Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2520/11 (A. V.)

Odluka donesena 18. 12. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vanparnični postupak
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2520/11

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2520/11, rješavajući apelaciju Alije Velić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Alije Velić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 184282 11 Rev od 19. jula 2011. godine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 065-0-V-06-000 524.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62.

stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča postupak u predmetu broj 065-0-V-06-000 524, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Alija Velić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud) pod brojem 65 0 P 184282 11 Rev, kao i zbog dužine vanparničnog postupka koji teče pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 V 008293 07 Gž. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da ne provodi sudski izvršni postupak prema Rješenju o izvršenju broj 65 0 I 169817 10 I od 4. februara 2011. godine do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Odlukom broj AP 2520/11 Ustavni sud je odbio apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 2520/11 od 25. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, od Vrhovnog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 7. marta 2013. godine, a od Općinskog suda 28. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Vrhovni sud je odgovorio 27. marta 2013. godine, Kantonalni sud 4. jula 2013. godine, a Općinski sud 7. novembra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Parnični postupak

6. Tužitelj Mustafa Poljo (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 16. februara 2001. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv apelantice radi njenog iseljenja iz stana u prizemlju porodične stambene zgrade u Sarajevu, Ulica Izeta Karšića broj 80, koja je u vlasništvu tužitelja.

7. Općinski sud je rješenjem od 29. maja 2002. godine prekinuo predmetni parnični postupak s tim da će se on nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka utvrđivanja i podjele bračne tečevine parničnih stranaka, a koji se vodio pred istim sudom pod brojem P-2576/01. Na prijedlog tužitelja od 13. januara 2006. godine da se postupak apelanticinog iseljenja iz predmetne stambene zgrade nastavi s obzirom na to da je pravomoćno okončan postupak utvrđivanja i podjele bračne tečevine, Općinski sud je nastavio predmetni parnični postupak.

8. Presudom Općinskog suda broj 065-0-P-06-003870 od 1. augusta 2006. godine naloženo je apelantici da se iseli iz stana u prizemlju predmetne stambene zgrade, te da predmetni stan oslobođen od stvari preda tužitelju, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

9. Apelantica se žalila protiv navedene presude Općinskog suda. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je na sjednici vijeća donio Presudu broj 09 0 P 009899 06 Gz od 27. augusta 2010. godine kojom je apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Navedenom presudom također je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

10. Protiv navedene presude Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu 1. decembra 2010. godine. Vrhovni sud je Presudom broj 65 0 P 184282 11 Rev od 19. jula 2011. godine na sjednici vijeća odbio apelanticinu reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi apelanticin prigovor da je na temelju člana 63. Zakona o stambenim odnosima u vanparničnom postupku podnijela zahtjev za priznavanje prava korištenja stana, odnosno dijela stambene zgrade, na kojoj nije vlasnik ni suvlasnik, pravilno ocijenili irelevantnim u predmetnom parničnom sporu. Navedeni apelanticin prigovor, kako je smatrao Vrhovni sud, upravljen je na odgađanje zahtjeva tužitelja za apelanticino iseljenje iz stana, te zbog njegove preuranjenosti, dok se ne okonča vanparnični postupak. Vrhovni sud je zaključio da navedeni prigovor nije razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja koji u konkretnom sporu traži zaštitu svog prava vlasništva.

11. U međuvremenu, na temelju pravomoćne Presude Općinskog suda broj 065-0-P-06- 003870 od 1. augusta 2006. godine, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 169817 10 I od 4. februara 2011. godine dozvolio izvršenje navedene presude.

Vanparnični postupak

12. Apelantica je 11. aprila 2006. godine u vanparničnom postupku podnijela prijedlog Općinskom sudu radi priznavanja prava korištenja dijela stambene zgrade.

13. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-V-06-000 524 od 14. februara 2007. godine odbijen je apelanticin prijedlog da se obaveže protivnik predlagateljice Mustafa Poljo da prizna apelantici pravo korištenja dijela stambenog prostora predmetne stambene zgrade sve dok za to postoje zakonski uvjeti, te da joj naknadi troškove vanparničnog postupka. Navedenim rješenjem apelantica je obavezana da protivniku predlagateljice naknadi troškove postupka u preciziranom iznosu, dok je višak zahtjeva za naknadu troškova protivnika predlagateljice odbijen.

14. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da iz provedenih dokaza, a posebno izjava stranaka, nesporno proizlazi da je brak stranaka pravosnažno razveden, te da u braku nemaju zajedničku djecu. Apelantica živi sama, zaposlena je i ima plaću od oko 320,00 KM, a protivnik predlagateljice živi sam, penzioner je i ima penziju od 242,00 KM. Općinski sud je, također, utvrdio da protivnik predlagateljice živi na spratu predmetne kuće, a apelantica drži u posjedu prostorije u prizemlju kuće bez struje i vode. Dalje je navedeno da protivnik predlagateljice nije u materijalnoj mogućnosti da apelantici osigura drugi stan, a nema niti zakonsku obavezu za to, jer je apelantica zaposlena i njene materijalne mogućnosti su povoljnije za rješavanje njenog stambenog pitanja. Iz provedenih dokaza tokom postupka, kako je naveo Općinski sud, proizlazi jasan apelanticin motiv da se utvrdi njeno pravo korištenja prizemnog dijela kuće protivnika predlagateljice, jer tvrdi da je učestvovala u izgradnji, odnosno adaptaciji predmetne kuće. Iz toga proizlazi i apelanticino odbijanje ili nepristajanje i neizjašnjavanje u vezi sa obaveznim plaćanjem zakupnine i troškova režija za eventualno utvrđivanje prava korištenja kako to propisuje član 64. Zakona o stambenim odnosima. Općinski sud je istakao da apelantici ostaje pravo da svoj eventualni zahtjev za naknadu na ime izvršenih korisnih radova na objektu može eventualno postaviti u posebnom postupku kao obligacionopravni zahtjev. Po ocjeni Općinskog suda, u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti, odnosno zakonski osnov za udovoljenje apelanticinom prijedlogu .

15. Apelantica je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu koju je Općinski sud rješenjem od 27. marta 2007. godine odbacio kao neblagovremenu, pozivajući se na član 213. stav 1. Zakona o parničnom postupku a u vezi sa članom 2. Zakona o vanparničnom postupku. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 V 008293 07 Gz od 20. juna 2013. godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

16. Protiv navedenog drugostepenog rješenja apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 65 0 V 379764 13 Rev od 8. maja 2014. godine apelanticinu reviziju uvažio, drugostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud pogrešno zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelanticinu žalbu odbacio kao neblagovremenu, jer je prvostepeni sud, u smislu člana 20. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, žalbu zajedno sa spisom trebalo da dostavi drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je bila podnesena u određenom zakonskom roku. Isto tako, kako je zaključio Vrhovni sud, drugostepeni sud je izveo pogrešan zaključak da je pravilan stav prvostepenog suda da nije bilo osnova za razmatranje apelanticine žalbe shodno članu 20. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, jer bi se time vrijeđala prava drugih lica koja se zasnivaju na tom rješenju.

17. Odlučujući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 V 379764 14 Gž od 13. oktobra 2014. godine apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica se žali na povredu prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je, također, navela i povredu odredaba Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kojim se zabranjuje svaki vid diskriminacije i garantira ravnopravnost građana pred zakonom. Apelantica smatra da predmetni parnični i vanparnični postupak nisu provedeni u razumnom roku, niti su okončani u vrijeme podnošenja apelacije zbog čega joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku. Predložila je da Ustavni sud utvrdi navedene povrede prava i naloži Vrhovnom sudu da bez daljnjeg odgađanja odluči u predmetu koji se pred tim sudom vodi po apelanticinoj reviziji. Također je predložila da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da okonča postupak koji se vodi pred tim sudom.

b) Odgovor na apelaciju U odnosu na parnični postupak

19. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da mu je predmet po izjavljenoj apelanticinoj reviziji dostavljen 4. februara 2011. godine, da je dat sudiji u rad 14. jula 2011. godine, te da je konačna odluka po reviziji donesena 19. jula 2011. godine.

U odnosu na vanparnični postupak

20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet po apelanticinoj žalbi bio dodijeljen sutkinji koja je upravo u to vrijeme otišla na bolovanje na kojem se nalazi i u vrijeme slanja odgovora, te je predmet dat u rad drugom sudiji koji je postupao u navedenom predmetu. 21. Općinski sud je u odgovoru naveo hronologiju događaja u predmetnom postupku.

V. Relevantni propisi

22. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

23. U Zakonu o vanparničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 20.

Prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana, a time se ne vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju.

Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu, zajedno sa spisima, dostavit će drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku.

Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak

26. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je u vrijeme podnošenja apelacije tekao pred Vrhovnim sudom i koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 184282 11 Rev od 19. jula 2011. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena konačna odluka, odnosno prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na parnični postupak ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

Dopustivost u odnosu na vanparnični postupak

28. Također, apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji je u vrijeme podnošenja apelacije tekao pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 09 0 V 008293 07 Gž, a koji nije okončan ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda. Iako je podnesena prije nego što je donesena konačna odluka, odnosno prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na vanparnični postupak ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

30. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Također je navela povrede prava iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i povredu odredaba Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Pravo na suđenje u „razumnom roku“

33. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je u vrijeme podnošenja apelacije tekao pred Vrhovnim sudom i zbog dužine vanparničnog postupka koji je tekao pred Kantonalnim sudom. Relevantni principi

34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).

36. U tom kontekstu Ustavni sud, također, podsjeća, podržavajući praksu Evropskog suda, da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

37. Ustavni sud će u daljnoj analizi dužine predmetnih postupaka utvrditi periode koji se uzimaju u obzir i analizirati razumnost trajanja predmetnih postupaka.

Parnični postupak Period koji se uzima u obzir

38. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je tužitelj pokrenuo protiv apelantice pred Općinskim sudom 16. februara 2001. godine, a koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 19. jula 2011. godine. Imajući u vidu da je prekid predmetnog parničnog postupka trajao tri godine i sedam mjeseci, Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u konkretnom slučaju trajao šest godina i tri mjeseca, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

Analiza razumnosti trajanja postupka

39. Ustavni sud primjećuje da je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja iseljenje apelantice iz predmetne stambene zgrade koja je vlasništvo tužitelja. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

40. Općinski sud je nakon jedne godine i devet mjeseci donio odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja. Nakon toga Kantonalni sud je u periodu od gotovo četiri godine donio odluku o apelanticinoj žalbi. Vrhovni sud je, računajući od dana podnošenja apelanticine revizije, svoju odluku donio u roku od sedam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su Općinski i Vrhovni sud u konkretnom slučaju svoje odluke donijeli u razumnim rokovima. Međutim, Kantonalni sud koji je u konkretnom slučaju odlučivao u žalbenom postupku na javnoj sjednici vijeća, dakle, bez otvaranja rasprave, i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pred prvostepenim sudom svoju odluku je donio nakon četiri godine. Ustavni sud smatra da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom za konkretni žalbeni postupak.

41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u ukupnoj dužini postupka od šest godina i tri mjeseca period od četiri godine, koliko je trajao žalbeni postupak, odlučujuće utjecao na ukupnu dužinu. Ustavni sud zaključuje da je dužina od četiri godine, koliko je trajao postupak pred Kantonalnim sudom, bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» pred Kantonalnim sudom kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Vanparnični postupak Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom 11. aprila 2006. godine prijedlogom radi priznavanja prava korištenja dijela stambene zgrade i koji nije okončan ni u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda. Dalje, Ustavni sud zapaža da predmetni vanparnični postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje osam godina i sedam mjeseci, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.

Analiza razumnosti trajanja postupka

43. Ustavni sud primjećuje da je predmet konkretnog vanparničnog postupka apelanticin prijedlog da se prizna pravo korištenja dijela stambene zgrade. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je za apelanticu od izuzetnog značaja konačan ishod konkretnog postupka.

44. Općinski sud je o apelanticinom prijedlogu odlučio u roku od 10 mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je Općinski sud odbacio apelanticinu žalbu kao neblagovremenu, Kantonalni sud o apelanticinoj žalbi odlučio tek nakon pet godina i šest mjeseci. Nakon toga Vrhovni sud i Kantonalni sud u ponovnom postupku su odluke donijeli u relativno kratkim rokovima. Ustavni sud, također, zapaža da je Vrhovni sud utvrdio da su nižestepeni sudovi pogrešno tumačili odredbu člana 20. Zakona o vanparničnom postupku u pogledu blagovremenosti žalbe u vanparničnom postupku. Nakon što je Kantonalni sud predmet vratio prvostepenom sudu, predmetni postupak se ponovo, nakon osam godina i sedam mjeseci, nalazi u prvostepenoj fazi rješavanja. Ustavni sud smatra da je razdoblje od osam godina i sedam mjeseci nakon kojeg se predmetni postupak ponovo nalazi u fazi prvostepenog rješavanja a priori nerazumno i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi se opravdati samo pod iznimnim okolnostima, koje u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, ne postoje.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog vanparničnog postupka koji je, nakon odluka na tri sudske instance, ponovo u fazi prvostepenog rješavanja bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava iz člana II/3.f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, člana 13. Evropske konvencije, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije i povredu odredaba Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u žalbenom postupku pred drugostepenim sudom koji je trajao četiri godine, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini predmetnog parničnog postupka od šest godine i tri mjeseca.

48. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada se vanparnični postupak i nakon rješavanja na tri sudske instance u periodu od osam godina i sedam mjeseci nalazi u ponovnom postupku pred prvostepenim sudom.

49. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2520/11 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio