Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3107/13 (G. I.)

Odluka donesena 21. 10. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3107/13

Apelacija

Odluka o meritumu

21. 10. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3107/13, rješavajući apelaciju Gordane Ivanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3). tačka c), člana 57. stav 2. tačka b, člana 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 21. oktobra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Gordane Ivanović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 051922 13 O2 (stari broj O-1052/97).

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Ivanović podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 049891 98 P (stari broj P-115/98), zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gordana Ivanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 13. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 051922 13 O2 (stari broj O-1052/97) i dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 P 049891 98 P (stari broj P-115/98).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. maja i 2. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. maja i 11. septembra 2014. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Ostavinski postupak

5. Iz stanja spisa proizilazi da je nakon smrti apelantičinog oca (Obrada Ivanovića) pokrenut ostavinski postupak na osnovu smrtovnice broj 202-772 izdate u Tuzli 12. novembra 1997. godine.

6. Također, iz stanja spisa proizilazi da je apelantičina majka (Rikica Ivanović) podneskom od 21. januara 1998. godine obavijestila ostavinski sud da je 21. januara 1998. godine Općinskom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja suvlasničkog dijela na nekretninama i ostalom imovinom umrlog Obrada Ivanovića protiv zakonskih nasljednika ostavioca, i to: apelantice, Radislava Ivanovića i Snežane Ivanović.

7. Općinski sud je donio rješenje broj O-1052/97 od 27. januara 1998. godine kojim je prekinut postupak raspravljanja zaostavštine iza umrlog Obrada Ivanovića umrlog 14. augusta 1997. godine u Tuzli. Istim rješenjem je određeno da će prekid postupka trajati do pravosnažnog okončanja parničnog postupka pokretnutog kod tog suda povodom tužbe Rikice Ivanović radi utvrđivanja suvlasničkog dijela na nekretninama koje su predmet zaostavštine.

8. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je poslije okončanog parničnog postupka u predmetu broj 32 0 P 049891 98 P presudom od 27. februara 2013.godine, koja presuda je pravosnažna 2. jula 2013. godine, a na zahtjev nasljednika za nastavkom ostavinskog postupka u predmetu 32 0 O 051992 97 O (stari broj O-1052/97), zakazano ročište u [predmetnom] ostavinskom postupku (novi broj 32 O O 051992 13 02) za 18. novembra 2013. godine. Na predmetno ročište su pristupili apelantica i Radislav Ivanović, a na isto nije pristupila Ivanović Snežana te je nasljednicima naloženo da sudu u roku od 3 dana dostave tačnu adresu radi upućivanja poziva na ročište, te da dostave noviju dokumetaciju koja se odnosi na zaostavštinu iza umrlog.

9. Nadalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da su na ročište zakazano za 3. februar 2014. godine ponovno [...] pristupili isti nasljednici dok dostava za Snežanu Ivanović nije bila iskazana (adrese koje je dostavila [apelantica] za Ivanović Snežanu su adrese u Australiji).

10. Također, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je na ročištu koje je održano 3. februara 2014. godine [apelantica] u spis suda uložila svojeručni testament koji je na istom ročištu i proglašen, a nasljednik Radislav Ivanović testament je u potpunosti osporavao smatrajući da isti nije valjan, smatraći da sadržina testamenta nije istinita i da je sastavljen od strane druge osobe a ne od strane ostavitelja. Ostavinska rasprava je odložena za dan 21. april 2014. godine te je nasljednici Snežani Ivanović ponovno upućen poziv za ročište uz obavještenje o postojanju testamenta.

11. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je na ročište zakazano za 21. april 2014. godine pristupila [apelantica], Radislav Ivanović uredno obavješten nije pristupio, dok je za nasljednicu Snežanu Ivanović dostava na obje adrese uložene od strane nasljednika bila neuredna, uz naznaku "obavješten nije podigao pošiljku".

12. Konačno, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je apelantica predložila [...] dostavljanje pismena nasljednici Snežani Ivanović preko Ministarstva vanjskih poslova BiH i odlaganje ročišta na tri mjeseca. Nakon što je od strane suda izričito upozorena da bi ročište trebalo odložiti na duži period da bi procedure dostavljanja preko nadležnog ministarstva bile ispoštovane, ista je insistirala da se ročište ne odlaže na period duži od tri mjeseca, te je ročište u ovoj pravnoj stvari zakazano za dan 31. juli 2014. godine.

13. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

Parnični postupak

14. Iz stanja spisa proizilazi da je apelantičina majka - Rikica Ivanović 21. januara 1998. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv apelantice, Radislava Ivanovića i Snežane Ivanović, radi utvrđivanja suvlasničkog dijela.

15. Općinski sud je donio presudu broj 32 0 P 049891 98 P od 27. februara 2013. godine. Predmet je arhiviran 1. jula 2013. godine. Apelantica je osporavanu odluku primila 27. februara 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja ostavinskog i parničnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je kratko navela hronologiju postupanja u konkretnim predmetima, između ostalog, istaknuvši da parnični postupak nije vođen u skladu sa zakonom, zbog čega je došlo do povrede njenih prava. Pored toga, apelantica je istaknula da joj je zbog nepostupanja suda (u parničnom postupku) nanijeta ogromna šteta, te da se zbog toga ne može završiti ostavinski postupak. Konačno, apelantica je zatražila i naknadu nematerijalne štete koju trpi zbog nedonošenja presude u razumnom roku u iznosu od 5.000,00 KM. Apelantica je predložila da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da donese odluku u predmetu O-1052/97.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju od 29. maja 2014. godine ukratko osvrnuo na hronologiju ostavinskog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je istaknuo da nije krivica suda što postupak traje ovako dugo iz razloga što, iako je formalno započet 1997. godine u istom je dolazilo do prekida i upućivanja nasljednika na parnični postupak, a odmah nakon što je zatražen nastavak postupka po istom zahtjevu je i postupljeno. Sud nema nikakvog uticaja na to što se dostava nasljednici u Australiji ne može izvršiti. Pored toga, Općinski sud je istaknuo da dužina trajanja ostavinskog postupka nije zavisila od postupajućih sudija budući da je pamični postupak na koji su stranke upućene bio taj od kojeg je zavisila dužina trajanja ostavinskog postupka.

18. U odgovoru na apelaciju od 11. septembra 2014. godine, Općinski sud je također opisao hronologiju parničnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju. Pored toga, Općinski sud je naveo da je u konkretnom predmetu, u periodu od kada je tužba podnesena sudu 21. januara 1998. godine do 24. novembra 2003. godine, [...] provedene u skladu sa Zakonom o parničnom postupku odnosno u razumnom roku, obzirom da su u međuvremenu bila dva prekida postupka zbog vanparničnog postupka te smrti tužiteljice. Iz prednjeg proizilazi da su ročišta tri puta odlagana zbog problema sa dostavom pismena tuženoj Ivanović udatoj Mijaković Snežani, pri čemu je sud uložio sve napore da se pismeno istoj dostavi uključujući u proceduru dostavljanja preko Ministarstva inozemnih poslova, iako sud smatra da je odugovlačenju postupka doprinijela pasivnost stranaka koje nisu dostavljale tačnu adresu tužene. Dodatnom odugovlačnju postupka doprinijeo je i zahtjev za izuzeće postupajuće sudije podnesen od strane [apelantice], kojem zahtjevu je i udovoljeno s ciljem da se otklone svake sumnje u nepristrasnost sudije. U periodu od presigniranja predmeta drugom postupajućem sudiji dana 30. aprila 2004. godine do 12. januara 2011. godine ne postoje podaci da je postupano po ovom predmetu. Iz dopisa postupajućih sudija koji su bili zaduženi ovim predmetom u navedenom periodu proizilazi da sudije nisu postupale po predmetu iz razloga što navedeni predmet po prirodi nije hitan, te zbog velikog priliva novih predmeta i starijih predmeta koji su se trebali riješavati po planu i programu za rješavanje starih i zaostalih predmeta u sudu.

V.Relevantni propisi

19. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 379.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

[...] Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381.

[...] (2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomočno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

(3) U svim ostalim slucajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

[...]

20. Zakon o vanparničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačijem određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima zakoje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 93.

Postupak za raspravljanje ostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom.

Član 128.

Sud će prekinuti raspravljanje ostavštine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među sudonicima sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo.

Sud će postupiti u smislu stava 1. ovog člana naročito ako su sporne:

1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavljača na temelju koga se po zakonu nasljeđuje, 2) činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka ostavljačevih, koji su živjeli sa ostavljačem u istom domačinstvu, da im se iz ostavštine izdvoje predmeti domaćinstva koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba, 3) činjenice od kojih ovisi veličina nasljednog dijela, a naročito uračunavanje u nasljedni dio, 4) činjenice od kojih ovisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost, 5) čnjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljeđa.

Ako ne postoji spor o činjenicama iz stava 2. ovog člana, već se sudionici spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit će pravna pitanja u postupku za raspravljanje ostavštine.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. U odnosu na parnični postupak

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 P 049891 98 P (stari broj P- 115/98), Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tačka c) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

24. S obzirom na to da je apelantici 27. februara 2013. godine uručena presuda Općinskog suda broj 32 0 P 049891 98 P od 27. februara 2013. godine, kojom je okončan predmetni postupak, a apelacija zbog dužine trajanja tog postupka je Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, koji je predviđen članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je u odnosu na ovu presudu apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

U odnosu na ostavinski postupak

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut 12. novembra 1997. godine i da, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od preko 16 godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenijem predmetu.

32. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak prekidan (prekid postupka je trajao preko 15 godina), što je Općinski sud objektivno sprječavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu člana 2. ZVP, shodno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od preko 15 godina postojala objektivna okolnost usljed koje sud nije mogao da postupa, te da je s druge strane u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno preduzimao određene procesne radnje, te da u tom periodu nisu uočljivi neki posebno neprihvatljivo dugi periodi neaktivnosti suda. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u više navrata nasljednici Snežani Ivanović pokušavao uručiti poziv za ročište na adresu koju je dala apelantica (apelantica je dostavila adresu u Australiji), a koja pismena su vraćana sudu sa naznakom – obavješten nije podigao pošiljku, te da je apelantica, konačno, predložila da se dostava pismena nasljednici Snežani Ivanović dostavi putem Ministarstva vanjskih poslova BiH. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da neuredna dostava poziva za ročište nasljednice Snežane Ivanović, također, u značajnoj mjeri utjecala na dužinu predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u okolnostima konkrentog slučaja ukupna dužina postupka preko 16 godina ne može staviti na teret Općinskog suda, jer su postojale objektivne okolnosti koje su sprječavale taj sud da postupa, a u periodima „aktivnosti“ Općinski sud nije neopravdano i nerazumno odugovlačio postupak.

33. Dakle, Ustavni sud, s obzirom na sve navedeno, zaključuje da su neosnovani apelanticini navodi da je u okviru predmetnog vanparničnog postupka došlo do kršenja njenog prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u "razumnom roku" u predmetnom vanparničnom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pored okolnosti što predmetni postupak nije okončan ni nakon više od 16 godina, jer je bio prekinut odlukom suda u periodu od preko 15 godina.

37. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3). tačka c), člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1, 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3107/13 (G. I.) | Sudska praksa | Aktio