Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3864/11 (JU Kantonalna bolnica Zenica,T.Č. i N. T. i A. M. i E. B.,D. M. i IP CONSALTING DOO Brčko Distrikt BiH i E. I.)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3864/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 3864/11, rješavajući apelacije JU Kantonalna bolnica Zenica i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
JU Kantonalna bolnica Zenica protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000925 10 Rev, od 14.
juna 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 P 001 433 10 Gž, od 19. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-08-001 081, od 5. decembra 2008. godine;
T.Č. protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 008601 06 Gz, od 10. oktobra 2011. godine;
Nerminka Topoljak i Adis Mujačić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 070479 12 Pžp, od 18.
oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 070479 12 Pr, od 3. septembra 2012. godine;
Ejub Begić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 P 000131 12 Gž, od 18. oktobra 2013. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, odjeljenje u Kladnju broj 33 1 P 000131 09 P, od 22.
avgusta 2012. godine;
Dragan Milosavljević i IP CONSALTING DOO Brčko Distrikt BiH protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 002325 13 Gž, od 25. septembra 2013. godine i presude Suda BiH broj S1 3 P 002325 10 P, od 5. aprila 2013. godine;
Emir Imamović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 051235 13 Gž 2, od 18. oktobra 2013. godine;
Saša Radić radi ostvarivanja prava na posjete u zatvoru;
Nijaz Hadžić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 Mal 001932 13 Rev, od 26. novembra 2013.
godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 3864/11
1. JU Kantonalna bolnica Zenica (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Elvir Pašalić podnijela je 30. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000925 10 Rev, od 14. juna 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 04 0 P 001 433 10 Gž, od 19. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-P-08-001 081, od 5. decembra 2008. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda u parničnom postupku radi isplate naknade za vrijeme trajanja specijalizacije v.sp. 44.266,89 KM žalba apelanta protiv pomenute presude odbačena je kao neblagovremena.
AP 4634/11
2. T.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Danijela Saller Osenk, advokat iz Sarajeva podnio je 6. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 008601 06 Gz, od 10. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u postupku radi utvrđenja i predaje u posjed žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 065 0 P 06 003454, od 9. oktobra 2006. godine kojim je odbačena apelantova tužba kojom je tražio da se utvrdi da je vlasnik i posjednik nekretnine bliže opisane u izreci rješenja, te da se tuženoj, Općini Hadžići, naloži da apelantu pomenutu parcelu preda u posjed i slobodno raspolaganje i izvrši prenos prava raspolaganja sa Općine Hadžići na apelanta. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno, između ostalog, da je Rješenje o izradi i stupanju na snagu Katastra nekretnina područja Općina Hadžići objavljeno je u SI. Novinama SRBiH broj 12/89 . Dalje je navedeno da je prema odredbama člana 82. Zakona o premjeru i katastru nekretnina ( sl. Novine SRBiH broj 22/84 ) apelant ukoliko je smatrao da je izvršenim upisom prava na nekretninama u katastru nekretnina povrijeđeno njegovo pravo, mogao tužbom kod nadležnog suda osporavati izvršeni upis u roku od tri godine od dana stupanja na snagu Katastra nekretnina. Budući da je katastar nekretnina stupio na snagu 18.aprila1989. godine, to je apelant propustio zakonski rok za podnošenje tužbe. Navedeni rok od tri godine je prekluzivni, tako da se nakon njegovog isteka ne može tužbom ostvariti izmjena upisa prava na nekretninama.
AP 16/13
3. Nerminka Topoljak i Adis Mujačić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice podnijeli su 3. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 070479 12 Pžp, od 18. oktobra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 070479 12 Pr, od 3. septembra 2012. godine. U konkretnom slučaju pomenutim rješenjem Kantonalnog suda u prekršajnom postupku odbijena je žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 43 0 Pr 070479 12 Pr, od 26. septembra 2012. godine kojim je žalba apelanta protiv osporenog rješenja od 3. septembra 2012. godine odbačena kao neblagovremena.
AP 4873/13
4. Ejub Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja podnio je 27. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 P 000131 12 Gž, od 18. oktobra 2013. godine i presude Općinskog suda u Živinicama, odjeljenje u Kladnju broj 33 1 P 000131 09 P, od 22. avgusta 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 10.314,36 KM odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta radi naknade štete.
5. Prema stanju spisa, apelant protiv osporene odluke nije izjavio reviziju u skladu sa članom
237. Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP 4906/13
6. Dragan Milosavljević i IP CONSALTING DOO Brčko Distrikt BiH (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog podnijeli su 28. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 3 P 002325 13 Gž, od 25. septembra 2013. godine i presude Suda BiH broj S1 3 P 002325 10 P, od 5. aprila 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 1.578.674,00 KM odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostena presuda kojom je odbijen zahtjev apelanta da se obaveže tužena Bosna i Hercegovina im isplati na ime naknade štete navedeni iznos.
7. Prema stanju spisa, apelanti protiv osporene odluke nisu izjavili reviziju u skladu sa članom 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik BiH» br. 36/04, 84/07 i 58/13).
AP 4973/13
8. Emir Imamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 5. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 051235 13 Gž 2, od 18. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi duga po osnovu kredita v.sp. 23.630,30 KM odbijena je žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 051235 12 P 2, od 25. marta 2013. godine kojom je apelant obavezan da solidarno isplati dug na način preciziran u presudi.
9. Prema stanju spisa, apelant protiv osporene odluke nije izjavio reviziju u skladu sa članom
237. Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) već je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
AP 4996/13
10. Saša Radić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u K.P.Z. Foča podnio je 4. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu radi ostvarivanja prava na posjete bračnog druga.
11. Apelant se u skladu sa članom 83. i 85. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 12/10, 117/11 i 98/13) nije obratio nadležnom rukovodiocu i tražio ostvarivanje prava na posjete.
AP 5240/13
12. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta podnio je 19. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 Mal 001932 13 Rev, od 26. novembra 2013. godine kojom je revizija apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 18 0 Mal 001932 12 Gz 2, od 30. oktobra 2012. godine odbijena kao neosnovana. U konkretnom slučaju u postupku radi naknade štete rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi, broj 18 0 Mal 001932 06 Mal, od 7. juna 2012. godine žalba apelanta odbačena je kao neblagovremena.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3864/11. Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić