Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1661/15 (S. D.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1661/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-1661/15, rješavajući zahtjev Smaje Delića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Smaje Delića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Smajo Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Ramo Ajkić i Denis Ajkić advokati iz Zenice, podnio je 8. aprila 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 100988 14 Kž od 17. februara 2015. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 100988 14 K od 8 oktobra 2014. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud „odložio izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda broj 43 0 K 100988 14 K od 8 oktobra 2014. godine“, odnosno upućivanje apelanta na izdržavanje kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 100988 14 K od 8 oktobra 2014. godine apelant je oglašen krivim da je u vrijeme, mjestu i na način detaljno opisan u izreci presude vršio radnje, čime je počinio krivično djelo prevare iz člana 294. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Općinski sud je, primjenom navedenog zakonskog propisa, apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na osnovu člana 202. stav 1. zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH ) apelant je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka u iznosu od 355,23 KM, te sudskog paušala u iznosu od 100,00 KM. Na osnovu člana 212 stav 3. ZKP FBiH, apelant je obavezan da oštećenom Sulejmanu Selimoviću (u daljnjem tekstu: oštećeni) isplati iznos od 32.500,00 EUR-a. U obrazloženju presude, Općinski sud je zaključio da je nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je apelant u vremenskom periodu kako je pobliže navedeno u obrazloženju presude, a s ciljem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, lažno obećao oštećenom da će mu vratiti novac za četiri mjeseca koji mu je u tom periodu posudio što nije učinio jer je koristio činjenicu da posuđuje novac od osobe koja ima 80 godina i koja je zbog svoje dobi povodljiva i pogodna za manipulisanje od strane drugih lica, održavajući ga u zabludi da će mu vratiti novac uz različita opravdanja, a što nije učinio oštetivši na taj način oštećenog za iznos od 32.500,00 EURA odnosno 65.000,00 KM. Općinski sud je zaključio da je apelant bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvršenje, na koji način je i postupao sa direktnim umišljajem, te ostvario bitna obilježja krivičnog djela.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio presudu broj 43 0 K 100988 14 Kž od 17. februara 2015. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o kazni tako što je apelantu za krivično djelo prevare iz člana 294. stav 1. KZ FBiH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. U pogledu imovinskopravnog zahtjeva apelant je obavezan da oštećenom isplati iznos od 63.564,47 KM. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant izjavio žalbu protiv prvostepene presude zbog bitne povrede odredbi ZKP FBiH, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Međutim, Kantonalni sud je odbilo žalbu apelanta dajući za to razloge, po svim žalbenim prigovorima apelanta, te je zaključio da je prvostepena presuda zasnovana na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu te da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je ocjenom provedenih dokaza izveo zaključak da je apelant poduzimao radnje koje i po mišljenju Kantonalnog suda predstavljaju obilježja krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene procesnih i materijalnih propisa. Apelant je predložio da Ustavni sud donese „privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 100988 14 K od 8 oktobra 2014. godine, do konačne odluke Ustavnog suda po ovoj apelaciji“, jer bi mu bila nanesena nenadoknadiva šteta, a po njegovom mišljenju „radi se o očiglednoj povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije“.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji, postavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji smatrajući da bi izvršenjem osporenih presuda, kojim su po apelantovim navodima, prekršena njegova ustavna prava, bila nanesena nenadoknadiva šteta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službeni novine FBiH" br. 44/98, 42/99 i 12/09; u daljnjem tekstu: ZIKS) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (čl. 27-31.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama ZIKS-a, odnosno da je prethodno, u skladu sa mogućnošću propisanom zakonom tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova, a navedeno se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet za odlučivanje Ustavnog suda o zahtjevu za donošenje privremene mjere.

8. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelant očigledno smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, dakle, nije ponudio argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ni koristio mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1661/15 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio