Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3410/11 (S. M.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanparnični postupak
  • Uređenje međa
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3410/11

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3410/11, rješavajući apelaciju Smaila Miljkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) alineja b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Smaila Miljkovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 V 006980 11 Gž od 6. jula 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Smail Miljković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 26. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 V 006980 11 Gž od 6. jula 2011. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te od učesnika u postupku Mehe Hodžića (u daljnjem tekstu: protupredlagatelj) zatraženo je 10. juna 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 18, odnosno 16. juna 2014. godine. Protupredlagatelj nije odgovorio.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je kao predlagač pred Općinskim sudom prijedlogom od 31. oktobra 2001. godine pokrenuo vanparnični postupak protiv protupredlagatelja radi uređenja međe. Apelant je u prijedlogu tražio da sud donese rješenje o uređenju međe na osnovu člana 172. st. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku.

6. Odlučujući o apelantovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje o uređenju međa broj RT-71/01 od 18. juna 2003. godine u apelantovu korist, na način preciznije označen u izreci rješenja. Navedenim rješenjem je utvrđeno da je sastavni dio tog rješenja skica od 23. juna 2003. godine, te da je protupredlagatelj dužan trpjeti takvo uređenje međe i naknaditi apelantu troškove postupka, kako je precizirano u izreci rješenja.

7. Odlučujući o žalbi protupredlagatelja, Kantonalni sud je Rješenjem broj GŽ-756/03 od 19. jula 2005. godine protupredlagateljevu žalbu uvažio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud u toku postupka nije utvrđivao vrijednost sporne međašne površine nekretnina, u smislu odredbe člana 172. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku. Dalje je navedeno da je žalbom osnovano istaknuto da sud u toku postupka nije raspravio i utvrdio činjenice na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak suda o tome da li će se međa utvrditi na osnovu jačeg prava, odnosno na osnovu posljednjeg mirnog posjeda, kao ni činjenice koje bi opravdale utvrđenje međe po pravičnosti. Iz osporenog rješenja, kako je dalje navedeno, proizlazilo bi da je sud među utvrdio po pravičnosti. Zbog navedenih propusta suda u činjeničnom utvrđenju, Kantonalni sud je zaključio da prvostepeni sud nije ni bio u mogućnosti da pravilno primijeni odredbe Zakona o vanparničnom postupku koje reguliraju uređenje međa i pravilno uredi među na jedan od načina predviđenih u odredbama iz čl. 172. i 173. Zakona o vanparničnom postupku, zbog čega je osnovan i žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U ponovnom postupku Općinski sud je 11. decembra 2009. godine održao ročište na licu mjesta. Nakon održanog ročišta na licu mjesta Općinski sud je donio Rješenje o uređenju međa broj 23 0 V 006980 05 V od 29. oktobra 2010. godine u apelantovu korist, na način preciznije označen u izreci rješenja. Istim rješenjem je utvrđeno da sastavni dio rješenja čini skica od 18. decembra 2009. godine, kao i da je protupredlagatelj dužan trpjeti takvo uređenje međe i nadoknaditi apelantu troškove postupka kako je preciznije određeno u izreci rješenja.

9. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon snimanja vještak geometar utvrdio među prema važećem katastarskom planu. Ocjenjujući dati nalaz vještaka geometra, Općinski sud je nalaz prihvatio kao stručan, te mu je kao takvom poklonio puno povjerenje s obzirom na to da je urađen stručno s prikazanom spornom međom i međašnom površinom prema katastarskim planovima. Općinski sud je, dalje, naveo da se apelant i protupredlagatelj, nakon što je vještak geometar pokazao među, nisu saglasili s tim da se međa između predmetnih parcela utvrdi prema katastarskim planovima. Ocjenjujući da stranke spornu među nisu uredile sporazumno i da se nisu saglasile s tim da se međa uredi prema važećim katastarskim planovima, te da se ona ne može utvrditi na osnovu jačeg prava, niti na osnovu posljednjeg mirnog posjeda, Općinski sud je zaključio da se međa treba urediti po pravičnosti, kako je to propisano odredbom člana 172. Zakona o vanparničnom postupku. Općinski sud je utvrdio da je protupredlagatelj bez prethodnog dogovora s apelantom i bez izvođenja geometra radi određivanja međe prije izgradnje izgradio kamenu ogradu kao građevinski objekt između predmetnih parcela, te je, imajući u vidu nalaz vještaka geometra prema kojem je protupredlagatelj ogradu postavio unutar apelantove parcele, Općinski sud zaključio da je pravično da se međa utvrdi dužinom izgrađene kamene ograde, te je na takav način uredio među između predmetnih parcela.

10. Protupredlagatelj se žalio protiv navedenog rješenja Općinskog suda. Odlučujući o žalbi, Kantonalni sud je Rješenjem broj 23 0 V 006980 11 Gž od 6. jula 2011. godine žalbu uvažio i prvostepeno rješenje preinačio tako što je prijedlog za uređenje međe kao i zahtjev za naknadu troškova postupka odbio kao neosnovane.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je između predmetnih parcela postavljena ograda zidanim kamenom u jednom dijelu, a u drugom dijelu međa se sastoji od kamenih stupova na koje su postavljene željezne šipke, te da takvo činjenično utvrđenje nije sporno među strankama. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud izrekom osporenog rješenja samo konstatirao da se međa između parcela stranaka u postupku pruža kamenom ogradom i ide do postavljenih međašnih oznaka. Dalje, istaknuto je da u postupku uređenja međe sud uređuje među između susjednih nekretnina kada su međašni znaci oštećeni, uništeni ili pomjereni (član 168. Zakona o vanparničnom postupku). Kantonalni sud je utvrdio da citirana zakonska odredba daje ovlaštenje sudu da se međa uređuje samo kada su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni, što znači da u suprotnom sud ne uređuje među. U konkretnom slučaju, apelant nije tvrdio da su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni. U rješenju o uređenju međe prvostepeni sud je opisao među između predmetnih parcela pozivajući se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja (član 175. Zakona o vanparničnom postupku). S obzirom na to da je prvostepeni sud uviđajem na licu mjesta konstatirao da između nekretnina stranaka u postupku postoji ograda, te kameni stupovi na koje su postavljene željezne šipke, zbog toga prvostepeni sud nije ni uspostavljao među, već je samo konstatirao da međa na licu mjesta postoji u obliku betonske ograde, a potom nastavlja kamenim stupovima. Kako je prvostepeni sud našao da se na spornoj međi nalazi ograda u funkciji međe, da međašni znaci nisu uništeni, oštećeni ili pomjereni, Kantonalni sud je zaključio da nije ni bilo uvjeta da sud među uređuje niti je sud tu među uređivao osim što je konstatirao izrekom osporenog rješenja zatečeno stanje na licu mjesta. Uvažavajući žalbu protupredlagatelja koja je osnovano ukazala na navedeno, Kantonalni sud je preinačio osporeno rješenje i odbio prijedlog za uređenje međe zbog navedenih razloga. Kantonalni sud je navedeno rješenje donio primjenom člana 235. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s članom 2. Zakona o vanparničnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant smatra da mu je u vanparničnom postupku povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje. Apelant je naveo da je postupak trajao oko 10 godina, zbog čega mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te je zbog toga zatražio naknadu nematerijalne štete. Istakao je da je zbog odugovlačenja postupka protupredlagateljeva supruga 9. marta 2009. godine počupala cvijeće koje je apelant zasadio na svojoj parceli prema kamenom zidu, jer protupredlagatelj tvrdi da je ostavio još 60 centimetara svoga zemljišta dužinom zida s druge strane, kako bi ga mogao održavati. Apelant navodi da protupredlagatelj osim što je izgradnjom kamenog zida ušao u njegovu parcelu tvrdi da je prostor iza zida u apelantovoj parceli također njegov. Dalje, apelant navodi da je osporeno rješenje Kantonalnog suda zasnovano na proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Naveo je da je Kantonalni sud pogrešno utvrdio da međašni znaci nisu uništeni, oštećeni ili pomjereni, jer je protupredlagateljev brat povadio betonske stupiće u dijelu međe (vidi se mjesto gdje su bili). Također, smatra da je Kantonalni sud, kada je preinačio prvostepeno rješenje, trebao primijeniti član 229. ZPP umjesto člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da Ustavni sud donese odluku prema stanju spisa.

14. Općinski sud je naveo da je tačan historijat predmeta naveden u apelaciji. Istaknuto je da je nakon što je Kantonalni sud 19. jula 2005. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak, Općinski sud nije postupao u predmetu sve do novembra 2009. godine. Kao razlog za nepostupanje Općinski sud je naveo da je u tom periodu imao 21.000 nezavršenih predmeta i četiri sudije. Nakon što je predmet uzet u rad u novembru 2009. godine Općinski sud je odluku donio 29. oktobra 2010. godine. Predloženo je da Ustavni sud donese odluku prema stanju spisa.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Uređenje međa Član 168.

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Član 169.

Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika, odnosno posjednika tih parcela a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ.

Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.

Član 172.

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost ne prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, sud će utvrditi među na osnovu jačeg prava, a ako to nije moguće, na osnovu posljednjeg mirnog posjeda.

Ukoliko se spor ne može riješiti ni na ovaj način, sud će spornu međašnju površinu podijeliti po pravičnosti.

Ako sudionici prethodno o tome postignu sporazum, sud može među urediti i na osnovu važećih katastarskih planova.

Sud može urediti među po jačem pravu bez obzira na vrijednost međašnje površine, ako sudionici o tome prethodno postignu sporazum.

Član 173.

Ako među sudionicima postoji spor o međašnjoj površini čija vrijednost prelazi vrijednost spora male vrijednosti u parničnom postupku, a ne postignu sporazum u smislu stava 3. člana 172. ovog zakona, sud će predlagača uputiti na parnicu i obustavit će vanparnični postupak.

Član 175.

U rješenju o uređenju međa sud opisuje među između zemljišnih parcela sudionika, pozivajući se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja.

16. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 235. stav 1. tačka 3.

Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može.

3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

VI.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 V 006980 11 Gž od 6. jula 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 20. jula 2011. godine, a apelacija je podnesena 26. augusta 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

21. Apelant osporava rješenje Kantonalnog suda tvrdeći da su mu tim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu navedenog prava.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

24. Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava odluku donesenu u vanparničnom postupku pokrenutom radi uređenja međe.

25. Prije nego što počne ispitivati navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, temeljni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obvezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stanovište Evropskog suda da je prvi stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenja međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

A) Činjenično stanje i primjena materijalnog prava

26. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijen njegov prijedlog za uređenje međe tvrdeći da je osporeno rješenje doneseno na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava.

27. U vezi s ovim prigovorima kojim apelant ukazuje na kršenja prava na pravično suđenje s aspekta pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise, kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

29. Ispitujući osnovanost apelantovih navoda, Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud utvrdio da je uviđajem na licu mjesta prvostepeni sud opisao među između predmetnih parcela pozivajući se na skicu uspostavljenog stanja koja je sastavni dio rješenja, shodno članu 175. Zakona o vanparničnom postupku. Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud uviđajem na licu mjesta samo konstatirao da između nekretnina stranaka u postupku postoji ograda u funkciji međe, odnosno da međašni znaci nisu uništeni, oštećeni ili pomjereni. Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud pozvao na član 168. Zakona o vanparničnom postupku prema kojem u postupku uređenja međe sud uređuje među između susjednih nekretnina kada su međašni znaci oštećeni, uništeni ili pomjereni, utvrdivši da u konkretnom predmetu to nije bio slučaj. Također je utvrđeno da među strankama u postupku nije sporno postojanje međašnih znakova, kao i da se stranke u postupku nisu saglasile s tim da se međa uredi prema važećim katastarskim planovima, kako je pokazao vještak geometar. Ustavni sud uočava da je, imajući u vidu takvo utvrđeno činjenično stanje, Kantonalni sud zaključio da nije ni bilo uvjeta da sud među uređuje kako je propisano članom 168. Zakona o vanparničnom postupku, zbog čega je apelantov prijedlog u konačnici odbijen. Dovodeći navode apelacije u kontekst obrazloženja datog u osporenom rješenju, te imajući u vidu sadržaj relevantnih odredaba Zakona o vanparničnom postupku i ZPP koje su u konkretnom slučaju primijenjene, Ustavni sud iz datog obrazloženja ne vidi proizvoljnost u segmentima na koje je apelant neosnovano ukazao. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je postupak proveden uz garancije koje pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenim rješenjem nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentima koji su analizirani u prethodnim tačkama ove odluke.

B)Pravo na suđenje u razumnom roku

31. Ustavni sud zapaža da apelant postupak osporava i s aspekta njegove dužine trajanja, jer je od dana podnošenja prijedloga 31. oktobra 2001. godine pa do konačne odluke donesene 6. jula 2011. godine prošlo devet godina i osam mjeseci.

32. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u postupku utvrdio da nisu bili ispunjeni uvjeti da sud uređuje među shodno odredbi člana 168. Zakona o vanparničnom postupku. Osim toga, ni sam apelant u prijedlogu za uređenje međe nije tvrdio da su međašni znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni, već, naprotiv, među strankama nije bilo sporno da na međi postoje kameni zid u funkciji međe i betonski stupovi. Također, stranke se nisu saglasile s tim da se međa uredi prema važećim katastarskim planovima. Apelant je tražio da sud uredi među primjenjujući član 172. st. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku, mada u samom prijedlogu nije naveo podatke o vrijednosti sporne međašne površine i druge činjenice radi primjene člana 172. Zakona o vanparničnom postupku. Iako su apelantu bile poznate navedene činjenice, ipak je pokrenuo vanparnični postupak nadajući se da će sudovi prihvatiti njegove činjenične tvrdnje i prijedlog da sud uredi među shodno članu 172. st. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku. U takvoj situaciji, kada apelant vodi postupak za koji ne može imati ni legitimno očekivanje da će uspjeti jer nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za uređenje međe, ne može se efikasno pozivati na to da su sudovi neopravdano dugo vodili postupak i da su mu na taj način prekršili pravo na odluku u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3065/09 od 30. oktobra 2012. godine i Odluka broj AP 561/10 od 13. marta 2013. godine, objavljene na www.ustavnisud.ba).

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Kantonalni sud, odbivši apelantov prijedlog za uređenje međe, za svoje odlučivanje dao jasna i argumentirana obrazloženja iz kojih ne proizlazi proizvoljnost niti u jednom segmentu na koji je apelant neosnovano ukazao. Također, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer apelant nije mogao imati legitimno očekivanje da će uspjeti sa prijedlogom za uređenje međe jer nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić