Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2595/15 (M. P.)

Odluka donesena 30. 06. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2595/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 06. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine, u predmetu broj AP-2595/15, rješavajući zahtjev Mili Pala za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2.) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mili Pala za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mili Pala (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je, 25. maja 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 071991 15 Kž od 19. marta 2015. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 071991 11 K od 4. oktobra 2013. godine. Apelant je u apelaciji takođe zatražio od Ustavnog suda da izda privremenu mjeru „kojom će odgoditi izdržavanje jednogodišnje zatvorske kazne na koju je [apelant] osporenom odlukom osuđen“.

2. Presudom Općinskog suda broj 58 0 K 071991 11 K od 4. oktobra 2013. godine (stav 1. presude) apelant je oglašen krivim da je u vremenskom periodu i na način pobliže opisan u stavu 1. izreke predmetne presude neovlašteno prodavao materije i pripravke propisom proglašene opojnim drogama, čime je počinio produženo krivično djelo Neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u vezi sa članom 55. istog zakona, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Istom presudom (stav 2. presude) apelant je temeljem člana 299. tačka c Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine oslobođen optužbe da je u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisan u stavu 2 izreke presude počinio krivično djelo Neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav. 1 KZ FBiH. Predmetnom presudom od apelanta su na osnovu člana 238. stav 4. u vezi sa članom 78. KZ FBiH oduzeti određeni predmeti takođe pobliže opisani u izreci te presude i određeno je da se isti imaju odmah uništiti.

3. Apelant i Kantonalno tužilaštvo u Mostaru (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) su podnijeli žalbe protiv navedene presude Općinskog suda.

4. Odlučujući o žalbama, Kantonalni sud je donio presudu broj 58 0 K 071991 15 Kž od 19. marta 2015. godine kojom je u odnosu na stav 1. prvostepene presude odbio apelantovu žalbu, dok je žalbu Tužilaštva uvažio i preinačio osporenu presudu u tom dijelu u pogledu odluke o kazni tako da mu je za krivično djelo za koje je oglašen krivim izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U odnosu na stav 2. izreke prvostepene presude, Kantonalni sud je odbio žalbu Tužilaštva i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) U vezi sa tim, apelant tvrdi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na odbranu, da su osporene odluke zasnovane na nezakonitim dokazima, te da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili dokaze, pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primjenili materijalno pravo i povrijedili pravila postupka, kao i da Kantonalni sud nije cijenio sve njegove žalbene navode.

6. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere apelant predlaže da se u konkretnom slučaju donese privremena mjera zbog toga što je u konkretnom slučaju, kako smatra, iz razloga navedenih u apelaciji došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, kao i zbog toga što je obolio od teškog oblika karcinoma i prolazi kroz kemoterapije, pa bi mu boravak u zatvoru ne samo pogoršao zdravstveno stanje, već i ugrozio život. U prilog navedenom, apelant je dostavio brojnu medicinsku dokumentaciju.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Osim toga, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka, koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant, između ostalog, zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodnim povredama prava na pravično suđenje, učinjenim u postupku koji je rezultirao osporenim odlukama. Iz navedenog proizilazi da apelant smatra da navodi o kršenju njegovih ustavnih prava, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, kako je već naglašeno, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.

10. Nadalje, u vezi s apelantovim navodima da je obolio od teškog oblika karcinoma i prolazi kroz kemoterapije, pa bi mu boravak u zatvoru ne samo pogoršao zdravstveno stanje, već i ugrozio život, Ustavni sud podsjeća da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 44/98, 42/99, 12/09 i 42/11; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (odredbe čl. od 27. do 31.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Dakle, Ustavni sud iz priloženih dokaza ne zapaža da je apelant prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim citiranim zakonom, tražio odlaganje izvršenja pravosnažne presude Kantonalnog suda, što se, u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje o zahtjevu za donošenje odluke o privremenoj mjeri.

11. Imajući u vidu da apelant, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelant nije ponudio dokaze da je koristio mogućnosti koje mu pruža Zakon o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje odluke o privremenoj mjeri neosnovan. Navedeno i iz razloga što u okolnostima konkretnog slučaja ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, shodno odredbama člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2595/15 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio