Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2610/12 (N. K.,Hercegovačko-neretvanski kanton,Aleksandar T. Petrović, Veljko A. Petrović, Aleksandar V. Petrović i Andrea V. Petrović,G. S. i drugi)
Odluka donesena 17. 09. 2014.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2610/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine u predmetu broj AP 2610/12, rješavajući apelacije Naze Karišik i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Naza Karišik protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 011993 11 Gž od 10. maja 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-002507 od 8. juna 2007. godine;
Hercegovačko-neretvanski kanton protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012948 09 Gž od 23. januara 2013. godine;
Aleksandar T. Petrović, Veljko A. Petrović, Aleksandar V. Petrović i Andrea V. Petrović protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034506 13 Gž od 31. marta 2014. godine;
Goran Salihović, Gordana Stojaković, Aida Hasić, Emina Tahirović, Jasna Frenjo, Ivan Krželj, Amela Mahić Samardžić, Gordana Mičović, Lejla Fazlagić, Nađa Seferović, Mirsada Čaušević-Dučić, Rozita Šimić, Slobodan Nastić, Indira Jahić, Sedina Idrizović, Emira Neradin, Mediha Pašić, Merima Kurtović-
Bilić, Amela Skrobo-Kadrić, Jasmina Ćosić, Asafa Daupović, Galiba Katica, Ramiza Aganović, Subhija Hodžić, Slobodan Kaurin, Jasmina Aljičević, Behija Šiljak i Esma Jusić protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 035844 14 Rsž od 9. maja 2014. godine; Šećo Hakalović protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 229642 13 Gž od 4. juna 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Odjeljenja za sporove male vrijednosti broj 65 0 Mal 229642 12 Mal od 29. aprila 2013. godine;
S.Ć. protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 010190 14 U od 16. juna 2014. godine, rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar broj FZ3/2-1198591636 od 3. februara 2014. godine i i rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 1198591636 od 5. decembra 2013. godine;
Kenan Balić, Ševala Bašić, Jasminka Alagić, Gordana Tadić, Jasminka Djedović, Ramiza Salihbašić i Mirzeta Begić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 007044 13 Gž od 9. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 007044 09 Rs od 26. augusta 2013. godine;
„Šipad Sarajevo“ D.P. „Vranica“ Fojnica protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 000846 14 Pž 3 od 17. juna 2014. godine;
I.T. i J. B. protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 035710 13 Rsž od 3. juna 2014. godine;
JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 001738 11 Gž od 20. juna 2014. godine;
Dubravka Kapičić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 008192 10 U od 16. aprila 2014. godine; JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 20813 13 Rsž od 30. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 20813 09 P od 15. aprila 2013. godine;
JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 021708 13 Rsž od 8. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 021708 10 P od 29. marta 2013. godine;
Hasan Ponjević protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 13 Gž od 21. maja 2014. godine;
Nikola Arapović protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 008568 14 Gž 2 od 16. maja 2014. godine; Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 339169 13 Gž od 20. maja 2014. godine;
Ilija Radić protiv rješenja Suda BiH broj S1 3 I 015261 14 Gži od 8. jula 2014. godine i rješanja Suda BiH broj S1 3 I 015261 14 I od 19. februara 2014. godinezato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
AP 2610/12
1. Naza Karišik (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva koju zastupa Memo Karišik, iz Sarajeva podnijela je 11. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 011993 11 Gž od 10. maja 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-002507 od 8. juna 2007. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi poništenja odluke i isplate apelantičina žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi rješenje tužene Federacije Bosne i Hercegovine i da se utvrdi da je apelantica imala radno pravni status kod tužene od 30. aprila 1992. godine u svojstvu čekanja na rad, te saglasno utvrđenom statusu da joj je tužena dužna obezbjediti povezivanje radnog staža u DF PIO BiH, te da joj isplati na ime statusa čekanja na rad od 30. aprila 1992. godine pa sve do prijema u radni odnos iznose pobliže opisane u dispozitivu presude, te da je dalje primi u radni odnos kao građansko lice na radu u vojsci FBiH, rasporedi na rad prema njenim stručnim sposobnostima i naknadi joj troškove postupka. Apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
2. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 490/13
3. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar HNK podnio je 1. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012948 09 Gž od 23. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi isplate apelantova žalba i žalbe tužitelja Hajre Istakovića, Edina Ratkušića, Marinka Raguža, Zulfe Festića i Milna Soldo su djelimično uvažene i presuda Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 012948 06 P od 29. maja 2009. godine preinačna u dijelu od kada teku zakonske zatezne kamate na naknadu po osnovu toplog obroka i uplate doprinosa za sve tužitelje, povećanje plaće za dane praznika, za noćni rad i prekovremeni rad, te za povećanje plaće po osnovu rezultata rada i to na način preciziran u izreci presude. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
4. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3306/14
5. Aleksandar T. Petrović, Veljko A. Petrović, Aleksandar V. Petrović i Andrea V. Petrović (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 15. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sud protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034506 13 Gž od 31. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi otkupa stana žalbe apelanata su odbijene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 034506 12 P 2 od 30. augusta 2013. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi Grad Banja Luka da im kao nosiocima stanarskog prava na spornom stanu omogući otkup drugog odgovarajućeg stana na način pobliže opisan u izreci presude ili da, za slučaj da tuženi nema u svojini odgovarajući stan, izvrši otkup drugog odgovarajućeg stana na način također pobliže opisan u izreci presude, kao i da im naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
6. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom.
AP 3370/14
7. Goran Salihović, Gordana Stojaković, Aida Hasić, Emina Tahirović, Jasna Frenjo, Ivan Krželj, Amela Mahić Samardžić, Gordana Mičović, Lejla Fazlagić, Nađa Seferović, Mirsada Čaušević-Dučić, Rozita Šimić, Slobodan Nastić, Indira Jahić, Sedina Idrizović, Emira Neradin, Mediha Pašić, Merima Kurtović-Bilić, Amela Skrobo-Kadrić, Jasmina Ćosić, Asafa Daupović, Galiba Katica, Ramiza Aganović, Subhija Hodžić, Slobodan Kaurin, Jasmina Aljičević, Behija Šiljak i Esma Jusić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 21. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sud protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 035844 14 Rsž od 9. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi potraživanja iz radnog odnosa žalba tuženog Kantona Sarajevo je uvažena i prvostepena presuda Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 035844 12 Rs od 29. novembra 2013. godine preinačena na način da su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom za isplatu svakom pojedinačno razlike između zagarantovanih neto plaća i isplaćenih plaća za period od 1. januara 2009. godine do 31. decembra 2012. godine u iznosima pobliže navedenim u izreci presude. Istom presudom je preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka, tako da su apelanti odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.450,33 KM. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
8. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3376/14
9. Šećo Hakalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica kojeg zastupa Halil Mušanović, advokat iz Konjica podnio je 21. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 229642 13 Gž od 4. juna 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Odjeljenja za sporove male vrijednosti broj 65 0 Mal 229642 12 Mal od 29. aprila 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi isplate razlike ratnih vojnih invalidnina v.s.p. 895,65 KM, apelantova žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno kojim se Općinski sud oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje u predmetnoj pravnoj stvari i tužbu odbacio. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepenog rješenja.
10. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3377/14
11. S.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara podnio je 18. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 010190 14 U od 16. juna 2014. godine, rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar broj FZ3/2-1198591636 od 3. februara 2014. godine i rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 1198591636 od 5. decembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u upravnom sporu protiv rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar broj FZ3/2-
1198591636 od 3. februara 2014. godine Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar, kojim je odbijena apelantova žalba protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 1198591636 od 5. decembra 2013. godine, u predmetu izmjene podataka registriranih u matičnoj evidenciji, apelantova tužba je odbijena kao neosnovana. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
12. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3387/14
13. Kenan Balić iz Tuzle, Ševala Bašić iz Živinica, Jasminka Alagić iz Živinica, Gordana Tadić iz Živinica, Jasminka Djedović iz Tuzle, Ramiza Salihbašić iz Srebrenika i Mirzeta Begić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zlatko Garić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 18. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sud protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 007044 13 Gž od 9. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 007044 09 Rs od 26. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi isplate duga žalbe apelanata su odbijene i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi Tuzlanski kanton da im na ime toplog obroka i troškova prevoza isplati iznose pobliže navedene u izreci presude. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
14. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3442/14
15. „Šipad Sarajevo“ D.P. „Vranica“ Fojnica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Višnja Mikuš, advokat iz Travnika, podnio je 22. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sud protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 000846 14 Pž 3 od 17. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđenja i upisa u zemljišne knjige v.s.p. 20.000,00 KM apelantova žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Ps 000846 13 Ps 3 od 28. novembra 2013. godine kojom je utvrđeno da je tužitelj „ŠIPAD FOJNICA“ d.o.o. u stečaju stekao pravni osnov za upis prava raspolaganja sa dijelom 1/1 nad objektima pobliže označenim u izreci presude, kao i trajno pravo korištenja zemljišta za te objekte sa dijelom 1/1, te da su tuženi apelant i „SABOSS“d.o.o. Privredno društvo za trgovinu, turizam, građevinarstvo, marketing i inžinjerig dužni trpiti upis prava raspolaganja na objektima i trajno pravo korištenja zemljišta u korist tužitelja sa dijelom 1/1. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
16. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom.
AP 3488/14
17. I.T. i J. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sud protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 035710 13 Rsž od 3. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi isplate žalba tuženog Kantona Sarajevo je uvažena i prvostepena presuda Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 035710 12 Rs od 16. augusta 2013. godine preinačena u stavu prvom tako da su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata da im tuženi na ime razlike između isplaćenih i zagarantovanih neto plaća za period od 1. januara 2009. godine do 31. decembra 2012. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, dok su žalbe apelanata odbijene i presuda Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 035710 12 Rs od 16. augusta 2013. godine potvrđena u stavu drugom kojim je odbačen zahtjev apelanata da se naloži tuženom da im obračunava i u poreznim evidencijama iskazuje plaću u bruto iznosu, tako da im se isplaćuju plaće utvrđene članom 2. i 5. Zakona o plaćama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u FBiH, nakon odbitka poreza na dohodak. Apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
18. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom.
AP 3490/14
19. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 24. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 001738 11 Gž od 20. juna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi rente v.s.p. 1.200,00 KM, apelantova žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 001738 09 P od 17. juna 2011. godine kojom je odlučeno da se mijenja presuda Općinskog suda u Tuzli broj P-1245/05 od 14. aprila 2006. godine u dijelu koji se odnosi na visinu mjesečne rente, te da se apelant kao tuženi obaveže da tužitelju Osmanu Maliću isplaćuje na ime rente mjesečno iznos od 74,65 KM počev od 18. augusta 2009. godine pa dok za to postoje zakonski uslovi, najkasnije do 15-og u mjesecu za protekli mjesec, a dospjele neisplaćene obroke da plati odjednom. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepenog rješenja.
20. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3497/14
21. Dubravka Kapičić (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Edina Jahić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 008192 10 U od 16. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u upravnom sporu protiv akta tuženog Ministsarstva stambene politike Kantona Sarajevo, radi poništenja rješenja broj 27/02-23-2843/10 od 12. maja 2010. godine, apelantičina tužba je odbijena kao neosnovana. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
22. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3517/14
23. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 20813 13 Rsž od 30. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 20813 09 P od 15. aprila 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi isplate razlike plaće v.s.p. 5.400,00 KM, apelantova žalba i žalba tužitelja Senaida Kamberovića je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je dosuđeni iznos razlike plaće povećan sa iznosa od 5.261,64 KM na iznos od 9.835,30 KM, a dosuđeni iznos doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje povećan sa iznosa od 1.753,86 KM na iznos od 3.278,40 KM, dok je dosuđena naknada troškova postupka snižena sa iznosa od 1.590,00 KM na iznos od 1.128,22 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepenog rješenja.
24. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3518/14
25. JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 021708 13 Rsž od 8. maja 2014. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 021708 10 P od 29. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u parničnom postupku radi potraživanja iz radnog odnosa v.s.p. 51.950,00 KM, apelantova žalba i žalba tužitelja Abdulaha Malkića su odbijene i potvrđena prvostepena presuda kojom je obavezan apelant da Federalnom zavodu za PIO u ime tužitelja Abdulaha Malkića za period od 2. juna 2007. godine do 15. augusta 2007. godine na ime doprinosa za PIO uplati iznose pobliže navedene u izreci presude, da mu na ime neisplaćenog dijela plate, naknade za minuli rad i naknade za noćni rad za period od 2. juna 2007. godine do 15. augusta 2007. godine isplati iznose također pobliže navedene u izreci presude, te da mu na ime neisplaćenog dijela naknade za ishranu za period od 2. juna 2007. godine do 31. maja 2008. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepenog rješenja.
26. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3526/14
27. Hasan Ponjević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 25. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002014 13 Gž od 21. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđenja žalba tužitelja Rasima Ponjevića, Alena Ponjevića i Sanela Kličića je djelimično uvažena, prvostepena presuda Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 002014 09 P od 15. marta 2013. godine preinačena i utvrđeno da su tužitelji kao nasljednici iza umrlog Ćazima Ponjevića suvlasnici po 1/6 na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
28. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3555/14
29. Nikola Arapović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja kojeg zastupa Dragan Pudar, advokat iz Mostara, podnio je 28. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 008568 14 Gž 2 od 16. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi neovlaštene potrošnje električne energije žalba apelanta je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Širokm Brijegu broj 64 0 P 008568 12 P 2 od 10. marta 2014. godine kojom je obavezan apelant da tužitelju JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar na ime troškova neovlašteno potrošene električne energije isplati iznos od 3.346,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. septembra 2008. godine pa do isplate. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepene presude.
30. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3571/14
31. Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva kojeg zastupa Danijela Saller Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je 31. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 339169 13 Gž od 20. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u izvršnom postupku odbijena je žalba apelanta kao izvršenika i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 339169 13 I od 4. septembra 2013. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prigovor i rješenje o izvršenju broj 65 0 I 339169 13 I od 22. maja 2013. godine u cijelosti održano na snazi. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv drugostepenog rješenja.
32. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom. AP 3576/14
33. Ilija Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitine kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 29. jula 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda BiH broj S1 3 I 015261 14 Gži od 8. jula 2014. godine i rješanja Suda BiH broj S1 3 I 015261 14 I od 19. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom u izvršnom postupku odbijena je žalba apelanta kao izvršenika i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje prevomoćne i izvršne presude Suda BiH broj S1 3 P 009868 12 P od 24. septembra 2013. godine kojom je apelant kao dužnik obavezan da povjeriocu Ministarstvu sigurnosti BiH, Graničnoj policiji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati pripadajući iznos od 540,00 KM. Apelant je izjavio reviziju Sudu BiH protiv drugostepenog rješenja.
34. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Sudom BiH.
35. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporenih odluka izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovnom sudu Republike Srpske i Sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležnim sudovima), a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenim revizijama okončan.
Spajanje predmeta
36. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2610/12. Apelacioni navodi
37. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
38. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
39. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
40. U konkretnom slučaju postupci o predmetu apelacija su, nakon izjavljenih revizija od strane apelanata, u toku, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) pravila Ustavnog suda da su nadležni sudovi donijeli odluke o izjavljenim revizijama.
41. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 36/04, 84/07 i 58/13), Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br.53/03, 73/05 i 19/06), Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) i Zakona o parničnom postupku BD BiH („Službeni glasnik BD BiH“ br. 31/06, 8/09 i 52/10) prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga su u konkretnim slučajevima, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama. Nakon donošenja odluka o revizijama, neovisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
42. Takođe, Ustavni sud zapaža da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH“ br.19/02, 88/07, 83/08 i 74/10), Zakona o upravnim sporovima FBiH („Službene novine F BiH“ broj 9/05) i Zakona o upravnim sporovima RS („Službeni glasnik RS br.109/05, 63/11.) predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Zbog toga su u konkretnim slučajevima, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnih sudova o izjavljenim revizijama, odnosno podnesenim zahtjevima za vandredno preispitivanje. Nakon donošenja odluka o revizijama, odnosno podnesenim zahtjevima za vandredno preispitivanje neovisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
43. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić