Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-348/15 (J. M. iz Tuzle i R. F. iz Živinica)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-348/15
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 348/15, rješavajući apelaciju Janjke Matuzović i Ruže Filipović, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Janjke Matuzović i Ruže Filipović.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj O-99/81.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno okonča postupak u predmetu broj O-99/81, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Janjki Matuzović i Ruži Filipović, u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, solidarno isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati Janjki Matuzović i Ruži Filipović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama i Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Janjka Matuzović iz Tuzle i Ruža Filipović iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupaju Goran Jezdić i Vlado Matuzović, odvjetnici iz Tuzle, podnijele su 21. siječnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem O-99/81.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 4. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 30. lipnja 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Iz stanja spisa proizlazi da je 5. lipnja 1981. godine pokrenut ostavinski postupak iza ostaviteljice Ane Đulabić r. Tomić (majke apelantica).
6. Rješenjem Općinskog suda broj O-99/81 od 8. prosinca 1981. godine prekinut je predmetni ostavinski postupak, a apelantice u svojstvu nasljednica upućene na parnicu protiv ostalih nasljednika radi utvrđivanja sastava zaostavštine.
7. Presudama Općinskog suda broj P-181/87 od 6. studenog 2001. godine i broj P-83/03 od 25. listopada 2007. godine okončan je parnični postupak za utvrđivanje zaostavštine, te su apelantice posredstvom punomoćnika 4. ožujka 2008. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za nastavak ostavinskog postupka.
8. Apelantice su dopisom od 1. prosinca 2008. godine urgirale kod Općinskog suda tražeći da taj sud u okviru svojih nadležnosti poduzme nužne mjere kako bi se predmet hitno rasporedio nekom od sudaca ili stručnih suradnika radi nastavka ostavinskog postupka.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud održao dva ostavinska ročišta (4. veljače i 24. ožujka 2009. godine) na kojima je utvrđeno tko sve ulazi u krug nasljednika I. nasljednoga reda, budući da je većina nasljednika koja se pozvala na nasljeđe nepoznatog boravišta. Osim toga, na predmetnim ročištima apelantice su predložile da se JU „Centar za socijalni rad“ Živinice naloži da za nasljednike nepoznatog boravišta postavi privremenog staratelja.
10. Apelantice su podnescima od 8. kolovoza 2009. godine, 9. lipnja 2010. godine i 17. veljače 2011. godine urgirale kod Općinskog suda tražeći da taj sud urgira kod JU „Centar za socijalni rad“ Živinice da donese rješenje o postavljanju privremenog staratelja, odnosno da poduzme nužne mjere kako bi se što prije postavio privremeni staratelj.
11. Općinski sud je 15. lipnja 2011. godine objavio oglas u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“ kojim su pozvani nasljednici nepoznatog boravišta da se u roku od jedne godine od objave jave sudu, a sve s ciljem raspravljanja zaostavštine.
12. Apelantice su podneskom od 18. lipnja 2012. godine, upućenom Općinskom sudu, predložile zakazivanje ročišta o raspravljanju zaostavštine imajući u vidu da je od objave javnog oglasa proteklo razdoblje od jedne godine.
13. Općinski sud je 13. siječnja 2014. godine održao ročište o raspravljanju zaostavštine na koje su pristupile apelantice i Luca Marić, a na ročište nisu pristupili ostali nasljednici, pa je punomoćnik apelantica dao nasljedničku izjavu u ime apelantica.
14. Apelantice su dopisom od 11. prosinca 2014. godine urgirale kod Općinskog suda zahtijevajući konačno okončanje ostavinskog postupka.
15. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda proizlazi da je ročište u konkretnom predmetu zakazano za 2. srpnja 2015. godine.
16. Prema stanju spisa, ostavinski postupak je u tijeku pred Općinski sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantice su ukratko navele kronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istakavši da sud nije uspio okončati ostavinski postupak za šest godina. Osim toga, apelantice su istakle da tome treba dodati činjenicu da je parnični postupak radi utvrđivanja zaostavštine trajao od 1981. godine pa sve do 2008. godine, te da apelantice u razdoblju od 1981. godine do 2015. godine čekaju da sud donese rješenje o nasljeđivanju. Apelantice su predložile da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, te naloži Općinskom sudu da hitno okonča ostavinski postupak u predmetu broj O-99/81. Konačno, apelantice su zatražile i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja ostavinskog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
18. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na kronologiju ostavinskog postupka, odnosno na činjenice koje su, sukladno dostavljenim podacima, navedene u činjeničnom stanju.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 379.
(1) Osim slučajeva posebice predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:
1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;
[...] Članak 380.
(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio nakon zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.
(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
Članak 381.
[...] (2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članku 379. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ovoga zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
[...]
20. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Članak 93.
Postupak za raspravljanje zaostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom.
Članak 128.
Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti sudionike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su među sudionicima sporne činjenice od kojih ovisi neko njihovo pravo.
Sud će postupiti u smislu stavka 1. ovog članka naročito ako su sporne:
1) činjenice od kojih ovisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju koga se po zakonu nasljeđuje, 2) činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva nadživjelog bračnog druga i potomaka ostaviteljevih, koji su živjeli sa ostaviteljem u istom domaćinstvu, da im se iz zaostavštine izdvoje predmeti domaćinstva, koji služe za zadovoljenje svakodnevnih potreba, 3) činjenice od kojih ovisi veličina nasljednog dijela, a naročito uračunavanje u nasljedni dio, 4) činjenice od kojih ovisi osnovanost isključenja nužnih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost, 5) činjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljeđa.
Ako ne postoji spor o činjenicama iz stavka 2. ovog članka, već se sudionici spore o primjeni prava, ostavinski sud raspravit će pravna pitanja u postupku za raspravljanje zaostavštine.
VI.Dopustivost
21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelantice smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
a)Razdoblje koje se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da apelantice pobijaju dužinu postupka od 5. lipnja 1981. godine, kada je pokrenut ostavinski postupak. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. prosinca 1995. godine, kao datum kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pritom, Ustavni sud podsjeća na to da u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelant žali Ustavni sud uzima u obzir i stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stavak 37).
32. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je predmetni ostavinski postupak bio prekinut rješenjem Općinskog suda od 8. prosinca 1981. godine, što je, nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (14. prosinca 1995. godine), Općinski sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu sve do momenta kada su apelantice podnijele prijedlog za nastavak ostavinskog postupka (4. ožujka 2008. godine). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama tada važećeg Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu članka 2. tada važećeg Zakona o vanparničnom postupku, odgovarajuće primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može poduzimati nikakve procesne radnje. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 343/09 od 18. travnja 2012. godine, točka 18) prilikom ocjene dužine trajanja postupka ocijeniti razdoblje od dana podnošenja prijedloga za nastavak ostavinskog postupka (4. ožujka 2008. godine) do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje više od 34 godine, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je oko sedam i po godina. b)Analiza dužine trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenijem predmetu. Osim toga, Ustavni sud smatra kako apelantice ničim nisu doprinijele dužini trajanja postupka, uočavajući da su brojnim urgencijama pokušavale ostvariti što brže rješavanje predmeta.
34. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak prekidan (prekid postupka je trajao preko 26 godina), što je Općinski sud objektivno sprječavalo da u tom razdoblju postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu članka 2. ZVP, shodno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može poduzimati nikakve procesne radnje. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije izjašnjavao na navode o trajanju postupka, već je samo naveo kronologiju postupka, te istakao da je ročište u konkretnom predmetu zakazano za 2. srpnja 2015. godine. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja predmetnog postupka, jer je očito da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon sedam i po godina okončao ostavinski postupak. Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kojem leži odgovornost i koji je dužan upravljati postupkom i da, u smislu članka 10. Zakona o parničnom postupku, a u vezi s odredbom članka 2. stavak 2. Zakona o vanparničnom postupku, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantice nisu doprinijele dužini trajanja postupka, koji traje sedam i po godina i koji još uvijek nije okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može pripisati Općinskom sudu, pa Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje u razumnom roku u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
35. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda prava apelantica na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
37. S obzirom na to da je postupak trajao oko sedam i po godina, Ustavni sud smatra da bi apelanticama na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prema usvojenim kriterijima trebalo solidarno isplatiti iznos od 1.050,00 KM. Taj iznos apelanticama je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište redovitog suda koji je odgovoran za dužinu postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada ostavinski postupak nije okončan ni nakon sedam i po godina, te kada se takvo neopravdano trajanje ostavinskog postupka može pripisati ponašanju prvostupanjskog suda.
39. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman