Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3783/13 (R. P.)
Odluka donesena 24. 04. 2014.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3783/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 04. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 24. aprila 2014. godine u predmetu broj AP- 3783/13, rješavajući apelacije Ramiza Pašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Pašića podnesena protiv Upute Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramiza Pašića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 17. jula 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ramiz Pašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 5. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Upute Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine, Rješenja Općinskog suda, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine i Rješenja Općinskog suda, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 17. jula 2013. godine.
2. Općinski sud je donio Rješenje, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine, kojim se odlaže početak izvršenja kazne zatvora nad osuđenim apelantom, osuđenim na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, po pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 23 0 K 000169 10 Kž od 9. februara 2010. godine, zbog krivičnog djela nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i krivičnog djela nasilničkog ponašanja iz člana 363. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona, na vremenski period od 6 mjeseci. Osuđeni se ima javiti u KPZ poluotvorenog tipa Bihać u ponedjeljak 23. septembra 2013. godine, do 12.00 sati sa jednim ličnim dokumentom sa slikom.
3. Općinski sud je izdao Uputu, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine, kojom se apelant upućuje na izdržavanje kazne zatvora, na način da je dužan javiti se u KPZ Bihać 23. septembra 2013. godine, do 12.00 sati, sa jednim ličnim dokumentom sa slikom.
4. Apelant je 17. jula 2013. godine podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora, koja je kao neosnovana odbijena Rješenjem Općinskog suda, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 17. jula 2013. godine. U obrazloženju Rješenja se navodi da je apelantu, u skladu sa odredbom člana 27. stav 1. Zakona o izvršnju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 44/98 i 42/11) izdržavanje kazne zatvora već jednom bilo odloženo na period od 6 mjeseci, i to Rješenjem od 18. marta 2013. godine, te budući da je to maksimalni rok na koji se po zakonu izvršenje kazne može odložiti, apelantova molba je ocijenjena kao neosnovana.
5. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3). tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a) Nenadležnost za odlučivanje
7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.».
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji podnesenoj protiv Upute osuđenom na izdržavanje kazne zatvora Općinskog suda, broj 23 0 K 000169 13 Iks od 18. marta 2013. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 18. stav (3). tač. a) Pravila Ustavnog suda.
b) Dopustivost ratione materiae
9. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje Općinskog suda suda kojima je odbijena njegova molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojim je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki za odlaganje izvršenja kazne zatvora po presudi Kantonalnog suda, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić