Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5342/13 (E. N.)
Odluka donesena 27. 02. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o parničnom postupku · čl. 386
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 55
- Zakon o izmjeni Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-5342/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 27. februara 2014. godine, u predmetu broj AP 5342/13, rješavajući apelacije Elvedina Nevenovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Elvedina Nevenovića, Šemsudina Suljića, Eldina Vejsilovića, Armina Muharemagića, Sabrije Makarevića, Huseina Muhamedagića, Muhameda Zubovića, Fakira Spahića, Mesuda Kurtovića, Samira Kovčića, Rašana Čirka, Azema Čolića, Amira Aljića, Slavena Brajkovića, Safeta Tule, Darka Šarića, Mileta Puljića i Rafeaela Šeremeta podnesene protiv:
- presuda Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 015194 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015170 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015149 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015151 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015184 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015178 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015147 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015175 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015172 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015167 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015219 12 U od 26. novembra 2013. godine, 09 0 U 015174 12 U od 26. novembra 2013. godine i 09 0 U 015155 12 U od 26. novembra 2013. godine;
-presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 07 0 U 006339 12 Uvp od 19. decembra 2013. godine, 09 0 U 014655 12 Uvp od 19. decembra 2013. godine, 07 0 U 006385 12 Uvp od 29.
novembra 2013. godine, 07 0 U 006345 12 Uvp od 29. novembra 2013. godine, 07 0 U 006365 12 Uvp od 19. decembra 2013. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Elvedin Nevenović iz Prozora, Šemsudin Suljić iz Srebrenika, Eldin Vejsilović iz Sarajeva, Armin Muharemagić iz Tuzle, Sabrija Makarević iz Doboja, Husein Muhamedagić iz Bihaća, Muhamed Zubović iz Tuzle, Fakir Spahić iz Sarajeva, Mesud Kurtović iz Brekovice, Samir Kovčić iz Tuzle, Rašan Čirak iz Tuzle, Azem Čolić iz Banovića, Amir Aljić iz Gračanice, Slaven Brajković iz Mostara, Safet Tule iz Mostara, Darko Šarić iz Mostara, Mile Puljić iz Mostara i Rafeael Šeremet iz Livna (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senka Nožica, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 30. decembra 2013. godine do 27. januara 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonali sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 5342/13, AP 5343/13, AP 5344/13, AP 5345/13, AP 5346/13, AP 5347/13, AP 5348/13, AP 5349/13, AP 63/14, AP 64/14, AP 65/14, AP 66/14, AP 67/14, AP 234/14, AP 379/14, AP 380/14, AP 381/14 i AP 382/14. Dakle, ukupno je podneseno 18 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5342/13.
3. Apelanti su u periodu od 2011. i 2012. godine vodili upravni postupak pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: PIO) radi ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama BiH. U upravnom postupku je, između ostalog, utvrđeno da apelantima pripada pravo na prijevremenu starosnu penziju, ali da se isplata penzija neće vršiti iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, nego nakon što se osiguraju finansijska sredstva u budžetima institucija Bosne i Hercegovine.
4. Apelanti su protiv drugostepenih rješenja PIO pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom, tražeći da sud poništi drugostepena rješenja u pogledu odluke o načinu isplate penzija i obaveže PIO da im isplati penzije iz sredstava doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
5. Presudama Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke uvažene su tužbe apelanata i osporena drugostepena rješenja poništena u odnosu na dio koji se odnosi na način isplate penzija apelanata, ali je riješeno da će se isplata prijevremene starosne penzije vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika u skladu sa članom 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 04/09). Pored toga, navedenim presudama je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove. U obrazloženju presuda, u pogledu odluke o troškovima postupka, Kantonalni sud je naveo da budući da od strane ovog suda nije prihvaćen način isplate prijevremene starosne penzije koji je odredio PIO, odnosno, prvostepeni organ svojim rješenjima (iz budžetskih sredstava institucija Bosne i Hercegovine), kao ni način kako su to apelanti tražili (iz doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje), to je određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka koje je imala u vezi sa predmetnim upravnim sporom, u skladu sa odredbama člana 386. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH", broj: 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova. […], a koji se u upravnom sporu primjenjuju shodno odredbama člana 55. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH", broj: 9/05), kojim je propisano da ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
6. Vrhovni sud je u pojedinim predmetima, odlučujući o zahtjevu PIO za vanredno preispitivanje presuda Kantonalnih sudova (kojima je u pojedinim predmetima poništena drugostepena odluka u pogledu načina isplate penzije), donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je usvojio zahtjev PIO i, između ostalog, odlučio da će se isplata prijevremene starosne penzije apelantima vršiti sa podračuna-računa za penzijsko i invalidsko origuranje vojnih osiguranika pozivajući se na odredbe člana 126. Zakona o penzijskom i invalidskom odiguranju. Pored toga, Vrhovni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora. U pogledu odluke o troškovima postupka, Vrhovni sud je u obrazloženju presuda istakao da, s obzirom da proizilazi da način isplate prijevremene starosne penzije apelantima koji je odredio PIO, ali i način isplate koji su tražili apelanti, nije prihvaćen, u skladu sa odredbama člana 386. ZPP-a u vezi sa odredbama člana 55. ZUS-a određeno da svaka stranka podmiruje svoje troškove predmetnog postupka.
7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava od strane Kantonalnog suda koji su propustili da im dosude u cjelosti troškove postupka. Apelanti smatraju da je pogrešan zaključak sudova da su apelanti djelimično uspjeli u postupku, te da zbog toga svaka strana podmiruje svoje troškve postupka, a da ovakav pogrešan zaključak ima posebnu težinu kada se uzme u obzir da apelanti nisu „skrivili“ upravni postupak niti upravni spor, da su morali angažirati stručnu pavnu pomoć radi zaštite svojih egzistencijalnih prava, da su uspjeli u potpunosti u predmetnom postupku, kao i da pripadaju ugroženoj kategoriji stanovništva.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
9. Ustavni sud zapaža da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 71/13 (vidi odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 12. juna 2013. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, zaključeno da u vezi sa navodima aplelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetne apelacije, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke br. AP 71/13.
10. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić