Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1972/12 (S.M.)

Odluka donesena 24. 04. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
  • Otkaz
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1972/12

Apelacija

Odluka o meritumu

24. 04. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1972/12, rješavajući apelaciju S.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija S.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj P-192/10.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj P-192/10.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda (ranije važeća), od Suda BiH zatraženo je 18. juna 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine da dostavi odgovore na apelacije.

3. Sud BiH je dostavio odgovore na apelacije 4. jula 2012. godine i 11. oktobra 2013. godine. Odgovori na apelacije dostavljeni su podnosiocu apelacije 10. jula 2012. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 13. maja 2008. godine podnio tužbu Sudu BiH protiv tuženog Olimpijskog komiteta BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja Odluke o otkazu ugovora o radu i poništenja Odluke o izricanju mjere pismene opomene pred otkaz Ugovora o radu, vsp. 20.000,00 KM.

6. Sud BiH je donio Presudu broj P-309/08 od 27. novembra 2008. godine, koja je ukinuta Rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH broj Gž-108/08 od 23. septembra 2009. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

7. Apelant je 30. oktobra 2009. godine protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Revizijskom vijeću Suda BiH. Tuženi je 18. novembra 2009. godine Sudu BiH dostavio odgovor na reviziju.

8. Revizijsko vijeće Suda BiH je Rješenjem broj Rev-46/09 od 15. decembra 2009. godine reviziju odbacilo kao nedopuštenu. U obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da je apelant 3. decembra 2009. godine neposredno predao podnesak u kome je naveo da na osnovu člana 171. stav 2. u vezi sa odredbom člana 220. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH povlači, odnosno odustaje od revizije podnesene 30. oktobra 2009. godine.

9. Nakon toga Sud BiH je donio Rješenje broj P-192/10 od 11. oktobra 2010. godine kojim se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom, shodno odredbi člana 51. stav 1. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, zbog toga što apelantov opunomoćenik nije pristupio na pripremno ročište održano 11. oktobra 2010. godine.

10. Apelant je 6. decembra 2010. godine Sudu BiH podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

11. Sud BiH je donio Rješenje broj P-192/10 od 22. novembra 2011. godine kojim je usvojen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje i Rješenje broj P-192/10 od 11. oktobra 2010. godine stavljeno van snage.

12. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Sud BiH proizlazi da je 15. marta 2012. godine održano pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari, koje je uz saglasnost parničnih stranaka, odloženo radi pribavljanja spisa broj S1 3P 005334 10P radi vršenja uvida u spis i ročište zakazano za 12. septembar 2012. godine.

13. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je ročište zakazano za 12. septembar 2012. godine odgođeno zbog opravdanog odsustva sudije, te da je novo zakazano za 21. novembar 2012. godine. S obzirom na to da je 19. novembra 2012. godine sud zaprimio obavijest opunomoćenika tuženog o spriječenosti da prisustvuje pripremnom ročištu zakazanom za 21. novembar 2012. godine, Sud BiH je odgodio zakazano pripremno ročište i novo zakazao za 27. februar 2013. godine.

14. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je 27. februara 2013. godine održan nastavak pripremnog ročišta i da su parnične stranke saglasno predložile da se postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u parničnom predmetu kod Suda BiH broj S1 3P 005334 12P 2, jer smatraju da se radi o prethodnom pitanju od čijeg rješavanja zavisi rješavanje konkretnog spora. Sud BiH je, također, naveo da je apelantov opunomoćenik naveo da se vodi još jedan parnični postupak između istih parničnih stranaka pod brojem S1 3P 005336 12 P, te je predložio da se raspravljanje u konkretnom predmetu nastavi nakon pravomoćnog okončanja navedenih postupaka. Sud BiH je, u skladu sa navedenim, donio rješenje kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut do pravomoćnog okončanja navedenih postupaka. Sud BiH je istaknuo da je stranke upozorio da će se postupak nastaviti po prijedlogu jedne od parničnih stranaka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Suda BiH, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje, apelant je ukratko opisao hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke), istaknuvši da su od podnošenja tužbe (13. maja 2008. godine) pa do dana podnošenja apelacije prošle četiri godine, te da je time, bez sumnje, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Sudu BiH da po hitnom postupku odluči u navedenom predmetu, te mu naknadi nematerijalnu štetu u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da je u toku postupka postupao u cijelosti u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, vodeći računa o prijedlozima parničnih stranaka.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 15.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

[…] (3) Drugostepeno vijeće će održati sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog vijeća primi spise povodom žalbe.

(4) Drugostepeno vijeće će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 317.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

[…] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Sud BiH nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Sudu BiH zaprimljena 13. maja 2008. godine pokrenuo parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste pet godina i 10 mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi poništenja Odluke o otkazu ugovora o radu i poništenja Odluke o izricanju mjere pismene opomene pred otkaz Ugovora o radu, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

27. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH ažurno postupao po apelantovoj tužbi i nakon provedenog postupka donio presudu od 27. novembra 2008. godine, koja je ukinuta rješenjem Apelacionog vijeća Suda BiH od 23 septembra 2009. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Nakon toga Sud BiH je donio rješenje od 11. oktobra 2010. godine kojim se predmetna tužba smatra povučenom protiv kojeg je apelant podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Rješenjem Suda BiH od 22. novembra 2011. godine usvojen je apelantov prijedlog i rješenje od 11. oktobra 2010. godine stavljeno van stage. Nakon toga, Sud BiH je na pripremnom ročištu održanom 27. februara 2013. godine donio rješenje kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut do okončanja postupaka koji se pred tim sudom vode između istih stranaka pod brojevima S1 3P 005334 12P 2 i S1 3P 005336 12P 2, koji nisu okončani. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak prekinut, što Sud BiH objektivno sprečava da, nakon donošenja rješenja o prekidu, postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Dakle, Ustavni sud zapaža da su tokom postupka u periodu od pet godina i 10 mjeseci postojale objektivne okolnosti zbog kojih predmetni parnični postupak još uvijek nije okončan, kao i okolnosti koje se, po ocjeni Ustavnog suda, u odlučujućem dijelu mogu staviti na teret apelantu, odnosno apelantovom opunomoćeniku, jer je svojim ponašanjem doprinio da predmetni postupak nije okončan (da je apelant 30. oktobra 2009. godine izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja Suda BiH od 23. septembra 2009. godine, da je nakon toga podneskom od 3. decembra 2009. godine obavijestio Revizijsko vijeće Suda BiH da odustaje od revizije, zatim, da apelantov opunomoćenik nije pristupio na pripremno ročište održano 11. oktobra 2010. godine, da je pripremno ročiše zakazano za 15. mart 2012. godine odloženo uz saglasnost parničnih stranaka, kao i da je predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se pred tim sudom vode između istih stranaka pod brojevima S1 3P 005334 12P 2 i S1 3P 005336 12P 2). Stoga, iako navedeni postupak traje više od pet godina, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

28. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetu Suda BiH, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti da je postupak trajao duže od pet godina i da još uvijek nije okončan, budući da je apelant sam doprinio dužini trajanja navedenog postupaka prvenstveno izjavljivanjem, a zatim odustajanjem od revizije, kao i podnošenjem prijedloga za prekid postupka, odnosno neodazivanjem na zakazano ročište, te pokretanjem još jednog postupka pred nadležnim sudom od čijeg ishoda zavisi okončanje postupka, čega je apelant mogao biti svjestan a, s druge strane, kada su redovni sudovi postupali bez vidljivog odugovlačenja.

31. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1972/12 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio