Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4600/14 (Mldb. E. D.,M. R.,COPCO d.o.o. Laktaši i drugi)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4600/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine u predmetu broj AP-4600/14, rješavajući apelacije mldb. E. D. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Mldb. E. D. protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 P 036996 13 Gž od 14. jula 2014.

godine, Mirsad Ruvić, vlasnik TR Nord, Maglaj protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 Ps 078136 15 Pž od 2. aprila 2015. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 Ps 078136 14 Ps od 30. januara 2015. godine, COPCO d.o.o. Laktaši protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 006687 14 Gž od 27. marta 2015. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 006687 11 P od 5.

novembra 2014. godine, Hilmija Garibović protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kv 3 od 21. maja 2015. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp 2 od 12. maja 2015. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4600/14

1. Mldb. E. D. (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Faruk Abdulahović advokat iz Gradačca, podnio je 27. oktobra 2014. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 P 036996 13 Gž od 14. jula 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine odbijena je žalba apelanta kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 P 036996 11 P od 5. marta 2013. godine, kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta radi naknade materijalne štete nastale zbog tjelesne povrede i oštećenja zdravlja u iznosu od 107.158,40 KM.

2. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 346. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH broj: 8/09, 52/10, 27/14) iskoristio mogućnost da izjavi reviziju protiv osporene drugostepene odluke. AP 2124/15

3. Mirsad Ruvić, vlasnik TR Nord, Maglaj (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Dževad Hrnjić advokat iz Žepča, podnio je 28. aprila 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 Ps 078136 15 Pž od 2. aprila 2015. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 96 0 Ps 078136 14 Ps od 30. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim drugostepenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno osporeno prvostepeno rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta BiH, kojim je odbačena tužba apelanta, podnesene protiv tuženog radi duga, v.s. 3.500,00 KM. U obrazloženju osporenog prvostepenog rješenja navedno je da je Osnovni sud Brčko distrikta BiH rješenjem broj: 96 0 Ps 078136 14 Ps od 25. septembra 2014. godine, pozvao apelanta, kao tužioca, odnosno njegovog punomoćnika, da u roku od 8 dana od prijema rješenja uredi tužbu tako što će navesti tačnu adresu tuženog i tačnu adresu zakonskog zastupnika tuženog, jer se tužba na odgovor nije mogla dostaviti na adrese navedene u tužbi, uz upozorenje da će se u slučaju da uređena tužba ne bude vraćena sudu u ostavljenom roku smatrati da je tužba povučena, a ukoliko bude vraćena bez ispravke sud će tužbu odbaciti. Kako apelant dopisom od 6. oktobra 2014. godine, koji je dostavio sudu nije naveo nove adrese tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, već je naveo adrese ranije označene u tužbi, na koje se tužba tuženom i njegovom zakonskom zastupniku nije mogla dostaviti na odgovor, to je Osnovni sud osporenim rješenjem tužbu apelanta odbacio.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku nije postupio u skladu sa odredbom člana 74. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko distrikta BiH broj: 8/09, 52/10, 27/14), jer nije uredio tužbu na način kako ga je to Osnovni sud Brčko distrikta BiH pozvao rješenjem broj: 96 0 Ps 078136 14 Ps od 25. septembra 2014. godine. Osnovni sud Brčko distrikta BiH je osporenim prvostepenim rješenjem, koje je potvrđeno od strane drugostepenog suda, tužbu apelanta odbacio.

AP 2427/15

5. COPCO d.o.o. Laktaši (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Svetozar Davidović advokat iz Banja Luke, podnio je 14. maja 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 006687 14 Gž od 27. marta 2015. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 006687 11 P od 5. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenom drugostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda Suda Bosne i Hercegovine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, podnesen protiv tužene Bosne i Hercegovine, radi naknade štete, v.s. 9.044,784,00 KM.

6. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 204. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj: 36/04, 84/07, 58/13) iskoristio mogućnost da izjavi reviziju protiv osporene drugostepene odluke.

AP 2554/15

7. Hilmija Garibović (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Alen Nakić advokat iz Sarajeva, podnio je 25. maja 2015. godine, apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kv 3 od 21. maja 2015. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp 2 od 12. maja 2015. godine.

8. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kv 3 od 21. maja 2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv osporenog rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp 2 od 12. maja 2015. godine. Navedenim rješenjem Općinskog suda u Sarajevu od 12. maja 2015. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp2 od 7. maja 2015. godine, a kojim rješenjem je određen pritvor prema apelantu u trajanju od jednog mjeseca.

9. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud zabrani izvršenje rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kv 3 od 21. maja 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp 2 od 12. maja 2015. godine.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbom člana 148. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FbiH broj: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14) u propisanom roku podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 492457 15 Kpp2 od 7. maja 2015. godine, kojim rješenjem je određen pritvor prema apelantu u trajanju od jednog mjeseca.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem: AP 4600/14. Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.)

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu broj: AP 2554/15 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4600/14 (Mldb. E. D.,M. R.,COPCO d.o.o… | Sudska praksa | Aktio