Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4742/13 (H. M.)

Odluka donesena 07. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanparnični postupak
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4742/13

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4742/13, rješavajući apelaciju Hasana Mujnovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 7. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hasana Mujnovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 V 027542 10 V.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hasan Mujnović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 10. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općiski sud) u predmetu broj 17 0 V 027542 10 V. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 10. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. juna 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je kao predlagač Općinskom sudu 30. decembra 2010. godine podnio prijedlog za uređenje međe protiv protupredlagatelja Rame Dedića, Osmana Dedića, Zlate Selimović rođ. Dedić, Zaima Dedića i Kasima Dedića (u daljnjem tekstu: protupredlagači) radi uređenja međe.

6. Iz odgovora na apelaciju, koji je dostavio Općinski sud, proizlazi da je protupredlagatelj Ramo Dedić 25. marta 2011. godine podnio prijedlog za uređenje međe protiv apelanta kao protupredlagatelja koji je zaveden pod poslovnim brojem 17 0 V 029984 11 V.

7. Nakon toga, Općinski sud je 21. aprila 2011. godine donio rješenje o spajanju predmeta broj 17 0 V 029984 11 V i predmeta broj 17 0 V 027542 10 V, gdje je predmet broj 17 0 V 029984 11 V pripojen predmetu broj 17 0 V 027542 10 V.

8. Zatim, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je prijedlog 30. novembra 2012. godine dostavljen protupredlagateljima na odgovor. Međutim, kako je jedan od protupredlagatelja umro, Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 V 027542 10 V od 20. decembra 2012. godine naložio apelantu da ispravi prijedlog tako da označi pravne slijednike (nasljednike) iza umrlog.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da apelant nije postupio po nalogu suda, već je podneskom od 31. januara 2013. godine povukao prijedlog u odnosu na sve označena protupredlagatelje, osim u odnosu na protupredlagatelja Ramu Dedića.

10. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 20. maj 2013. godine, ali je ono odloženo, jer nije postupljeno po naredbi sudije i prijedlog za uređenje međe nije dostavljen punomoćniku protupredlagatelja Rame Dedića, te je njemu prijedlog uručen direktno na ročištu.

11. Punomoćnik protupredlagatelja je dostavio odgovor na prijedlog 28. maja 2013. godine.

12. Općinski sud je ponovo zakazao pripremno ročište za 4. juli 2013. godine. Na tom ročištu apelant je preinačio (proširio) prijedlog, tako što je pored zemljišnih parcela navedenih u prijedlogu označio i nove parcele zemljište između kojih treba urediti među, te je istakao prigovor pasivne legitimacije protupredlagatelja Rame Dedića, odnosno predlagatelja u prijedlogu za uređenje međa (pripojeni predmet broj 17 0 V 029984 11 V) navodeći da on nije posjednik nekretnina između kojih treba urediti među, već je to Sejfudin Dedić, budući da je u međuvremenu od dana podnošenja prijedloga sudu Ramo Dedić poklonio nekretnine svome sinu Sejfudinu Dediću, o čemu je priložio dokaz – posjedovni list.

13. Općinski sud je na ročištu od 4. jula 2013. godine donio rješenje kojim je naložio apelantovom punomoćniku da uredi prijedlog i da pravilno označi protupredlagatelja.

14. Apelantov punomoćnik je 12. jula 2013. godine uredio, odnosno ispravio prijedlog tako što je kao protupredlagatelja označio Sejfudina Dedića. Ispravljeni prijedlog sud je dostavio na odgovor punomoćniku protupredlagatelja. Punomoćnik protupredlagatelja je 14. novembra 2013. godine dostavio odgovor na prijedlog.

15. Apelant je podneskom od 8. oktobra 2013. godine urgirao kod Općinskog suda, predlažući da taj sud uzme predmet u rad i u skladu sa članom 75. Zakona o parničnom postupku zakaže pripremno ročište.

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je u vanparničnom postupku zakazano pripremno ročište za 14. juli 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku, Općinski sud povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istaknuo da se postupak vodi kod Općinskog suda više od tri godine.

b) Odgovor na apelaciju

18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 20. juna 2014. godine opisao hronologiju postupka, između ostalog, istaknuvši da predmet nije uzet u rad zbog rada na starijim predmetima koji se prioritetno rješavaju i koji se nalaze na Listi – planu rješavanja starih predmeta kojih ima veliki broj i veoma su složeni i uzimaju puno vremena.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. Zakon o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom prijedlogu, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – « razuman rok»

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. U konkretnom slučaju, prije nego što počne ispitivati navode o povredi prava na pravično suđenje Ustavni sud mora riješiti pitanje primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu prirodu spora u ovom predmetu i stav Evropskog suda da je 1. stav člana 6. Evropske konvencije primjenjiv u vanparničnom postupku uređenja međa, budući da je to pitanje blisko povezano s opsegom vlasništva i da je odlučno za djelotvorno vršenje prava podnosioca zahtjeva, tj. za slobodu uživanja njegovog vlasništva (vidi Evropski sud za ljudska prava, Debelić protiv Hrvatske, presuda od 12. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 9235/04), Ustavni sud zaključuje da je na konkretan slučaj primjenjiv član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 655/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na www.ustavni.ba). a)Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant vanparnični postupak pokrenuo podnošenjem prijedloga 30. decembra 2010. godine i da taj postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od tri godine i osam mjeseci.

b)Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o vanparničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi uređanja međa u okviru kojeg je potrebno izvršiti uvid u relevantne dokumente, saslušati vanparnične stranke, izvršiti uviđaj na licu mjesta, kao i potrebna vještačenja. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu.

31. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud preduzimao sve procesne radnje u relativno kratkom vremenskom roku radi okončanja vanparničnog postupka. Stoga je, po mišljenju Ustavnog suda, Općinski sud u ovom postupku bio aktivan, te svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka. Naime, po apelantovom prijedlogu za uređenje međa od 30. decembra 2010. godine Općinski sud je rješenjem od 21. aprila 2011. godine spojio predmet koji je vođen po apelantovom prijedlogu za uređenje međa pod brojem 17 0 V 027542 10 V i predmet koji se vodio po prijedlogu protupredlagatelja pod brojem 17 0 V 029984 11 V, da je nakon toga apelantov prijedlog 30. novembra 2012. godine dostavljen protupredlagateljima na odgovor, da je Općinski sud donio rješenje od 20. decembra 2012. godine kojim je naložio apelantu da ispravi prijedlog s obzirom da je jedan od protupredlagatelja umro. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud zakazao pripremno ročište za 20. maj 2013. godine, ali da je ono odloženo zbog toga što prijedlog za uređenje međe nije dostavljen protupredlagatelju. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održao ročište 4. juli 2013. godine, na kojem je apelant preinačio prijedlog, te istaknuo prigovor nedostatka pasivne legitimacije protupredlagatelja, nakon čega je donio rješenje kojim je apelantu naložio da uredi prijedlog i pravilno označi protupredlagatelja. Dalje, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da predmet nije uzet u rad, između ostalog, zbog rada na starijim predmetima koji se prioritetno rješavaju i koji se nalaze na Listi – planu rješavanja starih predmeta kojih ima veliki broj i veoma su složeni i uzimaju puno vremena. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant na ročištu od 4. jula 2013. godine preinačio prijedlog, te istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije protupredlagatelja (iako je sam apelant protupredlagatelja označio kao takvog), te na taj način doprinio dužini postupka. Pored toga, Ustavni sud ističe činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji po zakonu nije određen kao hitan. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od tri godine i osam mjeseci nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, pogotovo doprinosu apelanta toj dužini. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na nedonošenje odluke u razumnom roku.

32. Ustavni sud, s obzirom na sve navedeno, zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da je u okviru vanparničnog postupka došlo do kršenja njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da u vanparničnom postupku nije došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati njegove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se ti navodi temelje na istim razlozima, a već je ocijenjeno da su oni neosnovani.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što postupak nije okončan ni nakon tri godine i osam mjeseci jer je evidentno nadležni sud postupao efikasno u okviru svojih mogućnosti i jer ima plan kako da ubrza rješavanje „starih“ predmeta, pri čemu je i sam apelant doprinio užini postupka, koji inače po zakonu nije hitne prirode.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4742/13 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio