Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-342/13 (D. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-342/13

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 09. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 342/13, rješavajući apelaciju Drage Mišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2, člana 62. stav 7. i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Drage Mišića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, bez daljnjeg odgađanja donese odluku s ciljem izvršenja Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Dragi Mišiću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Drago Mišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa ZOU SESAR- ĆURIĆ-MILETIĆ iz Mostara, podnio je 25. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) i Ministarstva odbrane BiH zatraženo je 21. jula 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vlada FBiH je dostavila odgovor na apelaciju 30. aprila 2014. godine, a Ministarstvo odbrane BiH 5. maja 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je Federalno ministarstvo odbrane donijelo Rješenje broj 04-34- 4-16-R-1101/00 od 10. maja 2000. godine kojim je apelant stavljen na raspolaganje na vrijeme od tri mjeseca, s tim da vrijeme raspolaganja teče od 1. aprila 2000. godine, a ukoliko se ne rasporedi na drugo odgovarajuće radno mjesto u vremenu dok je na raspolaganju po isteku otkaznog raka od 30 dana prestaje mu radni odnos, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

6. Također, iz stanja spisa proizlazi da je Federalno ministarstvo odbrane donijelo Rješenje broj 04-34-5-126-163/00 od 30. juna 2000. godine kojim je odbijen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja Federalnog ministarstva odbrane od 10. maja 2000. godine.

7. Presudom Vrhovnog suda broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno je osporeno i prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ukazao na propuste organa uprave u konkretnom slučaju u pogledu njihovog zaključka o stavljanju apelanta na raspolaganje, te primjenu materijalnog prava.

8. Ustavni sud, na temelju stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda u konkretnom predmetu nije okončan ponovni postupak.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant je naveo da je Presudom Vrhovnog suda broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine uvažena njegova tužba protiv rješenja Federalnog ministarstva odbrane od 10. maja 2000. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Osim toga, apelant je naveo da je Zakonom o odbrani od 31. decembra 2006. godine tuženik prestao postojati, te da je utemeljeno Ministarstvo odbrane na razini države, iz čega proizlazi da obaveze nastale do dana stupanja na snagu navedenog zakona prelaze na Vladu Federacije BiH. Apelant je istaknuo da do dana podnošenja apelacije pravni slijednik tuženika nije postupio po navedenoj presudi iako je apelant preko svog punomoćnika i osobno u više navrata tražio izvršenje odluke potpuno bezuspješno. Pored povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koja proizlazi iz apelacionih navoda, apelant smatra da je u ovom postupku povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Vladi FBiH da donese zakonito rješenje o izvršenju navedene presude, te da mu isplati iznos od 30.000,00 KM na ime štete koju trpi zbog neizvršenja odluke.

b) Odgovor na apelaciju

10. Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine je u odgovoru na apelaciju navelo da je za obaveze prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane nadležnost isključivo na Vladi FBiH. Naime, nadležnost Vlade FBiH proizlazi iz činjenice da je sa 31. decembrom 2005. godine prestalo da postoji FMO, a da je članom 72. stav 2. Zakona o odbrani BiH regulirano da, «osim ako nije drugačije predviđeno u planu prenosa ostalih prava i obaveza iz stava 1. ovog člana odobrenog u skladu sa članom 73. ovog zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do 1. januara 2006. godine». Dalje je navedeno da je za obaveze FMO nastale do 1. januara 2006. godine odgovorna Vlada FBiH, iz čega proizlazi pasivna legitimacija Vlade FBiH, te da bi bilo nelogično da novoformirano Ministarstvo odbrane odgovara za prethodne obaveze entitetskih ministarstava. U tom kontekstu, Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine je podsjetilo i na stav sudske prakse Suda BiH, Odluka broj Ur- 111/07 od 14. februara 2008. godine, kojim je riješen sukob nadležnosti između Suda BiH i Kantonalnog suda u Mostaru, u kojem je Sud BiH zauzeo stav da su entitetske vlade te koje treba da snose posljedice eventualne nezakonitosti rješenja prijašnjih entitetskih ministarstava odbrane. Na kraju, Ministarstvo odbrane je navelo da je navedeni stav, koji se odnosi na nedostatak pasivne legitimacije Ministarstva odbrane, zauzet i u Odluci Ustavnog suda broj AP 13/07.

11. Vlada FBiH je u svom odgovoru na apelaciju navela da obaveze Vlade FBiH utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 88/05) i Zakonom o prestanku primjene Zakona o odbrani Federacije BiH („Službene novine FBiH“ broj 2/06) obuhvaćaju i upravno rješavanje po pravomoćnim presudama nadležnih sudova koji su odlučivali o zakonitosti pojedinačnih upravnih akata prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane po tužbama kojima su pokrenuti upravni sporovi, a kojima se tužbe uvažavaju, poništavaju drugostepeni i prvostepeni akti prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i nalaže ponavljanje upravnih postupaka. Međutim, kako je ostalo neriješeno pitanje nadležnosti u vezi s rješavanjem zaostalih predmeta iz radnih odnosa bivših uposlenika prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i bivših pripadnika Vojske Federacije BiH, došlo je do negativnog sukoba nadležnosti između Federalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je, u skladu s članom 28. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku, donijela Rješenje V. broj 391/14 od 19. februara 2014. godine, kojim je Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata određeno kao nadležno ministarstvo za rješavanje predmeta iz radnih odnosa bivših uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i prijašnje Vojske FBiH. U konkretnom slučaju, a s ciljem da se izvrši Presuda Vrhovnog suda broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata obratilo se Ministarstvu odbrane BiH sa zahtjevom da mu se dostavi kompletan spis apelantovg predmeta, nakon čega će donijeti odgovarajući upravni akt.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

13. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

Član 22.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 36. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

14. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 20.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 34. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

15. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 88/05 i 94/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 72.

(Prijenos drugih prava i obaveza) (1) Ministarstvo odbrane i entitetska ministarstva odbrane će, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, sačiniti sveobuhvatan popis ostalih prava i obaveza prijašnjih entitetskih ministarstava odbrane i predložiti plan o prijenosu ostalih prava i obaveza Ministarstvu odbrane, sa 1. januarom 2006. godine.

(2) Osim ako nije drugačije predviđeno u planu za prijenos ostalih prava i obaveza iz stava (1) ovog člana odobrenog u skladu sa članom 73. ovog zakona, entitetske vlade i dalje su odgovorne za dugove, zaduženja i ostale obaveze entitetskih ministarstava odbrane nastalih do 1. januara 2006. godine.

(3) Entitetske vlade ne mogu tražiti odštetu, doprinos ili obeštećenje od Bosne i Hercegovine u pogledu prijenosa ostalih prava i obaveza, osim u slučaju ako ih za to ovlasti Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ili Parlamentarna skupština.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu postupljeno po presudi Vrhovnog suda, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a)Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim i drugostepnim upravnim organom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupaka nakon presude Vrhovnog suda od 17. maja 2007. godine, kojom je uvažena njegova tužba, poništeno osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine ovog postupka jeste period od sedam godina i tri mjeseca.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku otpuštanja apelanta iz Armije RBiH, odnosno postupku stavljanja na raspolaganje, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

27. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 17. maja 2007. godine i još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su prvostepena i drugostepena odluka poništene presudom Vrhovnog suda u upravnom sporu koji je pokrenuo apelant i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak uslijed nedostataka u tim odlukama. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi kod Vlade FBiH čija nadležnost proizlazi iz odredaba Zakona o odbrani (član 72. st. 2. i 3), odnosno kod Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata s obzirom da iz rješenja Vlade FBiH V. broj 391/14 od 19. februara 2014. godine, proizlazi da je navedeno ministarstvo nadležno za rješavanje predmeta iz radnih odnosa bivših uposlenika prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane i prijašnje Vojske FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj Odluci broj AP 5653/10 od 25. aprila 2013. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) razmatrao slično činjenično i pravno pitanje kao u predmetnoj apelaciji, gdje je zaključeno da je Vlada FBiH nadležna da okonča ovaj postupak.

28. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da postupak, posmatrano u cjelini, traje sedam godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Međutim, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Presude Vrhovnog suda broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje Vladi FBiH, to je Vladi FBiH naloženo da u konkretnom predmetu donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. Naknada nematerijalne štete

32. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja ovog postupka. Prema članu

74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

34. U konkretnom slučaju, budući da se radi o postupku u kojem se ne zahtijeva posebno hitno postupanje, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. S obzirom da je postupak trajao sedam godina i tri mjeseca apelantu se određuje ukupan iznos od 1.050,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada FBiH u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak nije završen ni nakon sedam godina i tri mjeseca nakon donošenja Presude Vrhovnog suda broj U-2433/01 od 17. maja 2007. godine kojom je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.

36. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić