Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5051/13 (Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta,C. S.,Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i H.,Ž. G.,N. V.)
Odluka donesena 10. 02. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5051/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 02. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine u predmetu broj AP 5051/13, rješavajući apelacije Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 007405 11 U, od 8. novembra 2013. godine, rješenja Vijeća ministara BiH broj 01-07-2-1/11, od 20.
jula 2011. godine i rješenja Ministarstva pravde BiH, broj UP-08-07- 1-1616/09, od 2. marta 2010. godine;
Cviko Sokolović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 U 007044 12 Uvp, od 15. oktobra 2014. godine;
Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 Reg 005532 14 Pž 2, od 1. oktobra 2014. godine;
Živana Gavrić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 014063 14 Uvp, od 4. septembra 2014. godine;
Nezir Vejzović protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 33 0 Pr 058909 14 Pžp, od 26. novembra 2014. godine;
Z.P. protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 U 058336 14 Gž, od 19. septembra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj 96 0 U 058336 13 U, od 25.
marta 2014. godine;
Nermin Smajlagić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Dn 004600 14 Rev, od 14. oktobra 2014. godine;
Nermina Jevicki protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 000939 14 U, od 4. novembra 2014. godine;
Nebojša Krstić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 147882 13 Gž, od 17. septembra 2014. godine;
Tibor Jevicki protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 000939 14 U, od 4. novembra 2014. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 5051/13
1. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta (u daljnjem tekstu: apelant) koje zastupa Emir Kovačević, advokat iz Sarajeva podnio je 10. decembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 007405 11 U, od 8. novembra 2013. godine, rješenja Vijeća ministara BiH broj 01-07-2-1/11, od 20. jula 2011. godine i rješenja Ministarstva pravde BiH, broj UP-08-07-1- 1616/09, od 2. marta 2010. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva pravde, od 2. marta 2010. godine apelantov zahtjev za upis u registar udruženja kod Ministarstva pravde BiH odbačen je kao nedopušten.
AP 5344/14
2. Cviko Sokolović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Osmaka, podnio je 3. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03 0 U 007044 12 Uvp, od 15. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju zaključkom Službe za geodetsko imovinsko-pravne poslove i infrastrukturu Općine Kalesija, broj 02/2-3-31-3606, od 28. januara 2011. godine apelantov zahtjev za izdavanje isprave o upisu u zemljišnu knjigu odbačen je zbog nepostojanja uslova za pokretanje postupka.
AP 5396/14
3. Agencija za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 15. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 Reg 005532 14 Pž 2, od 1. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Travniku, broj 051-0-Reg-12-000843, od 23. januara 2013. godine kojim su u sudski registar kod subjekta upisa „SA DIGITIM“ društvo sa ograničenom odgovornošću Kreševo upisani podaci promjene djelatnosti prenosa udjela i promjene naziva društva.
AP 5422/14
4. Živana Gavrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 13. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 014063 14 Uvp, od 4. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 014063 13 U, od 15. maja 2014. godine apelanticina tužba kojom je tražila da sud poništi akt-javni konkurs za izbor i imenovanje direktora JZU Institut za javno zdravstvo odbačena je kao nedopuštena. AP 5424/14
5. Nezir Vejzović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Đurđevika, podnio je 15. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 33 0 Pr 058909 14 Pžp, od 26. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda u Živinicama, broj 33 0 Pr 058909 14 Pr, od 22. jula 2014. godine kojim je oglašen krivim za prekršaj i izrečena mu je novčana kazna. Iz sadržaja žalbe okrivljenog proizilazi da okrivljeni osporava prvostepeno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu odredbu člana 84. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" broj 63/14), kojom je propisano da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršajima ili zbog odluke o prekršajnoj sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, proizilazi da se rješenje o prekršaju ne može pobijati zbog nepotpuno, pogrešno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja.
AP 5438/14
6. Z.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta, koju zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnijela je 13. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH, broj 96 0 U 058336 14 Už, od 19. septembra 2014. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj 96 0 U 058336 13 U, od 25. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem prvostepenog suda, od 25. marta 2014. godine tužba apelantice radi poništenja ili izmjene rješenja Apelacione komisije Ureda/Kancelarije gradonačelnika Brčko Distrikta BiH, broj UP-II-33-000045/11, od 31. januara 2013. godine odbačena je kao prijevremena. AP 5455/14
7. Nermin Smajlagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, podnio je 16. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Dn 004600 14 Rev, od 14. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-Kpu-12-001010, od 11. januara 2013. godine apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 Dn 004675 12 Gž, od 12. novembra 2012. godine odbačena je kao nedopuštena.
AP 5463/14
8. Nermina Jevicki (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajevo, koju zastupa Hamid Džandžanović, advokat iz Sarajeva podnijela je 18. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 000939 14 U, od 4. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelanticina tužba protiv Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica BiH Sarajevo, broj R-204-6591-1/1-01-364/04, od 29. septembra 2006. godine odbačena je kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni procesno pravni uslovi za vođenje spora.
AP 5501/14
9. Nebojša Krstić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Dragan Škuletić, advokat iz Trebinja, podnio je 16. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 147882 13 Gž, od 17. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 147882 12 I, od 18. aprila 2013. godine apelantov prijedlog za izvršenje rješenja Vrhovnog suda, Sudske policije broj SU/SP- 438/11, od 20. jula 2011. godine radi naplate duga i troškova izvršnog postupka zapljenom novčanih sredstava na računu izvršenika Republike Srpska odbačen je kao nedozvoljen. AP 5558/14
10. Tibor Jevicki (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koju zastupa Hamid Džandžanović, advokat iz Sarajeva podnio je 23. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 000939 14 U, od 4. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova tužba protiv rješenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica BiH Sarajevo, broj R-204-6591-1/1-01-364/04, od 29. septembra 2006. godine odbačena je kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni procesno pravni uslovi za vođenje spora.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5051/13. Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova, odnosno ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu pravnih ljekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.
15. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
16. Ustavni sud primjećuje da pojedini apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Takođe, Ustavni sud zapaža da se u pojedinim apelacijama apelanti pozivaju na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupcima popunjavanja radnih mjesta, odnosno imenovanja u različitim institucijama, ustanovama odnosno organima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji stoje na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domenu «građanskih prava» zaštićenih Europskom konvencijom. Tako u presudi Carl- Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije je navedeno da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim člankom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da su apelacije u ovom dijelu inkompatibilne ratione materiae sa odredbama Europske konvencije u smislu člana 27. stava 2. Evropske konvencije» (vidi odluku Europske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. prosinca 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da se i u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelanti žale ne potpadaju pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe zaključuje da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić