Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3073/13 (Ž. K. i drugi)
Odluka donesena 12. 02. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o parničnom postupku · čl. 386
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 55
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3073/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 3073/13, rješavajući apelacije Željka Krole i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Željka Krole, Džemala Durakovića, Damira Smajlovića, Krunoslava Pavljuka, Peje Vukića, Marka Benkovića, Andrije Blaževića, Admira Mulaosmanovića, Mehmeda Mrakanovića, Husejina Salkića, Muhameda Šabanovića, Zorana Vrselje, Sandre Vučina i Adisa Poturovića, podnesene protiv:
- presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 07 0 U 006371 12 Uvp od 3. juna 2013. godine, 07 0 U 006395 12 Uvp od 29. maja 2013. godine, 07 0 U 006456 12 Uvp od 22. maja 2013.
godine, 07 0 U 006386 12 Uvp od 29. maja 2013. godine, 07 0 U 006403 12 Uvp od 22. maja 2013. godine, 07 0 U 006406 12 Uvp od 29. maja 2013. godine i 07 0 U 006351 12 Uvp od 5. juna 2013.
godine;
- presuda Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 015020 12 U od 25. aprila 2013. godine, 09 0 U 015237 12 U od 25. aprila 2013.
godine, 09 0 U 015202 12 U od 14. avgusta 2013. godine, 09 0 U 015353 12 U od 14. avgusta 2013. godine, 09 0 U 015183 12 U od 14.
avgusta 2013. godine, 09 0 U 015196 12 U od 14. avgusta 2013.
godine i 09 0 U 015344 12 U od 6. septembra 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Krolo iz Livna, Džemal Duraković iz Živinica, Damir Smajlović iz Banovića, Krunoslav Pavljuk iz Odžaka, Pejo Vukić iz Tolisa, Marko Benković iz Ugljara, Andrija Blažević iz Uskoplja, Admir Mulaosmanović iz Teočaka, Mehmed Mrakanović iz Živinica, Husejin Salkić iz Cazina, Muhamed Šabanović iz Konjica, Zoran Vrselja iz Livna, Sandra Vučina iz Mostara i Adis Poturović iz Stoca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 12. jula do 25. septembra 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 3073/13, AP 3074/13, AP 3140/13, AP 3473/13, AP 3474/13, AP 3475/13, AP 3476/13, AP 3800/13, AP 3801/13, AP 3802/13, AP 3803/13, AP 3804/13, AP 3805/13 i AP 4038/13. Dakle, ukupno je podneseno 14 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3073/13.
3. Apelanti su u periodu od 2011. i 2012. godine vodili upravni postupak pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: PIO) radi ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu penziju u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH. U upravnom postupku je, između ostalog, utvrđeno da apelantima pripada pravo na prijevremenu starosnu penziju, ali da se isplata penzija neće vršiti iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, nego nakon što se osiguraju finansijska sredstva u budžetima institucija Bosne i Hercegovine.
4. Apelanti su protiv drugostepenih rješenja PIO pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudovima, tražeći da sud poništi drugostepena rješenja u pogledu odluke o načinu isplate penzija i obaveže PIO da im isplati penzije iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
5. Presudama Kantonalnog suda navedenim u izreci ove odluke uvažene su tužbe apelanata i osporena drugostepena rješenja poništena u odnosu na dio koji se odnosi na način isplate penzija apelanata, ali je riješeno da će se isplata prijevremene starosne penzije vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika u skladu sa članom 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 04/09). Pored toga, navedenim presudama je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. U obrazloženju presuda, u pogledu odluke o troškovima postupka, Kantonalni sud je naveo da budući da od strane ovog suda nije prihvaćen način isplate prijevremene starosne penzije koji je odredio PIO, odnosno, prvostepeni organ svojim rješenjima (iz budžetskih sredstava institucija Bosne i Hercegovine), kao ni način kako su to apelanti tražili (iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje), to je određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka koje je imala u vezi sa predmetnim upravnim sporom, u skladu sa odredbama člana 386. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», broj: 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. […], a koji se u upravnom sporu primjenjuju shodno odredbama člana 55. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», broj: 9/05), kojim je propisano da ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
6. Vrhovni sud je u pojedinim predmetima, odlučujući o zahtjevu PIO za vanredno preispitivanje presuda Kantonalnih sudova (kojima je u pojedinim predmetima poništena drugostepena odluka u pogledu načina isplate penzije), donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je usvojio zahtjev PIO i, između ostalog, odlučio da će se isplata prijevremene starosne penzije apelantima vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika pozivajući se na odredbe člana 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju. Pored toga, Vrhovni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora. U pogledu odluke o troškovima postupka, Vrhovni sud je u obrazloženju presuda istakao da, s obzirom da proizilazi da način isplate prijevremene starosne penzije apelantima koji je odredio PIO, ali i način isplate koji su tražili apelanti, nije prihvaćen, u skladu sa odredbama člana 386. ZPP-a u vezi sa odredbama člana 55. ZUS-a određeno je da svaka stranka podmiruje svoje troškove predmetnog postupka.
7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava od strane Vrhovnog suda i Kantonalnog suda koji su propustili da im dosude u cjelosti troškove postupka. Apelanti smatraju da je pogrešan zaključak sudova da su apelanti djelimično uspjeli u postupku, te da zbog toga svaka strana podmiruje svoje troškve postupka, a da ovakav pogrešan zaključak ima posebnu težinu kada se uzme u obzir da apelanti nisu „skrivili“ upravni postupak niti upravni spor, da su morali angažirati stručnu pavnu pomoć radi zaštite svojih egzistencijalnih prava, da su uspjeli u potpunosti u predmetnom postupku, kao i da pripadaju ugroženoj kategoriji stanovništva.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud zapaža da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 71/13 od 12. juna 2013. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, zaključeno da u vezi sa navodima aplelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetne apelacije, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke broj AP 71/13.
10. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić