Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4792/14 (A. P.)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4792/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine u predmetu broj AP-4792/14, rješavajući apelacije Amira Pilava, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Pilava podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 I 017131 14 Gž od 5. novembra 2014. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017131 14 I od 24. septembra 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 I 017131 14 Gž od 5. novembra 2014. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 017131 14 I od 24. septembra 2014. godine.
2. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će, do donošenja odluke o apelaciji, odložiti od izvršenja pravomoćno rješenje Suda BiH broj S1 3 P 017131 14 I od 24. septembra 2014. godine, kao i rješenje Ureda za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: Ured) broj 01-07-8-272-2/14 od 29. jula 2014. godine, te naložiti Uredu privremeno vraćanje apelanta na rad u Ured u svojstvu člana Ureda.
3. Rješenjem Ureda broj 01-07-8-272-2/14 od 29. jula 2014. godine je utvrđeno da je apelantu prestala funkcija člana Ureda imenovanjem novih članova, te da je radni odnos u Uredu apelantu prestao sa 26. junom 2014. godine.
4. Osporenim rješenjem Suda BiH broj S1 3 P 017131 14 I od 24. septembra 2014. godine, potvrđenim rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 017131 14 Gž od 5. novembra 2014. godine, odbijen je apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je tražio da se naloži Uredu da apelanta vrati na rad u svojstvu člana Ureda u roku od 8 dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica […].
5. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz člana 247. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 18/2003), za određivanje predložene privremene mjere. Dalje je navedeno da je odredbama člana 247. citiranog zakonskog propisa, predviđeno obezbjeđenje nenovčanih potraživanja, te propisano da Sud može odrediti privremenu mjeru ako predlagač obezbjeđenja učini vjerovatnim postojanje svog potraživanja, zatim ako učini vjerovatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja spriječio ili znatno otežao ostvarenje potraživanja ili ako učini vjerovatnim da je mjera potrebna da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. S obzirom na odredbu citiranog člana Zakona o izvršnom postupku, Sud BiH je zaključio da privremena mjera mora biti u funkciji tužbenog zahtjeva koji se ostvaruje ili jednog njegovog dijela. Također je zaključio da je u okolnostima konkretnog slučaja očigledno da će tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju, ako tužba bude podnesena, glasiti na vraćanje na posao. Kako se privremenom mjerom ne ostvaruju, nego obezbjeđuju potraživanja i prava, onda sama mjera ne smije iscrpiti tužbeni zahtjev ili neki njegov dio, kao što je to u konkretnom slučaju, budući da apelant traži određivanje privremene mjere kojom će se naložiti njegovo vraćanje na posao. Iz navedenih razloga je ocjenjeno da se nisu stekli zakonski uvjeti za određivanje predložene mjere i apelantov prijedlog je odbijen.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije zaštita garancija pravičnog postupka kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava i obaveze pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora utvrditi da li postupak određivanja privremene mjere predstavlja postupak u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama odlučivano samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta da se odredi predložena privremena mjera. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim odlukama nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije pa slijedi da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Dalje, apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Vezano za ove apelacione navode Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant osporava odluke donesene u postupku određivanja ispunjenosti zakonskih uvjeta za određivanje predložene privremene mjere, koji se nije ticao određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud napominje da je Sud BiH rješavao procesna pitanja, odnosno činjenicu postoje li zakonske pretpostavke za određivanje mjere osiguranja koju je apelant tražio, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, pa samim tim ni o imovinskim pravima apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se apelantovi navodi o povredi prava na imovinu također moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić