Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1961/12 (A. O.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Dioba
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-1961/12
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1961/12, rješavajući apelaciju Almase Obradović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Almase Obradović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 V 013055 11 V (stari broj R:14/01).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Almasa Obradović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Danko Mamontov, advokat iz Bihaća, podnijela je 24. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka diobe zajedničke imovine – nekretnina pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 V 013055 11 V (stari broj R:14/01). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. tada važećih Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), od Općinskog suda zatraženo je 30. maja 2012. godine i 14. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. jula 2012. godine i 29. oktobra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je kao predlagač Općinskom sudu 12. februara 2001. godine podnijela prijedlog protiv Fatime Šarić (u daljnjem tekstu: protivpredlagateljica) radi diobe zajedničke imovine.
6. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 10. jula 2012. godine proizlazi da je tada uredujući sudija zakazao ročište za 22. januar 2002. godine, kada je donijeto rješenje o prekidu postupka i protivpredlagateljica upućena na parnicu radi dokazivanja prava vlasništva na kući koja je predmet diobe.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je u međuvremenu vođen parnični postupak koji je okončan Rješenjem broj 20 0 P 003605 02 P od 25. oktobra 2010. godine, kojim je konstatirano da se tužba smatra povučenom.
8. Nakon što je apelantica podneskom od 22. marta 2011. godine urgirala nastavak predmetnog postupka, spis je uveden u CMS i dobio je oznaku broj 20 0 V 013055 11 V, te je dostavljen sudiji u rad 24. marta 2012. godine.
9. Apelantica je ponovo podnescima od 31. maja i 24. septembra 2011. godine urgirala nastavak predmetnog postupka.
10. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 29. oktobra 2013. godine proizlazi da je u međuvremenu umrla [protivpredlagateljica], [da je] proveden ostavinski postupak iza nje, te za zakonskog nasljednika proglašen njen sin Hašim Sulejmanagić, koji je proglašen za jedinog nasljednika sa dijelom 1/1 na nekretninama upisanim u zk. uložak br. 77, 368 i 369 k.o. Cazin. Iz odgovora na apelaciju, također, proizlazi da je apelantica predložila da se izvrši fizička dioba nekretnina upisanih u pl. br. 905/02 po kojem pl. su upisane [protivpredlagateljica] i [apelantica] kao suposjednici sa dijelom 1/2, koji nije obuhvaćen rješenjem o nasljeđivanju.
11. Nakon toga Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 V 013055 11 V od 25. juna 2013. godine kojim je prekinut predmetni postupak do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza umrle protivpredlagateljice. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica na ročištu održanom 25. juna 2013. godine predložila da se izvrši dioba posjeda nekretnina označenih u pl. br. 905/02 k.o. Cazin, ujedno označavajući na strani protivpredlagača Hašima Sulejmanagića, nasljednika umrle protivpredlagateljice. Dalje, u obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem o nasljeđivanju broj 020-0-O-06-000040 od 25. maja 2006. godine protivpredlagač Hašim Sulejmanagić naslijedio iza protivpredlagateljice nekretnine upisane u z.k. uložak br. 77, 368 i 369 k.o. Cazin, dok istim rješenjem nisu obuhvaćene nekretnine iz pl. br. 905/02 u kojem posjedovnom listu su apelantica i protivpredlagateljica upisane kao suposjednice sa po ½ u odnosu na koju činjenicu je istaknut i prijedlog za prekid postupka do donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju s kojim će biti obuhvaćene i nekretnine iz pl. br. 905/02.
12. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da ostavinski postupak u predmetu Općinskog suda broj 020-0-O-06-000040 još uvijek nije pravosnažno okončan, niti je Općinskom sudu dostavljen prijedlog za nastavak predmetnog vanparničnog postupka, tako da je rješenje o prekidu postupka još na snazi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku, Općinski sud povrijedio njeno pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je iznijela hronologiju predmetnog postupka, te istaknula da se postupak vodi kod Općinskog suda više od 11 godina. Pored toga, apelantica zahtijeva i naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 10. jula 2012. godine opisao hronologiju predmetnog postupka, između ostalog, istaknuvši da predmet nije uzet u rad zbog rada na starijim predmetima.
15. U odgovoru na apelaciju od 29. oktobra 2013. godine Općinski sud je ponovo opisao hronologiju predmetnog postupka, te kao prilog dostavio i Rješenje suda broj 20 0 V 013055 11 V od 25. juna 2013. godine kojim je prekinut predmetni postupak.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379.
(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
[...] Član 380.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
Član 381.
[...] (2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomočno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
(3) U svim ostalim slucajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
[...]
17. Zakon o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačijem određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima zakoje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da je, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njenom prijedlogu, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – « razuman rok»
23. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njenog prijedloga, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je apelantica predmetni vanparnični postupak pokrenula podnošenjem prijedloga 12. februara 2001. godine, da taj postupak još uvijek nije okončan i da je odluka o prekidu postupka i dalje na snazi, pa s obzirom na to, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste 13 godina i dva mjeseca.
b)Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o vanparničnom postupku koji je apelantica pokrenula radi diobe zajedničke imovine. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi u prvostepenom postupku odnosili uglavnom na vršenje uvida u relevantne dokumente i saslušanje vanparničnih stranaka. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
28. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak dva puta prekidan (prvi prekid radi upućivanja protivpredlagateljice na parnicu je trajao skoro 10 godina, s tim da je drugi prekid, do donošenja dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza umrle protivpredlagateljice još na snazi, jer ostavinski postupak nije okončan a od toga zavisi nastavak postupka), što je Općinski sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu člana 2. ZVP, shodno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od skoro 10 godina postojala objektivna okolnost usljed koje sud nije mogao da postupa, te da je, s druge strane, u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, te da u tom periodu nisu uočljivi neki posebno neprihvatljivo dugi periodi neaktivnosti suda.
29. Dakle, Ustavni sud, s obzirom na sve navedeno, zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi da je u okviru predmetnog vanparničnog postupka došlo do kršenja njenog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetnom vanparničnom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da u predmetnom vanparničnom postupku nije došlo do kršenja apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati njene navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što predmetni postupak nije okončan ni nakon 13 godina i dva mjeseca, jer je bio prekinut odlukama suda u periodu od skoro 10 godina.
33. Na osnovu člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić