđenog kršenja ustavnih prava. Navedene iznose apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom da je Kanton Sarajevo osnivač Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
74. S druge strane, imajući u vidu da je boravak apelantica Amele Festić i Nedžmine Buljubašić u Zavodu znatno kraći nego u prethodnom slučajevima, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identično pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3628/13 od 22. oktobra 2013. godine, tačka27, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da je dovoljna satisfakcija za apelantice nalog nadležnim organima da preduzmu aktivnosti radi osiguravanja prava apelantica koja proizlaze iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
75. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, budući da su apelanti lišeni slobode i smješteni u Zavod, a da nije primijenjen Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama koji definira mogućnost, uvjete, način i postupak zadržavanja, odnosno pritvaranja lica s mentalnim poremećajima, čime nije ispunjen zahtjev "zakonitosti" u smislu Evropske konvencije.
76. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana 5. stav 4. Evropske konvencije, budući da odluku o prisilnom smještaju i produženju prisilnog smještaja apelanata nije donio nadležni sud, kako to propisuje Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, pri čemu proizlazi da je boravak apelanata u Zavodu potencijalno neograničen budući da nema dokaza da su odluke o smještaju preispitane od suda ili organa koji mora biti „nezavisan od izvršne vlasti i strana u postupku“ u smislu utvrđivanja neophodnosti daljnjeg boravka apelanata u Zavodu.
77. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
78. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić