Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1716/12 (A. A.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Dioba
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1716/12

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1716/12, rješavajući apelaciju Ajiše Amidžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ajiše Amidžić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj 18 0 V 002720 92 V, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 V 002720 92 V od 29. januara 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ajiša Amidžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bužima podnijela je 10. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 V 002720 92 V.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedene radnje, od Općinskog suda zatraženo je 15. maja 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. juna 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na zahtjev Ustavnog suda, Općinski sud je 12. februara i 30. marta 2015. godine dostavio informacije o toku postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Alija Mustafić (u daljnjem tekstu: apelanticina prednica) podnijela je 7. januara 1992. godine prijedlog Općinskom sudu protiv šestoro lica kao protivpredlagača, radi diobe nekretnina.

7. Nakon osnivanja Općinskog suda u Bužimu, predmetni spis je 1997. godine ustupljen tom sudu na nadležno postupanje. Općinski sud u Bužimu je u toku 2001. godine održao tri ročišta, u toku 2002. godine dva ročišta i u toku 2004. godine dva ročišta.

8. Nakon ukidanja Općinskog suda u Bužimu, spis je 2004. godine vraćen Općinskom sudu na daljnji postupak.

9. Općinski sud je u toku 2004. godine održao jedno ročište, u toku 2005. godine dva ročišta, te je u toku 2006. godine dostavio strankama nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke. Općinski sud je u toku 2007. godine održao jedno ročište na kojem je postignut sporazum u pogledu načina i uvjeta diobe predmetnih nekretnina, s tim da je naloženo vještaku geodetske struke da na terenu, na planovima i prijavnim listovima zabilježi potrebne promjene u vezi s cijepanim ili dodijeljenim nekretninama na ime diobnika, te da pisani nalaz i mišljenje dostavi sudu u roku od 30 dana.

10. Općinski sud je donio rješenje od 10. aprila 2012. godine kojim je vještakinja geodetske struke kažnjena novčanom kaznom jer nije u roku od 30 dana dostavila sudu nalaz i mišljenje.

11. Općinski sud je donio Rješenje broj 18 0 V 002720 92 V od 11. aprila 2012. godine kojim je određeno da se prekida postupak u predmetnoj pravnoj stvari zbog smrti predlagača (tj. apelanticine prednice i još jednog predlagača čiji predmet je u međuvremenu spojen sa predmetom apelanticine prednice) i smrti dvoje protivpredlagača, te navedeno da će se postupak nastaviti kada njihovi nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

12. Općinski sud je donio rješenje od 18. maja 2012. godine kojim je apelanticin podnesak naslovljen kao "prigovor protiv rješenja o prekidu postupka" vratio apelantici radi ispravke i dopune, sa uputom da podnesak naslovi kao žalbu ili da podnese prijedlog za nastavak predmetnog postupka.

13. Općinski sud je donio Rješenje broj 18 0 V 002720 92 V od 16. septembra 2013. godine kojim je određen nastavak postupka u predmetnoj pravnoj stvari.

14. Rješenjem Općinskog suda broj 18 0 V 002720 92 V od 29. januara 2015. godine izvršena je fizička dioba predmetnih nekretnina čiji su suvlasnici apelantica i ostali diobnici, na način pobliže naveden u izreci tog rješenja. Navedeno rješenje postalo je pravosnažno 20. marta 2015. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je njena majka 7. januara 1992. godine pokrenula predmetni postupak. Također navodi da je njena majka umrla 18. januara 2005. godine, te da je rješenjem Općinskog suda od 12. juna 2009. godine apelantica proglašena njenim jedinim nasljednikom. Apelantica navodi da je nakon smrti svoje majke preuzela prava i obaveze iz predmetnog postupka, što je vidljivo iz zapisnika sa ročišta Općinskog suda. Apelantica traži od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak, te traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju od 11. juna 2012. godine Općinski sud je opisao tok postupka na način kako je to navedeno u činjeničnom dijelu predmeta. Općinski sud je naveo da apelanticina prednica zbog zdravstvenih razloga nije bila sposobna da se brine o svojim pravima i obavezama, te da je iz tog razloga apelantica imenovana za njenog staratelja, te da je apelantica u predmetnom postupku imala svojstvo staratelja. Općinski sud je naveo da je apelantica nakon smrti svoje majke nastavila da zastupa svoju majku u postupku, iako takvo ovlaštenje po zakonu više nije imala. Pri tome, Općinski sud je naveo da apelantica nije dostavila sudu zahtjev za promjenu imena stranaka u predmetnom postupku, niti je dostavila dokaz da je takva promjena izvršena u katastru i zemljišnim knjigama.

17. Općinski sud je 12. februara 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je rješenjem tog suda od 16. septembra 2013. godine određen nastavak postupka, te da je taj sud 29. januara 2015. godine donio rješenje o diobi nekretnina. Općinski sud je 30. marta 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je rješenje o diobi nekretnina postalo pravosnažno 20. marta 2015. godine.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

19. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja vanparničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije donio odluku povodom prijedloga za diobu nekretnina. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da je apelanticina prednica 7. januara 1992. godine pokrenula predmetni postupak. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelantica žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (mutatis mutandis, presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do donošenja Rješenja Općinskog suda broj 18 0 V 002720 92 V od 29. januara 2015. godine, dakle, period od 19 godina. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno 23 godine.

c) Analiza dužine trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, trajao 19 godina, od čega oko sedam godina pred Općinskim sudom u Bužimu (koji je u međuvremenu ukinut) i oko 12 godina pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ističe, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je postupak pred Općinskim sudom trajao tako dugo isključivo zbog neaktivnosti tog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u najvećem dijelu postupka bio potpuno pasivan, te da je između pojedinih preduzetih procesnih radnji proteklo po nekoliko godina. Imajući u vidu da je postupak trajao 19 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, isključivo zbog neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka suprotna principu razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu neaktivnost tog suda, to jest dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da su apelanticina prednica i apelantica svojim ponašanjem doprinijele dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je prekid postupka trajao jednu godinu i četiri mjeseca, što ukazuje na to da je apelantica u relativno kratkom periodu postupila po nalogu suda, te preuzela prava i obaveze iz predmetnog postupka.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, a posebno činjenicu da je apelantica stupila u sudski postupak umjesto svoje prednice tek u septembru 2013. godine (kada je određen nastavak postupka), kao i činjenicu da je postupak nakon toga trajao jednu godinu i četiri mjeseca, te zaključio da je za apelanticu dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njenog prava. VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak trajao 19 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, isključivo zbog neaktivnosti Općinskog suda, koji, pri tome, nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu neaktivnost, to jest dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1716/12 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio