Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5513/14 (F. K. i H. K.)

Odluka donesena 26. 02. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5513/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

26. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. februara 2015. godine, u predmetu broj AP-5513/14, rješavajući zahtjev Fadila Karića i Hadisa Karića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Fadila Karića i Hadisa Karića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Fadil Karić i Hadis Karić (u daljnjem tekstu: apelanti) obojica iz mjesta Putovići, općina Zenica, koje zastupa Vlado Adamović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. decembra 2014. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 434 0 K 077096 13 Kž od 3. septembra 2013. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 077096 13 K od 18. marta 2013. godine. Predmetnom apelacijom je istovremeno podnesen zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio daljnje izvršenje osporenih presuda do donošenja konačne odluke o predmetnoj apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 077096 13 K od 18. marta 2013. godine, koja je u cijelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 434 0 K 077096 13 Kž od 3. septembra 2013. godine, apelanti su oglašeni krivim što su na način i u vrijeme pobliže preciziranom u izreci presude počinili krivično djelo šumska krađa iz člana 316. stav 2. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona F BiH (u daljnjem tekstu: KZ F BiH), te su na temelju navedenog člana osuđeni i to apelant Fadil Karić, kao prvooptuženi, na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana i tri mjeseca, dok je apelantu Hadisu Kariću, kao drugooptuženom, primjenom odredbe člana 62. KZ F BIH, izrečena uslovna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od godinu dana koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude imenovani ne učini novo krivično djelo, sve preciznije navedeno u izreci presude.

3. Istom presudom apelanti su obavezani da na ime paušala isplate iznos od po 50,00 KM, te su također obavezani da oštećenoj JP ŠPD ZDK d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: oštećena) po osnovu štete solidarno isplate iznos od 1.377,50 KM, sve preciznije navedeno u izreci presude.

4. Općinski sud je cijeneći izvedene dokaze, pojedinačno i u međusobnoj vezi, utvrdio da su apelanti počinili krivično djelo koje im je optužnicom stavljeno na teret. Naime, Općinski sud je tokom postupka nesporno utvrdio da je kritičnog dana na kritičnom mjestu, bez prethodne doznake i uplate, došlo do obaranja i prisvajanja pet stabala bukve, čime je oštećenoj pričinjena šteta, ali je tokom postupka bilo sporno da li su to učinili apelanti, budući da su u svojoj odbrani tu činjenicu negirali. U cilju rasvjetljavanja spornog događaja Općinski sud je izvršio uvid u materijalne dokaze dostavljene od strane odbrane i Kantonalnog tužilaštva u Zenici (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatim ispitao apelante u svojstvu svjedoka, te svjedoke Tužilaštva A. C. i A. H. (svi iskazi su iscrpno interpretirani na str. 2 i 3 osporene presude). Na temelju provedenih dokaza Općinski sud je, između ostalog, utvrdio da su iskazi svjedoka Tužilaštva potkrijepljeni ostalim materijalnim dokazima u spisu, a posebno sadržajem prijave za šumsku štetu koji je u cijelosti kompatibilan sa iskazima navedenih svjedoka.

5. Sa druge strane, Općinski sud je pojasnio da je odbrana apelanata u cijelosti opovrgnuta dokazima optužbe i da ona uopšte nema bilo kakvo uporište u utvrđenom činjeničnom stanju i dokazima u spisu, pri čemu apelanti nisu pružili niti jedan dokaz kako bi sud mogao povjeravati njihovoj odbrani. Shodno navedenom, Općinski sud je zaključio da je odbrana apelanata tendenciozno data sa očiglednom namjerom da bi se izbjegla krivica za predmetno krivično djelo. Općinski sud je istakao da izvedeni dokazi ukazuju da su apelanti prilikom izvršenja krivičnog djela bili svjesni svoga djela i htjeli su njegovo izvršenje što upućuje na zaključak da su postupali sa direktnim umišljajem, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude. Prilikom odlučenja o vrsti i visini kazne Općinski sud je imao u vidu raspon propisane kazne zatvora za krivično djelo iz člana 316. stav 2. KZ F BiH, zatim težinu krivičnog djela i stepen krivice, pri čemu je uzeo u obzir sve olakšavajuće okolnosti apelanata (koje su Općinski sud naveo u obrazloženju na strani 4), kao i otežavajuće okolnosti koje su pronađene samo na strani apelanta Fadila Karića za kojega je utvrđeno da se nalazi u višestrukom povratu u izvršenju krivičnih djela i da do sada izrečene osude na njega nisu uticale da ne čini krivična djela.

6. Odluku o troškovima postupka Općinski sud je utemeljio na odredbi člana 202. stav 1., a u vezi sa članom 199. stav 2. tačka g) Zakona o krivičnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZKP F BiH), a visina paušala je utvrđena shodno složenosti i dužini trajanja postupka kao i imovinskim prilikama apelanata, dok je istovremeno odluka o imovinsko pravnom zahtjevu oštećene utemeljena na odredbama člana 212. stav 3. ZKP F BiH, s tim da su apelanti obavezani da solidarno isplate iznos preciziran u izreci presude jer predmetna šteta i njena visina tokom postupka nisu bili sporni.

7. Apelanti smatraju da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelanti su detaljno obrazložili u navodima apelacije, koje se suštinski odnosi na proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava, proizvoljno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, izostanak zakonitog obrazloženja, pristrano ponašanja redovnih sudova, te proizvoljno odlučenje redovnih sudova.

8. Iz navoda apelacije proizlazi da se zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini odnosi samo na apelanta Fadila Karića, koji je osuđen na zatvorsku kaznu. U tom pravcu apelacijom je ukazano da je obrazloženje presude u dijelu odluke o kazni nejasno i nerazumljivo. Istaknuto je da su redovni sudovi cijenili kazne koje su apelantu Fadilu Kariću izrečene 1985. godine i 2000. godine koje su, s obzirom na vrstu presuđenja, morale biti brisane, što je od strane redovnih sudova grubo zanemareno. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere je naglašeno da bi stupanjem na izdržavanje kazne zatvora za „osuđenog“ nastupile nenadoknadive štetne posljedice, budući da se radi o porodičnom čovjeku, hranitelju porodice, koja bi njegovim odlaskom u zatvor ostala nezbrinuta. Naglašeno je da bi izdržavanjem kazne zatvora „osuđeni“ bio prinuđen da izdržava kaznu koja je proistekla iz presuda koje očigledno nisu zasnovane na zakonu, pa bi samim tim stupanjem na izdržavanje kazne zatvora započeo period neotklonjivih štetnih posljedica. Navedeno posebno jer se radi o presudama koje su rezultat proizvoljne primjene prava zbog čega „osuđeni“ predlaže donošenje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja osporenih presuda do donošenja konačne odluke po predmetnoj apelaciji.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Krećući se u granicama apelacionih navoda, u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da se zahtjev za donošenje privremene mjere odnosi samo na apelanta Fadila Karića, prvooptuženog u predmetnom krivičnom postupku, koji je osporenim odlukama kažnjen kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Ustavni sud također zapaža da je apelant Fadil Karić zahtjev za donošenje privremene mjere obrazložio navodima da je porodičan čovjek i hranilac porodice i da bi izvršenjem, kako tvrdi, nezakonitih presuda, njegova porodica ostala nezbrinuta, što bi dovelo do nenadoknadivih štetnih posljedica, kako za njega tako i za njegovu porodicu.

11. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru, s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava, niti paušalni navodi da se radi o porodičnoj osobi koja skrbi o svojoj porodici. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

12. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća da u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji propis koji reguliše način, postupak i uslove izvršenja kazne i to Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: ZIKS). Ustavni sud zapaža da se relevantnim odredbama ZIKS-a (odredba člana 27. ZIKS-a) reguliše postupak odlaganja izvršenja kazne, koji uključuje i slučaj odlaganja izdržavanja kazne zatvora osuđenoj osobi koja je hranilac porodice, kao u konkretnom slučaju. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant Fadil Karić ničim nije dokazao da je iscrpio navedenu zakonsku mogućnost koju je ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, odnosno „da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova“, a navedeno se u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene.

13. Dakle, imajući u vidu okolnost da apelant Fadil Karić nije pružio dokaze da je koristio mogućnosti koje ima prema relevantnim odredbama ZIKS-a, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5513/14 (F. K. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio