Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-889/14 (R. M.)

Odluka donesena 17. 06. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-889/14

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 889/14, rješavajući apelaciju Ramiza Mahmuzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. juna 2015. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ramiza Mahmuzića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 235622 15 I (stari broj 032-0-I- 06-011660), a koji je zbog pokretanja prethodnog postupka radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom prekinut Rješenjem broj 32 0 I 235622 15 I (stari broj 032- 0-I-06-011660) od 23. aprila 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Ramizu Mahmuziću zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.400,00 KM, na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ramiz Mahmuzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupaju advokati Goran Jezdić i Vlado Matuzović iz Zajedničke advokatske/odvjetničke kancelarije, podnio je 26. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 235622 15 I (stari broj 032-0-I-06-011660).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. aprila 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. maja 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 7. juna 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj P 197/05 od 17. juna 2005. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dopusti izvršenje protiv DOO „Livnica čelika“ Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 26.481,86 KM i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari, a ukoliko se izvršenje ne bude moglo izvršiti na pokretnim stvarima, onda na izvršenikovim nekretninama.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 032-0-I-06-011660 od 10. augusta 2006. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Nezadovoljan rješenjem o izvršenju, izvršenik je 30. augusta 2006. godine izjavio prigovor. Općinski sud je Rješenjem broj 032-0-I-06-011660 od 30. jula 2006. godine prigovor odbio kao neosnovan.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud dopisom od 27. novembra 2008. godine gruntovnici suda dostavio rješenje o izvršenju od 10. augusta 2006. godine, radi zabilježbe izvršenja na izvršenikovim nekretninama. Dopis je u gruntovnici zaprimljen 3. decembra 2008. godine.

9. Apelant je podneskom od 31. marta 2009. godine predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, u skladu s članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, te je predložio da se izvršenje provede na izvršenikovim pokretnim stvarima.

10. Rješenjem Općinskog suda od 3. aprila 2009. godine određeno je izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima, te je spis dostavljen u rad sudskom izvršiocu.

11. Zaključkom Općinskog suda broj 032-0-I-06-011660 od 22. maja 2009. godine određeno je provođenje prinudnog izvršenja za 8. juni 2009. godine na izvršnikovim pokretnim stvarima.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je 8. juna 2009. godine sudski izvršilac izašao na lice mjesta, te izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari. Stranke su u zapisniku izjavile da su saglasne s tim da se dug isplati u ratama.

13. Nakon toga, što također proizlazi iz odgovora na apelaciju, izvršenik je u dva navrata (3. jula i 4. septembra 2009. godine) službenom licu predao ukupan iznos od 800,00 KM na ime glavnog duga i 300,00 KM na ime troškova postupka.

14. Apelant je podnescima od 3. i 15. septembra 2010. godine i 23. februara 2012. godine tražio da Općinski sud stavi predmet u rad.

15. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 23. aprila 2015. godine izvršni postupak prekinut jer je Rješenjem broj 32 0 St 172006 15 St 2 od 19. januara 2015. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju postupka, te istakao da je od donošenja rješenja o izvršenju proteklo nepunih osam godina (do podnošenja apelacije), a postupak još uvijek nije okončan, odnosno još uvijek ne može naplatiti svoja potraživanja po osnovu neisplaćenih plaća koje je zaradio u periodu između 2000, 2001. i 2002. godine, a koje mu izvršenik ne želi platiti. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak. Također, apelant je podnio zahtjev da mu se nadoknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je rješenjem od 23. aprila 2015. godine izvršni postupak prekinut jer je Rješenjem broj 32 0 St 172006 15 St 2 od 19. januara 2015. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

19. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 58.

Zabrana izvršenja i osiguranja (1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.

(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.

VI.Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, u izvršnom postupku se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. jula 2006. godine pokrenuo izvršni postupak i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 23. aprila 2015. godine jer je pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom. Ustavni sud dalje zapaža da je odredbom člana 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjeritelji ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se prekidaju postupci koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od osam godina i 10 mjeseci. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih nekretnina, a nakon toga na njegovim pokretnim stvarima, te činjenica da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku koji je pri tome od značaja za apelanta, jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

32. U pogledu apelantovog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud primjećuje da je apelant u Općinskom sudu urgirao postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 3. i 15. septembra 2010. godine i 23. februara 2012. godine), te da iz stanja spisa ne proizlazi da je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje bi dovele do odugovlačenja postupka. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama doprinio dužini postupka.

33. S druge strane, ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud odredio predloženo izvršenje za dva mjeseca (10. augusta 2006. godine), kao i da je u vrlo kratkom roku odlučio o izvršenikovom prigovoru izjavljenom protiv rješenja o izvršenju (30. jula 2006. godine), nakon čega je tek nakon dvije godine i gotovo četiri mjeseca (27. novembra 2008. godine) rješenje o izvršenju dostavio gruntovnici Općinskog suda radi zabilježbe izvršenja na izvršenikovim nekretninama. Nakon što je apelant podneskom od 31. marta 2009. godine predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te da se izvršenje provede na izvršenikovim pokretnim stvarima, Općinski sud je u relativno kratkom roku odredio izvršenje (3. aprila 2009. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u roku od mjesec dana donio zaključak (22. maja 2009. godine) kojim je određeno provođenje izvršenja za 8. juni 2009. godine, kada su stranke saglasno izjavile da se dug isplati u ratama. Nakon toga, izvršenik je u dva navrata predao ukupan iznos od 800,00 KM na ime glavnog duga, te 300,00 KM na ime troškova postupka. Dalje, Ustavni sud na osnovu raspoloživih podataka uočava da Općinski sud u periodu od pet godina i 10 mjeseci, do 23. aprila 2015. godine kada je donio rješenje o prekidu postupka, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje u navedenom predmetu. Osim toga, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 5. maja 2015. godine naveo hronologiju izvršnog postupka, te, između ostalog, istakao da je rješenjem od 23. aprila 2015. godine izvršni postupak prekinut jer je Rješenjem broj 32 0 St 172006 15 St 2 od 19. januara 2015. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikovom imovinom. Prema tome, iako je u početku postupka postupao blagovremeno, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije ponudio razumno objašnjenje za pet godina i 10 mjeseci potpune neaktivnosti u postupku, a prije nastupanja zakonskih posljedica otvaranja stečaja nad izvršenikom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja izvršnog postupka koji je do trenutka prekida trajao osam godina i 10 mjeseci ne može smatrati razumnom s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

34. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka do njegovog prekida povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Apelant je predložio da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak. Međutim, imajući u vidu činjenično stanje predmeta i već citiranu odredbu člana 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku, Ustavni sud smatra da su otvaranjem stečajnog postupka nastupile objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije moguće okončati, zbog čega nalog Općinskom sudu da okonča izvršni postupak ne bi bilo moguće provesti. Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje osam godina i 10 mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu pravosnažne presude traje duže od osam godina i 10 mjeseci do njegovog prekida, iako se prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode. Pri tome se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije ponudio obrazloženje za pet godina i 10 mjeseci potpune neaktivnosti u postupku koji je od značaja za apelanta jer se radi o naplati novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-889/14 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio