Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2085/15 (N. Ć.)

Odluka donesena 16. 09. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2085/15

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 09. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2085/15, rješavajući apelaciju Nermina Ćerimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nermina Ćerimovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 O 006848 06 O, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 O 006848 14 O 2 od 1. jula 2015. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nermin Ćerimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vrnograča, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 28. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 O 006848 06 O. Apelant je dopisom od 28. jula 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je Općinski sud donio Rješenje o nasljeđivanju broj 23 0 O 006848 14 O 2 od 1. jula 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. juna 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant navodi da je nakon smrti njegovog djeda (Derviša Ćerimovića 21. aprila 1997. godine) ostavinski postupak započeo 20. februara 2006. godine kada je Općinski sud primio smrtovnicu. Ostavinski postupak u Općinskom sudu zaveden je pod brojem 23 0 O 006848 06 O.

6. Općinski sud je u predmetnom ostavinskom postupku tokom 2008. godine održao tri ročišta (6. marta, 7. i 23. aprila), te dva ročišta u 2011. godini (6. oktobra i 3. novembra). Na navedenim ročištima sud je utvrdio zakonske nasljednike iza umrlog Derviša Ćerimovića (B. B., H. K., H. M., J. M., E. M., K. M., A. M., J. M., H. Ć., H. Ć., F. U., F. P., H. S., H. M., I. Ć., apelant i S. M.). Pojedini nasljednici su podnijeli prijedlog za povećanje nasljednog dijela, dali nasljedne izjave, podnijeli zahtjev za izdvajanje iz zaostavštine dijela ostavinske mase-zemljišta, odnosno pojedini nasljednici su osporili podnesene zahtjeve za povećanje nasljednog dijela.

7. Općinski sud je nakon održanih ročišta utvrdio da su među zakonskim nasljednicima sporne činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, te je Rješenjem broj 23 0 O 006848 06 O od 8. oktobra 2013. godine, koje je postalo pravosnažno 5. novembra 2013. godine, prekinuo predmetni ostavinski postupak i zakonske nasljednike H. Ć., H. Ć., F. U., F. P., H. S., H. M. i I. Ć. uputio na građansku parnicu protiv zakonskih nasljednika B. B., H. K., H. M., J. M., E. M., K. M., A. M., J. M., te apelanta i S. M.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je prema naredbi postupajućeg sudije 19. februara 2014. godine otvorena faza O 2 u predmetnom ostavinskom postupku (konstatirano da nije pokrenut parnični postupak), kao i da je apelantov punomoćnik 24. aprila 2015. godine podnio prijedlog za nastavak postupka.

9. Također, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj 23 0 O 006848 14 O 2 od 1. jula 2015. godine za zakonske nasljednike na zaostavštini umrlog Derviša Ćerimovića proglasio H. K., B. B., H. Ć., F. U., F. P., I. Ć., H. M., H. S., H. Ć., apelanta, S. M., H. M., K. M., J. M., A. M., i J. M. sa nasljednim dijelovima pobliže opisanim u navedenom rješenju. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je podrobno naveo hronologiju postupanja u predmetu istaknuvši da ostavinski postupak koji je pokrenut 20. februara 2006. godine nije okončan do podnošenja apelacije. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku, te je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, istaknuvši da nisu postojali opravdani razlozi za nepostupanje u predmetu od 19. februara 2014. godine kada je otvorena nova faza u predmetu zbog činjenice da nije pokrenut parnični postupak povodom rješenja suda kojim je prekinut predmetni ostavinski postupak. Također, sud je naveo da je u predmetnom postupku ročište zakazano za 29. juni 2015. godine.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja vanparničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije donio odluku u predmetnom ostavinskom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut 20. februara 2006. godine i da je, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, u predmetnom postupku doneseno rješenje o nasljeđivanju 1. jula 2015. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine postupka jeste period od devet godina i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju sud bio obavezan da u postupku raspravljanja zaostavštine utvrdi ko su nasljednici umrlog i koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu, te da odluči o zahtjevima pojedinih nasljednika za povećanje nasljednog dijela, odnosno za izdvajanje iz zaostavštine dijela ostavinske mase. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je redovni sud trebao razmotriti. Osim toga, kako se radi o imovini za koju apelant smatra da je njegova, Ustavni sud zaključuje da je postupak značajan za apelanta.

25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je predmetni ostavinski postupak trajao devet godina i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je postupak pred Općinskim sudom trajao tako dugo isključivo zbog neaktivnosti tog suda. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u najvećem dijelu postupka bio prilično pasivan, te da je između pojedinih preduzetih procesnih radnji proteklo po nekoliko godina. Naime, Općinski sud je održao prvo ročište nakon više od dvije godine (6. marta 2008. godine), nakon toga održao je još dva ročišta u 2008. godini, a nakon neaktivnosti od nešto više od dvije godine održao je još dva ročišta u 2011. godini. U nastavku postupka sud je nakon ponovne neaktivnosti od nepune dvije godine donio rješenje (8. oktobra 2013. godine) kojim je ostavinski postupak prekinut, međutim, s obzirom na to da zakonski nasljednici nisu pokrenuli parnični postupak u skladu s navedenim rješenjem, Općinski sud je 19. februara 2014. godine otvorio fazu O 2 u predmetu, da bi napokon 1. jula 2015. godine donio rješenje o nasljeđivanju. Imajući u vidu da je postupak trajao devet godina i šest mjeseci, isključivo zbog neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka suprotna principu razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu neaktivnost tog suda, to jest dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja postupka.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanta i zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog ustavnog prava.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je ostavinski postupak trajao devet godina i šest mjeseci. Ustavni sud smatra da se trajanje postupka može staviti na teret Općinskom sudu, koji je bio neažuran, tako da su evidentni periodi potpune neaktivnosti, pri čemu u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2085/15 (N. Ć.) | Sudska praksa | Aktio