Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-177/12 (Z. G.)

Odluka donesena 14. 05. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pristup sudu
  • Prekid postupka
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-177/12

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 177/12, rješavajući apelaciju Zorana Gospića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. maja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Zorana Gospića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u predmetu Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046556 06 P.

Nalaže se Opštinskom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje PZ "Traser" d.d. Sarajevo.

Nalaže se Opštinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Gospića podnesena zbog povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Opštinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 046556 06 P.

Odbija se kao neosnovana apelacija Zorana Gospića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Gospić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Edina Jahić i Tanja Hadžagić, advokati iz Sarajeva, podnio je 11. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, te Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine i Rješenja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 P 046556 06 P od 21. januara 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda, PZ "Traser" d.d. Sarajevo i punomoćnika Asima Kreče i Alme Krečo zatraženo je 14. januara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju. Takođe, od Opštinskog suda je zatraženo da dostavi na uvid spise tog suda br. 65 0 P 050833 03 P i 65 0 P 046556 06 P.

3. Kantonalni sud je 22. januara i 20. februara 2015. godine dostavio odgovore na apelaciju, PZ "Traser" d.d. Sarajevo 22. januara 2015. godine, a Opštinski sud 30. januara i 16. februara 2015. godine. Punomoćnik Asima Kreče i Alme Krečo nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Opštinski sud je 30. januara 2015. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid spis broj 65 0 P 050833 03 P, a 16. februara 2015. godine spis broj 65 0 P 046556 06 P.

5. Na zahtjev Ustavnog suda, PZ "Traser" d.d. Sarajevo dostavio je 9. aprila 2015. godine relevantnu dokumentaciju (u vezi s postupkom revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije koja se odnosi na to pravno lice), dok je Kantonalni sud 21. aprila 2015. godine putem faksa dostavio Rješenje tog suda broj 09 0 U 016624 12 U od 30. marta 2015. godine (koje se odnosi na postupak revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije PZ "Traser" d.d. Sarajevo). III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak koji je okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine

7. Opštinski sud je donio Presudu na osnovu priznanja broj P-1213/03 od 20. oktobra 2003. godine, kojom je utvrđeno da je Asim Krečo (u daljnjem tekstu: tužilac) prije 6. decembra 2000. godine stekao pravo na zaključenje ugovora o kupoprodaji stana koji se nalazi u Sarajevu, ulica Patriotske lige broj 22 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) u svojstvu nosioca stanarskog prava, čime je stekao sva prava i obaveze koja po osnovu zakona pripadaju nosiocima stanarskog prava, što je tuženi "Traser" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan trpjeti i izdati tužiocu ispravu podobnu za otkup predmetnog stana, dok će u protivnom ta presuda zamijeniti tu ispravu. S obzirom na to da su se stranke odrekle prava na žalbu, navedena presuda je postala pravosnažna danom donošenja.

8. Apelant je 15. marta 2006. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu broj P-1213/03.

9. Opštinski sud je 29. marta 2010. godine održao ročište povodom prijedloga za ponavljanje postupka. Na predmetnom ročištu apelant je podnio prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženog.

10. Opštinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 050833 03 P od 24. decembra 2010. godine kojim je dozvoljeno apelantu stupanje u parnicu u predmetu broj 65 0 P 050833 03 P (stari broj P- 1213/03) u svojstvu umješača na strani tuženog (stav I izreke rješenja). Dozvoljeno je ponavljanje parničnog postupka, slijedom čega je Presuda na osnovu priznanja tog suda broj P-1213/03 od 20. oktobra 2003. godine stavljena van snage, ukinute su sve provedene parnične radnje i parnica vraćena u stadijum postupka od prije donošenja presude (stav II izreke rješenja). U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo, između ostalog, da je u toku postupka utvrdio da je apelantu kao članu porodičnog domaćinstva ranijeg nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu odlukama nadležnih organa vraćen u posjed predmetni stan, te da je apelant 28. novembra 2005. godine uveden u posjed tog stana. Opštinski sud je naveo da je, takođe, utvrdio da je tužilac predmetni stan koristio u svojstvu privremenog korisnika, da mu je prestalo pravo privremenog korištenja i naloženo da se iseli iz predmetnog stana (što proizlazi iz rješenja nadležnih upravnih organa). Pri tome, Opštinski sud je ukazao na to da iz obrazloženja rješenja nadležnih upravnih organa proizlazi da je tužilac u predmetni stan uselio 14. decembra 2001. godine, što znači da su neistiniti navodi tužbenog zahtjeva u predmetu broj P-1213/03 da je tužilac stekao stanarsko pravo prije 6. decembra 2000. godine. Imajući u vidu navedeno, Opštinski sud je zaključio da apelant ima pravni interes da uspije u parnici, te da je stoga udovoljio apelantovom prijedlogu za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, kao i prijedlogu za ponavljanje postupka.

11. Odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje preinačio tako što je apelantove prijedloge za stupanje u parnicu u predmetu broj 65 0 P 050833 03 P (stari broj P-1213/03) u svojstvu umješača na strani tuženog i za ponavljanje tog postupka odbacio kao nedozvoljene. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 369. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka. Kantonalni sud je ukazao na to da je u konkretnom slučaju postupak, u vezi s kojim je apelant podnio prijedlog za stupanje u svojstvu umješača, okončan donošenjem Presude na osnovu priznanja Opštinskog suda broj P-1213/03 od 20. oktobra 2003. godine, koja je postala pravosnažna danom donošenja. S obzirom na to da je, dakle, taj postupak pravosnažno okončan, a da nijedna stranka nije podnijela vanredni pravni lijek, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi da apelant stupi u parnicu na strani tuženog u postupku koji se vodio između stranaka u predmetu Opštinskog suda broj P- 1213/03. Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 255. stav 1. ZPP propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranaka ponoviti. Budući da apelant u sporu nije imao svojstvo stranke, Kantonalni sud je ukazao na to da time nije imao zakonsko ovlašćenje da podnese prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u predmetu Opštinskog suda broj P-1213/03.

Postupak u kojem je doneseno osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine

12. Apelant je 24. aprila 2006. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv "Traser" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Asima Kreče (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Alme Krečo (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđenja. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio, između ostalog, da se utvrdi da je ništav Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana od 8. maja 2003. godine, koji je zaključen između prvotuženog kao prodavca i drugotuženog i trećetužene kao kupaca; da se naloži Zemljišnoknjižnom uredu Opštinskog suda da odbije uknjižbu prava vlasništva po osnovu tog ugovora, a ako je uknjižba provedena da uspostavi prvobitno zemljišnoknjižno stanje; da se utvrdi da su se stekli uslovi za zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana između prvotuženog kao prodavca i apelanta kao kupca, da u protivnom presuda zamijeni u svemu kupoprodajni ugovor, te da su tuženi dužni trpjeti da se apelant kao kupac predmetnog stana uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik tog stana sa dijelom 1/1.

13. Opštinski sud je u aprilu 2006. godine dostavio tužbu tuženim na odgovor. Tuženi su 7. jula 2006. godine dostavili odgovor na tužbu.

14. Opštinski sud je u periodu od 2006. do 2011. godine zakazao ukupno 14 ročišta, od čega je 10 ročišta odloženo na prijedlog apelantovog punomoćnika ili na saglasan prijedlog stranaka (kako bi dostavili relevantnu dokumentaciju, kako bi se izjasnili u pogledu podataka dobijenih od Odjela registra privrednih društva u vezi s prvotuženim, jer je u toku postupak povodom apelantovog prijedloga za ponavljanje postupka, kao i postupak u kojem se utvrđuje ko je ovlašteno lice za zastupanje prvotuženog, zbog obaveza apelantovog punomoćnik u drugom predmetu...), dva ročišta su odložena jer tuženi nisu bili uredno pozvani (14. oktobra 2009. i 15. februara 2010. godine), dok su dva ročišta održana (27. decembra 2010. i 21. januara 2011. godine).

15. Opštinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 046556 06 P od 21. januara 2011. godine, kojim je određeno da se postupak u predmetnoj stvari prekida do okončanja postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog, kada će se steći uslovi za upis u sudski registar zakonskog zastupnika prvotuženog jer je pokrenut postupak za brisanje ovlaštenog lica za zastupanje prvotuženog (tj. ranijeg direktora prvotuženog Zorana Kladnika), a od čega zavisi i izbor organa ovlaštenog za imenovanje Nadzornog odbora kao organa ovlaštenog za imenovanje lica ovlaštenog za zastupanje prvotuženog. Navedeno je da će se postupak nastaviti na zahtjev parničnih stranaka, odnosno nakon okončanja navedenog postupka i upisom lica za zastupanje prvotuženog, odnosno kada sud utvrdi da su prestali razlozi za prekid postupka (stav I izreke rješenja). Određeno je da se postupak u predmetnoj stvari prekida i do donošenja pravosnažne odluke tog suda u predmetu broj 65 0 P 050833 03 P (raniji broj P-1213/03) u kojem je, povodom apelantovog zahtjeva, dozvoljeno ponavljanje postupka (stav II izreke rješenja). Određeno je da se prekida postupak u predmetnoj pravnoj stvari do donošenja pravosnažne odluke Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u predmetu broj KT-2474/05, kojom će se utvrditi tačnost i pravna valjanost uvjerenja o kretanju, koje se odnosi na apelanta, a koje su izdali državni organi, kao i radi dostave spisa Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu zbog istaknute sumnje da je došlo do krivičnog djela krivotvorenja isprava pri davanju saglasnosti advokatu za zastupanje prvotuženog (st. III i IV). Odbijen je apelantov prijedlog za postavljanje privremenog zastupnika prvotuženom (stav V izreke rješenja).

16. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo, između ostalog, da je nesporno da je u sudskom registru kao ovlašteno lice za zastupanje prvotuženog upisan Zoran Kladnik. Opštinski sud je naveo da je nesporno da je prvotuženi u tom sudu (Odjel registra privrednih društava) pokrenuo postupak za promjenu lica ovlaštenog za zastupanje, te da je rješenjem tog suda od 22. novembra 2005. godine prekinut taj postupak do pravosnažnog okončanja revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog. Opštinski sud je naveo da je na osnovu iskaza Zorana Kladnika, te uvidom u radnu knjižicu tog lica, utvrdio da od 30. septembra 2002. godine navedeno lice nije više zaposleno kod prvotuženog. U vezi s tim, Opštinski sud je ukazao na to da je Zoran Kladnik formalno upisan kao lice ovlašteno za zastupanje prvotuženog, ali da nema nikakva ovlaštenja, budući da mu je radni odnos kod prvotuženog prestao 30. septembra 2002. godine, te da stoga sud nije mogao prihvatiti da je to lice u postupku ovlašteno za zastupanje prvotuženog. Pri tome, Opštinski sud je naveo da nije mogao prihvatiti ni ostala lica koja su pristupala na ročišta pred tim sudom (v. d. direktora prvotuženog i punomoćnici) jer je utvrdio da ni jedno od tih lica nije imalo valjano ovlaštenje za zastupanje prvotuženog u postupku. Naime, Opštinski sud je naveo da Valentina Čengić, tj. v. d. direktora prvotuženog nije upisana u sudskom registru kao lice za zastupanje prvotuženog, te da stoga taj sud nije mogao prihvatiti to lice kao ovlašteno lice za zastupanje prvotuženog u postupku. Takođe, Opštinski sud je naveo da ni ostala lica (advokati) koja su se pojavljivala kao punomoćnici prvotuženog u postupku nemaju valjanu punomoć za zastupanje, budući da im punomoć nije dalo lice ovlašteno za zastupanje prvotuženog. S obzirom na to, Opštinski sud je naveo da je ocijenio da je osnovan prijedlog v. d. direktora prvotuženog da se prekine parnični postupak do okončanja postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog, kada će se steći uslovi za upis u sudski registar zakonskog zastupnika prvotuženog. Opštinski sud je naveo da je odluku o prekidu postupka donio shodno odredbama člana 379. u vezi s članom 378. ZPP.

17. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine, kojim je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepeno rješenje u st. III i IV izreke ukinuo, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio i prvostepeno rješenje u st. I, II i V izreke potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prekinuo postupak zbog razloga navedenih u stavu I izreke prvostepenog rješenja, budući da nije mogao utvrditi koje lice ispunjava uslove zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika za zastupanje prvotuženog, a na šta sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je prekinuo postupak zbog razloga navedenih u stavu II izreke prvostepenog rješenja, jer odluka o zahtjevu za ponavljanje postupka u predmetu broj 65 0 P 050833 03 P (raniji broj P-1213/03) predstavlja prethodno pitanje u konkretnoj pravnoj stvari. Međutim, Kantonalni sud je naveo da su osnovani apelantovi žalbeni navodi da je prvostepeni sud pogrešno postupio kada je prekinuo postupak zbog razloga navedenih u st. III i IV izreke rješenja, jer ni prema mišljenju tog suda ne mogu predstavljati razloge za prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari u smislu odredaba člana 379. ZPP. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov prijedlog za postavljanje privremenog zastupnika prvotuženom (stav V izreke prvostepenog rješenja), budući da se preduzeću kao tuženoj stranci ne može postaviti privremeni zastupnik (sud može postaviti privremenog zastupnika samo onom licu kojem bi mogao i organ starateljstva).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je Odlukom o prihvatljivosti i meritumu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu broj CH/99/2289 od 10. oktobra 2003. godine, donesenom povodom apelantove prijave protiv Federacije Bosne i Hercegovine, utvrđeno da je zbog neizvršavanja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica od 1. februara 2000. godine (kojom je apelantu dozvoljeno vraćanje u posjed predmetnog stana) povrijeđeno apelantovo pravo na dom. Apelant navodi da ga je nadležni upravni organ 28. novembra 2005. godine uveo u posjed predmetnog stana, da je 25. januara 2006. godine podnio zahtjev prvotuženom kao vlasniku stana za zaključenje ugovora o otkupu stana, te da je tada saznao da je prvotuženi s drugotuženim i trećetuženom zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, koji je ovjeren u Opštinskom sudu pod brojem Ov-5211/03 od 7. decembra 2005. godine.

19. U pogledu osporene odluke Kantonalnog suda kojom je odbačen apelantov zahtjev za stupanje u parnicu u svojstvu umješača u predmetu Opštinskog suda broj 65 0 P 050833 03 P (stari broj P-1213/03), apelant navodi da je Kantonalni sud pri donošenju svoje odluke restriktivno tumačio, te očigledno proizvoljno primijenio odredbe člana 369. stav 2. ZPP, što je za posljedicu imalo kršenje njegovog prava na pristup sudu. Naime, apelant navodi da ne može realizovati svoje pravo na imovinu sve dok u pravnom prometu egzistira presuda koja je donesena u tom postupku. Apelant navodi da je Kantonalni sud svojom odlukom u stvari potvrdio da apelant, čije je stanarsko pravo, pravo na povratak i pravo na otkup stana potvrđeno odlukom najviše sudske instance, mora trpjeti da neko drugi zadrži stanarsko pravo i pravo vlasništva na predmetnom stanu.

20. U pogledu osporenih odluka redovnih sudova kojima je prekinut parnični postupak (koji se odnosi na utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog stana), apelant navodi da su mu tim odlukama povrijeđeni pravo na pristup sudu i pravo na imovinu, budući da već pet godina ne može da dođe do odluke povodom podnesene tužbe, da je neizvjesno kada će doći do te odluke, te da bez donošenja pravosnažne odluke u postupku nije u mogućnosti da realizuje svoje pravo na zaključenje ugovora o otkupu predmetnog stana. Apelant smatra da su redovni sudovi očigledno proizvoljno primijenili Zakon o privrednim društvima i ZPP kada su zaključili da Zoran Kladnik, koji je upisan u sudski registar kao zastupnik, prema zakonu nije ovlašten za zastupanje prvotuženog u postupku. Apelant smatra da su pri tome redovni sudovi očigledno proizvoljno primijenili i odredbe čl. 378. i 379. ZPP, budući da se revizija vlasničke transformacije prvotuženog i buduća neizvjesna promjena lica ovlaštenog za zastupanje nikako ne mogu smatrati prethodnim pitanjem.

21. Konačno, apelant smatra da su mu redovni sudovi u postupku povrijedili pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant navodi da je neizvjesno kada će se postupci okončati, ali da je sasvim izvjesno da neće brzo i efikasno. Stoga, apelant navodi da zadržava pravo da, nakon okončanja navedenih postupaka, podnese zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

22. U pogledu osporenog Rješenja Kantonalnog suda 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, Kantonalni sud je naveo da ostaje pri pravnoj argumentaciji iznesenoj u tom rješenju, te ističe da tim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja ukazuje u apelaciji. Kantonalni sud je u pogledu apelantovih navoda koji se odnose na dužinu trajanja postupka ukazao na to da je postupak pred tim sudom iniciran 8. jula 2011. godine, a da je rješenje tog suda doneseno 23. decembra 2011. godine.

23. U pogledu osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine, Kantonalni sud je naveo da se postupak u tom predmetu vodio u skladu sa zakonom i da tim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava na koja ukazuje u apelaciji.

24. Opštinski sud je naveo da je, postupajući povodom apelantovog zahtjeva, donio rješenje od 24. decembra 2010. godine, kojim je dozvolio apelantu stupanje u parnicu u predmetu broj 65 0 P 050833 03 P u svojstvu umješača na strani tuženog i ponavljanje postupka u tom predmetu, te da je rješenjem Kantonalnog suda preinačeno prvostepeno rješenje tako što su apelantovi zahtjevi odbačeni kao nedozvoljeni.

25. U pogledu osporenog Rješenja broj 65 0 P 046556 06 P od 21. januara 2011. godine, Opštinski sud je naveo da je postupak u fazi prekida zbog razloga navedenih u rješenju tog suda, te da će postupak biti nastavljen kada prestanu razlozi za prekid na prijedlog parničnih stranaka. Pri tome, Opštinski sud je ukazao na to da je taj sud 15. marta 2012. godine zaprimio podnesak apelantovog punomoćnika o otkazivanju punomoći za zastupanje, nakon čega je sud više puta bezuspješno (na adresu predmetnog stana) pokušavao da obavijesti apelanta o otkazu punomoći. Opštinski sud je ukazao na to da je 30. decembra 2012. godine Habiba Gospić (apelantova majka) dostavila punomoć za apelantovo zastupanje u postupku, ali da nije dostavila adresu stanovanja. Opštinski sud je naveo da je, nakon toga, dopisom pozvao apelanta lično na adresu predmetnog stana da dostavi adresu punomoćnika i dokaze o srodstvu, te dokaze o prestanku razloga za prekid, kako bi sud nastavio postupak, ali da je sud obaviješten da je apelant odselio sa adrese predmetnog stana (prema izjavi stanara). Takođe, Opštinski sud je naveo da je taj sud blagovremeno provodio sve parnične radnje i da nije doprinio dužini trajanja postupka.

26. Prvotuženi je naveo da su redovni sudovi pravilno postupili kada su prekinuli postupak do okončanja postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog, kada će se steći uslovi za upis u sudski registar zakonskog zastupnika prvotuženog, s obzirom na to da je pokrenut postupak za brisanje ovlaštenog lica za zastupanje, tj. ranijeg direktora prvotuženog. Pri tome, prvotuženi je ukazao na to da su redovni sudovi i u drugim postupcima, u kojima prvotuženi ima svojstvo tuženog, donijeli rješenja o prekidu tih postupaka zbog istog razloga. V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 255. stav 1.

Postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti:

[…] Član 369. stav 2.

(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka.

Član 378.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;

3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o zabrani rada;

4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;

5) kad uslijed rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu;

6) kad je to drugim zakonom određeno.

Član 379. stav 1. tačka 1.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

[…]

28. U Zakonu o privrednim društvima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 63/10) relevantne odredbe glase:

Član 24.

Lica ovlaštena za zastupanje upisuju se u registar društava.

Lice s ovlaštenjima za zastupanje upisanim u registar društava, ovlašteno je da preduzima sve radnje i obavlja sve poslove u ime i za račun društva u okviru ovlaštenja upisanih u registar društava.

VI.Dopustivost

29. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda br. 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine i 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine, kao konačne odluke u postupcima, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje Kantonalnog suda od 23. decembra 2011. godine apelant je primio 4. januara 2012. godine, dok je osporeno rješenje Kantonalnog suda od 19. oktobra 2011. godine primio 15. novembra 2011. godine, a apelaciju je podnio 11. januara 2012. godine. Dakle, apelacija je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

33. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na pristup sudu Ustavni sud, prije svega, zapaža da je apelacija podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine (kojim je odbačen apelantov prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača) i Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine (o prekidu parničnog postupka). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi prihvatio da su u takvim predmetima član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1463/05 od 12. septembra 2006. godine i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 70/05 od 22. aprila 2005. godine, st. 20. i 21, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

36. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama o prekidu postupka i odbacivanju njegovog prijedloga za stupanje u parnicu u svojstvu umješača povrijeđeno pravo na pristup sudu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem je u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno "pravo na sud", a jedan vid toga prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao na to da to pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka, već i pravo na to da sud "riješi" spor. Naime, bilo bi iluzorno kada bi pravni sistem države ugovornice pojedincu omogućavao podnošenje građanske tužbe sudu, a da mu pri tome ne jemči rješavanje predmeta donošenjem konačne odluke u sudskom postupku. Isto tako, bilo bi nezamislivo da član 6. stav 1. sadrži podroban opis procesnih jemstava koja se pružaju strankama u parnici, tj. jemstva pravičnog, javnog i brzog postupka, a da im ne jemči konačno rješavanje njihovih građanskih sporova (vidi Evropski sud, mutatis mutandis, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1997-II. str. 510, st. 40. i Multiplex protiv Hrvatske, predstavka broj 58112/00, presuda od 10. jula 2003. godine, stav 45).

37. Takođe, Evropski sud je ukazao na to da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po sâmoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sâma bît prava. Dalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razumni odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Evropski sud, Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22. oktobra 1996. godine, Izvještaj o presudama i odlukama 1996-IV, stav 50; i, mutatis mutandis, Lončar protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 15835/08, presuda od 25. februara 2014. godine, stav 37). a)U odnosu na postupak u kojem je doneseno rješenje o prekidu postupka

38. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. aprila 2006. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv prvotuženog (tj. PZ "Traser" d.d. Sarajevo), drugotuženog (tj. Asima Kreče) i trećetužene (tj. Alme Krečo) radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog stana koji je zaključen između prvotuženog kao prodavca i drugotuženog i trećetužene kao kupaca. Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 P 046556 06 P od 21. januara 2011. godine, koje je u relevantnom dijelu potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine, prekinut postupak u predmetnoj pravnoj stvari do okončanja postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog, kada će se steći uslovi za upis u sudski registar zakonskog zastupnika prvotuženog, te navedeno će se postupak nastaviti na zahtjev parničnih stranaka, odnosno nakon okončanja navedenog postupka i upisom lica za zastupanje prvotuženog. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u obrazloženju svog rješenja ukazao na to da je rješenjem Opštinskog suda od 22. novembra 2005. godine prekinut postupak promjene lica ovlaštenog za zastupanje prvotuženog do pravosnažnog okončanja revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog, te da će se nastaviti na prijedlog predlagača, tj. prvotuženog. Dakle, iz navedenog proizlazi da je nastavak predmetnog parničnog postupka uslovljen okončanjem postupka upisa promjene lica ovlaštenog za zastupanje prvotuženog, a da je nastavak tog postupka (koji je prekinut 2005. godine) uslovljen okončanjem postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog.

39. Ustavni sud ističe, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da su u konkretnom slučaju protekle četiri godine od kako je postupak prekinut, odnosno devet godina od pokretanja tog postupka u okviru kojeg je apelantu onemogućeno da dođe do meritorne odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je Evropski sud u citiranoj presudi Multiplex protiv Hrvatske, ispitujući predstavku podnesenu protiv odluka redovnih sudova kojima je prekinut postupak radi naknade štete u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima (prema kojima se prekidaju svi postupci radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi tokom rata u Hrvatskoj), ukazao na to da je sudski postupak prekinut odlukom Opštinskog suda u Zagrebu od 10. decembra 1999. godine, ali da je postupak bio de facto prekinut od 9. novembra 1999. godine kada je donesen navedeni zakon. U vezi s tim, Evropski sud je naveo da je, do donošenja odluke Evropskog suda, proteklo više od tri godine i sedam mjeseci, te da u međuvremenu nije donesen nikakav novi zakon koji bi omogućio podnosiocu predstavke da bude odlučeno o njegovom zahtjevu građanskopravne prirode. Stoga, Evropski sud je zaključio da dug period tokom kojeg je podnosiocu predstavke bilo onemogućeno da o njegovom zahtjevu građanske prirode odluče domaći sudovi predstavlja povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (st. 50-55. presude Multiplex protiv Hrvatske). Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je navedena praksa Evropskog suda u vezi s predmetom Multiplex protiv Hrvatske u potpunosti primjenjiva na ovaj predmet. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju zbog onemogućavanja da apelant dođe do meritorne odluke o njegovom zahtjevu građanskopravne prirode u periodu od preko četiri godine (koliko je proteklo od prekida postupka), odnosno u periodu od devet godina (koliko je proteklo od pokretanja postupka), povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da je nastavak parničnog postupka uslovljen okončanjem postupka upisa promjene lica ovlaštenog za zastupanje prvotuženog, dok je taj postupak uslovljen okončanjem postupka revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog. U vezi s tim, Ustavni sud ističe, kako to proizlazi iz dokumentacije koju su dostavili prvotuženi i Kantonalni sud, da je Rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj 03-19-39/04-veza od 22. oktobra 2012. godine poništeno Rješenje o rezultatima revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog broj UP-I-01-101/04 od 13. septembra 2004. godine, koje je donio revizor ISAH-REV d.o.o. Sarajevo, te da je ostavljeno na snazi Rješenje broj UP-I-03-03/04 od 20. jula 2004. godine, koje je donio revizor "Reving" d.o.o. Sarajevo. Takođe, Ustavni sud ukazuje na to da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 016624 12 U od 30. marta 2015. godine odbačena tužba Miroslave Papić-Soko i drugih (tj. dioničara prvotuženog) podnesena protiv Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 03-19-39/04-veza od 22. oktobra 2012. godine, uz obrazloženje da tužioci kao dioničari prvotuženog nisu učestvovali u upravnom postupku niti kao stranke, niti kao zainteresovana lica, te da stoga nisu ovlašteni za pokretanje upravnog spora. Dakle, iz navedenog proizlazi da je postupak revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog okončan donošenjem Rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 03-19-39/04-veza od 22. oktobra 2012. godine (budući da prvotuženi kao pravno lice na koje se odnosi taj postupak nije pokrenuo upravni spor protiv navedenog rješenja). Imajući u vidu da je, dakle, postupak revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije prvotuženog okončan, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Opštinskom sudu da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu koji se odnosi na promjenu lica ovlaštenog za zastupanje prvotuženog tj. PZ "Traser" d.d. Sarajevo, kako bi se stekli uslovi za nastavak parničnog postupka, a sve s ciljem što potpunije zaštite apelantovih prava. b)U odnosu na rješenje kojim je odlučeno o apelantovom prijedloga za stupanje u parnicu u svojstvu umješača

41. U pogledu osporenog Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, Ustavni sud zapaža da je tim rješenjem preinačeno prvostepeno rješenje tako što je, između ostalog, odbačen kao nedozvoljen apelantov prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača shodno odredbama člana 369. stav 2. ZPP. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju svog rješenja jasno ukazao na to da je u postupku, u vezi s kojim je apelant podnio prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, donesena presuda koja je postala pravosnažna i protiv koje nije podnesen vanredni pravni lijek, te da stoga nisu ispunjeni uslovi za apelantovo stupanje u parnicu u svojstvu umješača u predmetu Opštinskog suda broj P- 1213/03. Dovodeći u vezu odredbe člana 369. stav 2. ZPP sa odlučenjem Kantonalnog suda, te obrazloženjem koje je dao u vezi s tim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu primjene navedene zakonske odredbe na konkretnu situaciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da propisivanje uslova u pogledu podnošenja prijedloga za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, u smislu odredaba člana 369. stav 2. ZPP, samo po sebi nije protivno članu 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema mišljenju Ustavnog suda, propisivanje takvih uslova služi legitimnom cilju pravilnog funkcionisanja pravosuđa, te naročito svrsi poštovanja principa pravne sigurnosti. Imajući u vidu ograničenje apelantovog prava na pristup sudu koje proizlazi iz osporene odluke, s jedne strane, te legitiman cilj koji se nastoji ostvariti donošenjem takve odluke, s druge strane, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nije došlo do nesrazmjernog ograničenja apelantovog prava na pristup sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da su u ovom dijelu neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

U odnosu na suđenje u razumnom roku

42. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupaka u predmetima Opštinskog suda br. 65 0 P 050833 03 P i 65 0 P 046556 06 P povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

43. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). U pogledu parničnog postupka u predmetu Opštinskog suda broj 65 0 P 050833 03 P, Ustavni sud zapaža da je apelant 1. marta 2006. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu tog suda. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj praksi usvojio stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka, jer se u takvom postupku ne određuju građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, odluke Ustavnog suda AP 3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP 2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP 1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati dužinu trajanja postupka od podnošenja apelantovog prijedloga za stupanje u parnicu u svojstvu umješača (tj. 29. marta 2010. godine) do donošenja Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 050833 11 Gž od 23. decembra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od jedne godine i devet mjeseci. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima na dvije instance od jedne godine i devet mjeseci nikako ne može smatrati dužinom trajanja postupka koja prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

44. U pogledu parničnog postupka u predmetu Opštinskog suda broj 65 0 P 046556 06 P, Ustavni sud zapaža da je apelant 24. aprila 2006. godine pokrenuo predmetni postupak, te da je taj postupak prekinut rješenjem prvostepenog suda koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 046556 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od pet godina i šest mjeseci. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ističe, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je prvostepeni sud u toku cijelog postupka pred tim sudom aktivno postupao, te u kontinuitetu preduzimao procesne radnje, sve s ciljem vođenja i okončanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud zakazao ukupno 14 ročišta, ali da je odložio 10 ročišta na prijedlog apelantovog punomoćnika ili na saglasan prijedlog stranaka, dva ročišta jer tuženi nisu bili uredno pozvani, tako da je tek 27. decembra 2010. godine održao ročište, a zatim i donio prvostepeno rješenje. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je drugostepeni sud u relativno kratkom roku donio odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima od pet godina i šest mjeseci ne prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

46. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s postupkom u kojem je doneseno rješenje o prekidu postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti člana 13. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je apelantu tokom dužeg perioda (tj. devet godina od pokretanja postupka u predmetu Opštinskog suda broj 65 0 P 046556 06 P, odnosno četiri godine od prekida tog postupka) onemogućeno da dođe do meritorne odluke o njegovom zahtjevu građanskopravne prirode.

48. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pristup sudu kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer osporenom odlukom, kojom je odbačen kao nedozvoljen apelantov prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača, nije došlo do nesrazmjernog ograničenja apelantovog prava na pristup sudu.

49. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima na dvije instance od jedne godine i devet mjeseci, odnosno dužina trajanja postupka pred redovnim sudovima od pet godina i šest mjeseci, u okolnostima konkretnog slučaja ne prelazi granice razumnog roka iz tog člana.

50. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić