Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1886/11 („Energoinvest-Termoaparati“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 10. 06. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Stečaj
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Građanski postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1886/11

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 06. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1886/11, rješavajući apelaciju „Energoinvest-Termoaparata“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h), člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i

3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. juna 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Energoinvest- Termoaparata“ d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 142104 10 Pz od 12. aprila 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 142104 10 St od 25. februara 2011. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Energoinvest- Termoaparata“ d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 St 142104 10 Pz od 11.

januara 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 St 142104 10 St od 14. oktobra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Energoinvest-Termoaparati“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Mujarić & Gagula“ iz Sarajeva, podnio je 25. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 St 142104 10 Pz od 12. aprila 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 St 142104 10 St od 25. februara 2011. godine, te protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 St 142104 10 Pz od 11. januara 2011. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 St 142104 10 St od 14. oktobra 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 6. januara 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupanje prema osporenim rješenjima do odluke Ustavnog suda o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 4. maja 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od učesnika u postupku, pravnog zastupnika apelantovih zaposlenika, pravnog zastupnika apelantovog zaposlenika i stečajnog upravnika Hamdije Muratovića (u daljnjem tekstu: stečajni upravnik), zatraženo je 9. maja 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 10. maja 2011. godine, Općinski sud 12. maja 2011. godine, pravni zastupnik apelantovih zaposlenika 23. maja 2011. godine i stečajni upravnik 30. maja 2011. godine. Apelantov pravni zastupnik nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 8. juna 2011. godine donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 1886/11 kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantovi zaposlenici, koji su prema odluci Sindikata metalaca BiH – sindikalna organizacija E-TAT u štrajku, podnijeli su 3. juna 2010. godine Općinskom sudu kao predlagači i povjerioci prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad apelantom. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 St 142104 10 St od 5. jula 2010. godine pokrenuo prethodni postupak za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad apelantom i za privremenog stečajnog upravnika je imenovao Hamdiju Muratovića (u daljnjem tekstu: stečajni upravnik). Navedenim rješenjem je utvrđeno da je stečajni upravnik dužan da osigura i da se stara o apelantovoj imovini, da izvrši kontrolu apelantovog poslovanja i poslovnih knjiga, izvrši pregled apelantovih poslovnih prostorija, da utvrdi da li postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka, te da ispita da li apelantova imovina može pokriti troškove stečajnog postupka, o čemu je dužan sačiniti i dostaviti izvještaj Općinskom sudu u roku od 30 dana od dana imenovanja, odnosno kojim će obavijestiti sud o preduzetim radnjama i iznijeti svoje stručno mišljenje o zatečenom stanju. Također je utvrđeno da će se ovo rješenje objaviti na oglasnoj tabli Općinskog suda i dostaviti Registru suda radi upisa zabilježbe pokretanja prethodnog postupka nad apelantom.

7. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da su apelantovi zaposlenici kao povjerioci i predlagači (u daljnjem tekstu: povjerioci) podnijeli prijedlog tom sudu radi otvaranja stečajnog postupka nad apelantovom imovinom. Uz prijedlog su priložili dokumentaciju iz koje proizlazi da je apelant platežno nesposoban jer nije u stanju izvršavati svoje dospjele obaveze i zato što su mu računi blokirani. Postupajući na prijedlog povjerilaca, Općinski sud je zakazao ročište radi saslušanja apelantovog zakonskog zastupnika i direktora za 23. juni 2010. godine. Na tom ročištu apelantov zakonski zastupnik Amar Gorčić se izjasnio da ga je nadzorni odbor imenovao za direktora i da je 8. juna 2010. godine u sudski registar upisan kao lice ovlašteno za zastupanje, ali da od dana imenovanja nije nikad ušao u posjed imovine ni dokumentacije apelanta kao pravnog lica, jer mu to ne dopuštaju apelantovi zaposlenici, te da se ne može izjasniti o navodima iz prijedloga za otvaranje stečajnog postupka jer nema uvida u apelantovu poslovnu dokumentaciju. Nakon izvršenog uvida u prijedlog povjerilaca za otvaranje stečajnog postupka i priloženu dokumentaciju, posebno imajući u vidu potvrdu koju je sam apelant kao dužnik izdao 31. maja 2010. godine, utvrđeno je da apelant priznaje da njegov dug prema povjeriocima iznosi 3.183.783,61 KM, a to dugovanje je potvrđeno okončanim parničnim postupcima, što je sve navedeno u obrazloženju. Uvidom u potvrde apelantovih poslovnih banaka utvrđeno je da 31. maja 2010. godine stanje apelantovog transakcijskog računa u UniCredit banci iznosi 8,62 KM; da je njegov transakcijski račun (potvrda banke od 2. juna 2010. godine) u Hypo Group Alpe-Adria-Bank blokiran, kao i transakcijski račun u Raiffeisen banci (potvrda banke od 3. juna 2010. godine). Prema tome, Općinski sud je, pozivajući se na odredbu člana 4. Zakona o stečajnom postupku kojom je propisano da su povjerioci dužni priložiti dokumentaciju kojom će učiniti vjerovatnim svoje potraživanje, navedenu dokumentaciju ocijenio pravno valjanom, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja.

8. Iako protiv rješenja Općinskog suda od 5. jula 2010. godine nije bila dopuštena žalba, apelant ju je ipak izjavio. Sud je Rješenjem broj 65 0 St 142104 10 St od 14. oktobra 2010. godine odbacio žalbu kao nedopuštenu, pa je apelant protiv tog rješenja izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 St 142104 10 Pž od 11. januara 2011. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je, suprotno apelantovim žalbenim navodima, konstatirao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je žalbu odbacio kao nedopuštenu, obrazloživši da je članom 11. Zakona o stečajnom postupku izričito propisano protiv koje određene odluke je dopuštena žalba. Budući da navedenim zakonom nije izričito propisano da je žalba dopuštena protiv odluke o pokretanju postupka radi utvrđivanja postojanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, Kantonalni sud je zaključio da je pravilna odluka prvostepenog suda. Kantonalni sud je odbio kao neosnovane apelantove navode da je prvostepeni sud postupio suprotno odredbi člana 9. stav 2. Zakona o stečajnom postupku, budući da nije omogućio apelantovom zakonskom zastupniku da se izjasni o prijedlogu povjerioca za otvaranje stečajnog postupka. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud 23. juna 2010. godine zakazao ročište radi saslušanja apelanta, kojem je pristupio njegov zakonski zastupnik u pratnji pravnog zastupnika, advokatice Sanele Mujarić, zbog čega je primjenom člana 213. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

9. Nakon toga, Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 St 142104 10 St od 25. februara 2011. godine otvorio stečajni postupak nad apelantom kao stečajnim dužnikom, imenovao stečajnog upravnika i pozvao povjerioce da prijave potraživanja u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenim novinama FBiH“. Također, sud je pozvao povjerioce da u istom roku obavijeste stečajnog upravnika o tome koja prava osiguranja potražuju na predmetima apelantove imovine, a dužnike da svoje dugove prema apelantu izmire bez odlaganja. Sud je odredio i upis zabilježbe o otvaranju stečajnog postupka u sudskom registru Općinskog suda, a odredio je i da će se oglas o otvaranju stečajnog postupka istaći na oglasnoj tabli tog suda 25. februara 2011. godine i objaviti u službenom glasilu. Istim rješenjem je zakazano ročište za ispitivanje prijava potraživanja za 27. april 2011. godine.

10. U obrazloženju prvostepenog rješenja Općinski sud je naveo da je, postupajući prema prijedlogu povjerioca za pokretanje stečajnog postupka, a nakon izvještaja stečajnog upravnika dostavljenog sudu 5. augusta 2010. godine, taj sud 22. februara 2011. godine održao ročište radi utvrđivanja da li postoje uvjeti za otvaranje stečajnog postupka. Apelant nije pristupio tom ročištu iako mu je poziv za ročište uručen 14. februara 2011. godine, uz izvještaj privremenog stečajnog upravnika. Sud je, dalje, naveo da je apelant na dan održavanja ročišta dostavio podnesak označen kao molba za odgodu ročišta, u kojem je navedeno da apelantova punomoćnica ne može pristupiti zbog zdravstvenih problema, a dostavljena je i medicinska dokumentacija. Ovu molbu sud je odbio zato što uz molbu nije dostavljen razumljiv nalaz ljekara sa potpisom i pečatom, te zato što je punomoćnica molbu za odgodu ročišta očigledno pisala nakon EMG snimka, s obzirom na to da se u samoj molbi spominje ovaj snimak, što ukazuje na to da je bila sposobna toga dana obavljati određene poslove. Također, sud je naveo da je ocijenio i činjenicu da je apelantova punomoćnica i ranije podnosila molbu za odgodu ročišta od 23. juna 2010. godine, te da u Zajedničkoj advokatskoj kancelariji osim nje radi još jedan advokat i jedan pripravnik koje je mogla angažirati i uputiti na ročište radi obrazloženja molbe za odgodu ročišta.

11. U podnesku koji je apelant dostavio sudu 22. februara 2011. godine navedeno je da je raniji direktor i dalje upisan u sudskom registru, ali da je imenovan novi direktor Goran Čahtarević koji bi se mogao izjasniti o prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka, u skladu sa članom 9. Zakona o stečajnom postupku. Sud je obrazložio da nije mogao prihvatiti apelantove navode da bi bez saslušanja novog direktora došlo do kršenja odredaba Zakona o stečajnom postupku, zato što je, kako je sud naveo, apelant kao stečajni dužnik, odnosno njegov direktor Amar Gorčić, saslušan na ročištu od 23. juna 2010. godine, o čemu je ocjenu dao i Kantonalni sud odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja ovog suda od 14. oktobra 2010. godine. Sud je, također, obrazložio da je Amar Gorčić i dalje upisan kao direktor i apelantov zakonski zastupnik, da upis u sudski registar ima konstitutivno značenje, te da je upisano lice uvijek zakonski zastupnik dok se ne izvrši promjena upisa u sudskom registru.

12. Općinski sud je zaključio da je prijedlog za otvaranje stečaja nad apelantom osnovan jer su ispunjena dva zakonom propisana uvjeta: prvo, apelant je platežno nesposoban, u smislu člana 6. stav 2. Zakona o stečajnom postupku i, drugo, apelantova imovina prema predviđanju je dovoljna da pokrije troškove stečajnog postupka, u smislu člana 43. stav 4. Zakona o stečajnom postupku, što je sud utvrdio iz izvještaja privremenog stečajnog upravnika. Naime, iz izvještaja privremenog stečajnog upravnika slijedi da je na dan 4. august 2010. godine apelantov ukupan dug iznosio 12.241.886,44 KM bez kamata i sudskih troškova, od kojeg iznosa je na naplatu dospjelo 8.283.122,34 KM, da se ostatak duga u iznosu od 3.958.764,10 KM odnosi na dugoročne kredite, a da od dospjelih obaveza po osnovu pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka apelantove obaveze iznose 1.941.779,25 KM. U izvještaju je također navedeno da su povjerioci blokirali apelantove transakcijske račune u poslovnim bankama, i to transakcijski račun u UniCredit banci 29. aprila 2010. godine na iznos potraživanja od 377.821,14 KM, transakcijski račun Raiffeisen banke je blokiran 20. aprila 2010. godine na iznos od 382.665,66 KM, a transakcijski račun u Hypo Alpe- Adria-Bank blokiran je 26. aprila 2010. godine na iznos od 378.060,66 KM. Apelantova imovina je također opterećena na način što je Porezna uprava 2. novembra 2009. godine stekla zakonsku hipoteku nad imovinom, te da potraživanje ovog povjerioca prema apelantu iznosi 627.449,86 KM. Općinski sud je konstatirao da su navodi iz izvještaja privremenog stečajnog upravnika potkrijepljeni izvještajem Centralne banke Bosne i Hercegovine i izvještajima poslovnih banaka u kojima apelant ima transakcijske račune. Međutim, Općinski sud je zaključio da apelant posjeduje imovinu iz koje se mogu finansirati troškovi stečajnog postupka, odnosno da njegova aktiva prema knjigovodstvenoj evidenciji iznosi 37.648,730,00 KM i da kapital na berzi ima vrijednost u iznosu od 5.439.908,17 KM, na osnovu čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

13. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 St 142104 10 Pz od 12. aprila 2011. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 25. februara 2011. godine. U obrazloženju svoje odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud dao valjane razloge za svoju odluku, koje u cijelosti prihvata i taj sud. Kantonalni sud je odbio kao neosnovane apelantove žalbene navode o tome da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu postupka zato što od dana dostavljanja poziva za ročište do dana održavanja ročišta nije protekao rok od osam dana, jer to ne proizlazi iz stanja spisa, zaključivši da iz spisa predmeta proizlazi da je sud poziv za ročište za 22. februar 2011. godine otpremio strankama 8. februara 2011. godine, da je punomoćnik povjerilaca poziv za ročište primio 9. februara 2011. godine, a apelantov punomoćnik je poštu podigao 14. februara 2011. godine, i to oba punomoćnika putem faha, što znači da je i apelantov punomoćnik poštu iz svog faha mogao podići istog dana, tj. 9. februara 2011. godine. Također, Kantonalni sud je odbio i apelantove žalbene navode da je prvostepeni sud počinio povredu postupka jer smatra da sud nije mogao održati ročište 22. februara 2011. godine budući da nije saslušao apelantovog zakonskog zastupnika, jer iz spisa, kako je naveo sud, nesumnjivo proizlazi da je 23. juna 2010. godine saslušan apelantov zakonski zastupnik Amar Gorčić koji je izjavio da se ne može izjasniti na prijedlog povjerilaca jer ne može doći u posjed dokumentacije. Kantonalni sud je odbio i apelantov prigovor da mu nije dostavljen izvještaj privremenog stečajnog upravnika, jer je utvrdio da na dostavnici o uručenju poziva za ročište od 22. februara 2011. godine stoji napomena da se poziv dostavlja uz izvještaj stečajnog upravnika.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni procesnog prava, odredaba Zakona o stečajnom postupku. Apelant smatra nezakonitim rješenje Kantonalnog suda od 11. januara 2010. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda o odbacivanju žalbe protiv rješenja o pokretanju prethodnog postupka za utvrđivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, što detaljno obrazlaže u apelaciji, kao i rješenje o otvaranju stečajnog postupka jer njegovom zakonskom zastupniku nije data mogućnost da se izjasni o navedenom. Apelant navodi da su štrajkači blokirali njegove prostorije i da su direktoru Amaru Gorčiću onemogućavali pristup uredu i dokumentaciji. Također, apelant navodi da je štrajk bio nezakonit, što je utvrđeno Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 151984 10 Rz od 24. novembra 2010. godine. Dalje, apelant navodi da su mu računi blokirani upravo u periodu štrajka, te da je štrajk insceniran.

15. Apelant je, kako dalje navodi, 100% privatno društvo, te da zaposlenici kao stečajni predlagači u Društvu ne mogu uzeti privremenog stečajnog upravnika i sami mu pokazivati dokumentaciju koju oni smatraju da mu trebaju prezentirati, i da to na kraju sud potvrdi. Također, apelant kršenje prava na pravično suđenje vidi i u tome što stečajni sud nije, u smislu člana 16. stav

6. Zakona o stečajnom postupku, zatražio saglasnost apelantovog direktora za uvid i pregled poslovnih knjiga jer mu to može dopustiti samo direktor. Dalje, apelant smatra da je nezakonito i to što je sud proveo ročište od 22. februara 2011. godine bez opravdano odsutnog apelantovog punomoćnika, te da je zabrinjavajuće što je sud prihvatio neozbiljne navode punomoćnika predlagača o tome da je na ročište mogao pristupiti neko drugi iz advokatske kancelarije, kao i o zdravstvenom stanju apelantovog punomoćnika. Dalje, apelant smatra da je sud propustio po službenoj dužnosti utvrditi da li je od dana dostavljanja poziva za ročište do dana održavanja ročišta protekao rok od osam dana kako to Zakon o stečajnom postupku propisuje. Naročito, apelant ukazuje na to da je neprihvatljivo da Kantonalni sud u obzir uzima datum kada je apelant mogao podići poštu i poziv za ročište, jer je to proizvoljan zaključak koji predstavlja, kako on tvrdi, nakaradnu pravnu analogiju. On, također, smatra da je prekršeno i pravo na imovinu, ukazujući na to da kršenje prava na pravično suđenje implicira povredu prava na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da rješenjem Općinskog suda od 25. februara 2011. godine nisu prekršena apelantova prava na koja apelacijom ukazuje, da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u obrazloženju rješenja od 12. aprila 2011. godine, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. Općinski sud je u odgovoru naveo da apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Stečajni upravnik u odgovoru na apelaciju ističe da apelantove navode u cijelosti smatra neosnovanim. U vezi s tim navodi da je njegova obaveza u predmetnom postupku bila da vještačenjem utvrdi razloge i uvjete za otvaranje stečajnog postupka, da zabrani raspolaganje apelantovom imovinom, tako da apelantove navode koji se odnose na njegova ovlaštenja smatra neosnovanim.

19. Pravni zastupnik povjerilaca u odgovoru na apelaciju navodi da su neosnovani apelantovi navodi da je njegovom zakonskom zastupniku Amaru Gorčiću bio zabranjen ulaz u preduzeće, jer je, kako navode, nesporno da je on iz preduzeća uzeo pečate, laptope i ostalu potrebnu dokumentaciju, te da je mu je osnovni cilj bio prodaja imovine. Također ističe da su neosnovani i navodi apelantovog zakonskog zastupnika da se nije mogao izjasniti o podnesenom prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka jer iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je svoj iskaz dao 23. juna 2010. godine na ročištu koje je zakazao i održao prvostepeni sud. On smatra neosnovanim i apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer nije udovoljeno njegovom zakonskom zastupniku da se ročište odgodi zbog bolesti njegove pravne zastupnice Sanele Mujarić, koja, kako navodi, ima zajedničku kancelariju sa Almirom Gagulom, u kojoj su angažirani i pripravnici, tako da je nesporno da je neko iz te kancelarije mogao pristupiti zakazanom ročištu umjesto Sanele Mujarić.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) relevantne odredbe glase:

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka Član 4. stav 1.

(1) Stečajni postupak pokreće se pismenim prijedlogom. Za podnošenje prijedloga ovlašteni su stečajni dužnik i svaki onaj povjerilac koji ima pravni interes za provođenje stečajnog postupka. Povjerilac je dužan u prijedlogu prilaganjem odgovarajuće dokumentacije učiniti vjerovatnim svoje potraživanje i platežnu nesposobnost stečajnog dužnika.

Stečajni razlozi Član 6. st. 1, 2. i 3.

(1) Razlog otvaranja stečajnog postupka je platežna nesposobnost stečajnog dužnika. (2) Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje dospjele i potraživane obaveze plaćanja. Okolnost da je stečajni dužnik podmirio ili da može podmiriti u cijelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca samo po sebi ne znači da je platežno sposoban.

(3) U pravilu smatra se da je stečajni dužnik platežno nesposoban ako u neprekidnom trajanju od 30 dana ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze.

Član 11. stav 1.

Pravna sredstva Protiv odluka stečajnog suda, u slučajevima predviđenim ovim zakonom, dopuštena je žalba.

[...] Član 16. stav 6.

Zadaci i pravni položaj privremenog stečajnog upravnika (6) Privremeni stečajni upravnik ima ovlaštenje da uđe u poslovne prostorije dužnika i provede neophodne radnje. Dužnik, ako je pojedinac, odnosno tijela dužnika, ako je dužnik pravno lice, obavezna su da dozvole privremenom stečajnom upravniku da pregleda poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju dužnika.

Član 43. st. 1, 2, 3, 4. i 5.

Odluka o prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka (1) Stečajni sudija zakazat će ročište vezano za uvjete za otvaranje stečajnog postupka nakon što primi izvještaj privremenog stečajnog upravnika zajedno s mišljenjem vještaka koji je eventualno imenovan da ocjeni nesolventnost stečajnog dužnika. Na ročište se poziva predlagač, a ako je to moguće i stečajni dužnik i privremeni stečajni upravnik, te ako je neophodno i vještaci.

(2) Stečajni sudija donijet će odluku o otvaranju stečajnog postupka ili odbiti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u roku od tri dana od zaključenja stečajnog ročišta. (3) U odluci o odbijanju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka stečajni sudija odlučit će o troškovima postupka.

(4) Stečajni sudija otvara stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika ako je prijedlog dopušten, ako postoji stečajni razlog i ako će imovina stečajnog dužnika, prema predviđanju, biti dovoljna da pokrije troškove postupka. Ukoliko imovina stečajnog dužnika ne pokriva troškove postupka, a prijedlog je dopušten i osnovan, stečajni sudija može otvoriti postupak ako zainteresirano lice predujmi dovoljan novčani iznos. Predujam se uključuje u obavezu stečajne mase.

(5) Ako je imovina stečajne mase nedovoljna za vraćanje predujma uplaćenog za troškove postupka, lice koje je uplatilo takav predujam može zahtijevati povrat od svakog lica koje je bilo obavezno da podnese prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, a svojom krivicom je propustilo da to učini.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a.)Dopustivost u odnosu na rješenja redovnih sudova kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova (rješenje Kantonalnog suda od 11. januara 2011.

godine i Općinskog suda od 14. oktobra 2010. godine)

23. Ustavni sud ukazuje na to da se apelantovi navodi kojim osporava rješenje Kantonalnog suda od 11. januara 2011. godine i Općinskog suda od 14. oktobra 2010. godine odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje je apelant upotrijebio u konkretnom slučaju. Dakle, prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.

24. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41. i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

25. Ustavni sud primjećuje da apelant u ovom dijelu apelacije osporava odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u ovom dijelu, u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud, dalje, konstatira da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama u ovom dijelu odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu odluke.

b.)Dopustivost u odnosu na rješenja redovnih sudova o otvaranju stečajnog postupka (rješenje Kantonalnog suda od 12. aprila 2011. godine i Općinskog suda od 25.

februara 2011. godine)

27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 St 142104 10 Pz od 12. aprila 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje apelant je primio 15. aprila 2011. godine. Apelacija je podnesena 25. aprila 2011. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.[...]

31. Ustavni sud najprije ističe da odluke donesene u stečajnom postupku, koje se tiču imovine apelanta kao dužnika, ulaze u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da navedenim postupkom određena građanska prava i obaveze, u smislu člana 6. stav 1, mogu biti privremeno dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 914/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 10, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U konkretnom postupku otvoren je stečajni postupak nad apelantovom imovinom. Dakle, radi se o apelantovim imovinskim pravima, koja su građanskopravne prirode, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje u suštini svode na tvrdnju da su sudovi osporenim rješenjima pogrešno primijenili procesno pravo, odredbe Zakona o stečajnom postupku, da njegovom zakonskom zastupniku nije data mogućnost da se izjasni u vezi sa rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, da je stečajni sud ročište od 22. februara 2011. godine nezakonito održao budući da ročištu nije pristupio njegov punomoćnik iz opravdanih zdravstvenih razloga, te da je taj sud propustio utvrditi da je od dana dostavljanja poziva za održavanje ročišta do dana održavanja protekao rok od osam dana.

33. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u predmetnom postupku detaljno razmotrili pitanja koja apelant ponavlja i u apelaciji, da su dali jasna obrazloženja zasnovana na odredbama Zakona o stečajnom postupku, kao lex specialis zakonu, kojim su uređeni uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, stečajni postupak, pravne posljedice njegovog otvaranja i provođenja i reorganizacija stečajnog dužnika nesposobnog za plaćanje na osnovu stečajnog plana.

34. Naime, u kontekstu apelantovih navoda da su odluke sudova nezakonite jer njegovom zakonskom zastupniku nije bilo omogućeno da se izjasni o otvaranju stečajnog postupka, Ustavni sud uočava da su sudovi na ove navode dali jasan i argumentiran odgovor. Stečajni sud je upravo ocjenjujući njegovu izjavu datu na ročištu održanom 23. juna 2010. godine o tome da se ne može izjasniti o prijedlogu povjerilaca za otvaranje stečajnog postupka imenovao privremenog stečajnog upravnika, koji je, koristeći se ovlaštenjima propisanim članom 16. stav 6. Zakona o stečajnom postupku, izvršio vještačenje relevantne dokumentacije, sačinio izvještaj o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka nad apelantovom imovinom, na osnovu kojeg je prijedlog povjerilaca za otvaranje stečaja ocijenjen kao osnovan. Naime, taj sud je zaključio da su ispunjena dva zakonom propisana uvjeta; apelant je, u smislu člana 6. stav 2. istog zakona, platežno nesposoban i njegova imovina je, prema procjeni stečajnog upravnika, dovoljna da pokrije troškove stečajnog postupka, prema članu 43. stav 4. Zakona o stečajnom postupku.

35. Što se tiče apelantovog navoda da je ročište od 22. februara 2011. godine nezakonito održano jer nije pristupio njegov punomoćnik iz opravdanih zdravstvenih razloga, Ustavni sud zapaža da odluke sudova daju odgovor i na ove navode, ocijenivši da njegov podnesak, odnosno molba za odgodu ročišta sa prilozima, nalazom ljekara, nije pravno valjan, jer nalaz ljekara nije razumljiv i ne sadrži potpis i pečat. Osim toga, konstatirano je da je apelantova punomoćnica i ranije podnosila molbu za odgodu ročišta, te budući da u Zajedničkoj advokatskoj kancelariji osim nje radi još jedan advokat i jedan pripravnik koje je mogla angažirati i uputiti na ročište radi obrazloženja molbe za odgodu ročišta, nisu postojali valjani razlozi za odgodu ročišta. Također, suprotno apelantovim navodima da je prvostepeni sud propustio utvrditi da je od dana dostavljanja poziva za održavanje ročišta do dana održavanja protekao rok od osam dana, Ustavni sud uočava da je taj sud dao argumentiran i logičan odgovor na ove njegove navode, odnosno da je poziv za ročište strankama otpremio 8. februara 2011. godine, a punomoćnik povjerilaca ga je primio 9. februara 2011. godine, preuzimajući ga iz svog faha kod tog suda, a da je apelantov punomoćnik isti poziv preuzeo (iz faha) 14. februara 2011. godine, što znači da je i on poštu iz svog faha mogao podići 9. februara 2011. godine.

36. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i relevantne odredbe procesnog prava na kojim su redovni sudovi zasnovali svoje odluke, Ustavni sud smatra da data obrazloženja osporenih odluka ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je primjena procesnog prava, odredaba Zakona o stečajnom postupku, zloupotrijebljena na apelantovu štetu. Također, Ustavni sud zapaža da osporene odluke redovnih sudova sadrže precizne i jasne razloge za primjenu relevantnih odredbi navedenog zakona. Prema tome, Ustavni sud smatra da se ne mogu prihvatiti navodi o proizvoljnosti u primjeni prava.

37. Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

38. U vezi sa navodima o pravu na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava nije posebno obrazlagao već je ukazao na to da kršenje prava na pravično suđenje implicira povredu prava na imovinu, dakle identični su navodima o kršenju prava na pravično suđenje. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da u apelaciji nije uopće obrazloženo u čemu se eventualno ogleda kršenje prava na imovinu, niti su predočeni dokazi koji bi eventualno upućivali na povredu navedenog prava, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine jer u obrazloženju osporenih rješenja redovnih sudova ne postoji ništa što bi ukazivalo na to da su redovni sudovi svoje odluke donijeli uz povredu pravila postupka ili da je proizvoljno primijenjeno procesno pravo. Također, sudovi su u obrazloženju odluka za svoje stavove dali detaljne, jasne i logične razloge zašto apelantovi navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari.

40. Na osnovu člana 18. stav 3. tačka h) i člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1886/11 („Energoinvest-Termoaparati“ d.d… | Sudska praksa | Aktio