Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3443/13 (S. K., M. D., M. S., N. K., N. O., H. Đ., Z. Z., A. B. i B. H.)
Odluka donesena 16. 09. 2015.
- Povreda
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Lišavanje slobode
- Zakonito lišenje slobode mentalno oboljelih osoba, alkoholičara, narkomana, skitnica
- Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom · čl. 58, 59
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom · čl. 41, 42
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 160
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom · čl. 34
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o izmjeni Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (prečišćeni tekst)
Predmeti (1)
AP-3443/13
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 09. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3443/13, rješavajući apelacije Saliha Kurića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. septembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Saliha Kurića, Munevere Delija, Muhameda Salihića, Nenada Kasumančića, Namira Operte, Hajrete Đozić, Zuhdije Zukića, Ante Babića i Belme Hasanhodžić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se:
Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Donji Vakuf, Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to:
-Službi socijalne zaštite Općine Ilijaš i -Službi socijalne zaštite Općine Ilidža, Centru za socijalni rad Grada Mostara, Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Sanski Most, Centru za socijalni rad Livno i Službi za opću upravu, društvenu djelatnost, izbjeglice i socijalnu politiku Općine Fojnica da preduzmu aktivnosti radi osiguravanja prava apelanata koja proizlaze iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa ovom odlukom.
Nalaže se Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Donji Vakuf, Javnoj ustanovi Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo - Službi socijalne zaštite Općine Ilijaš i Službi socijalne zaštite Ilidža, Centru za socijalni rad Grada Mostara, Javnoj ustanovi Centar za socijalni rad Sanski Most, Centru za socijalni rad Livno, Službi za opću upravu, društvenu djelatnost, izbjeglice i socijalnu politiku Općine Fojnica da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Salih Kurić, Munevera Delija, Muhamed Salihić, Nenad Kasumančić, Namir Operta, Hajreta Đozić, Zuhdija Zukić, Ante Babić i Belma Hasanhodžić (u daljnjem tekstu: apelanti), koji su trenutno smješteni u Javnu ustanovu Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica "Drin" Fojnica (u daljnjem tekstu: Zavod), podnijeli su u periodu od 2. augusta 2013. godine do 6. oktobra 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nezakonitog smještaja u Zavod. Predmetne apelacije su zavedene pod br. AP 3443/13, AP 4550/13, AP 5199/13, AP 373/14, AP 422/14, AP 2037/14, AP 2344/14, AP 2442/14 i AP 4401/14. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3443/13, AP 4550/13, AP 5199/13, AP 373/14, AP 422/14, AP 2037/14, AP 2344/14, AP 2442/14 i AP 4401/14 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3443/13.
3. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Javne ustanove Centar za socijalni rad Donji Vakuf, Općinskog suda u Bugojnu, Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Službe socijalne zaštite Općine Ilijaš i Službe socijalne zaštite Ilidža, Centra za socijalni rad Grada Mostara i Zavoda zatraženo je da u periodu od 19. decembra 2013. godine do 1. augusta 2014. godine, odnosno da u periodu od 24. do 30. jula 2015. godine dostave odgovore na apelacije.
4. Javna ustanova Centar za socijalni rad Donji Vakuf, Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Služba socijalne zaštite Općine Ilijaš, Služba socijalne zaštite Ilidža, Centar za socijalni rad Grada Mostara i Zavod su u periodu od 31. decembra 2013. godine do 11. augusta 2015. godine dostavili odgovore na apelacije, kao i dokumentaciju koja se odnosi na apelante.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 3443/13 (Salih Kurić)
6. Rješenjem Općinskog suda u Bugojnu broj R2-203/00 od 28. marta 2001. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
7. Rješenjem Javne ustanove Centar za socijalni rad Donji Vakuf broj 07-35-121/05 od 17. maja 2005. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za privremenog staratelja je imenovan Mesud Kurić (apelantov brat).
8. Rješenjem Centra za socijalni rad Donji Vakuf od 13. juna 2005. godine priznato je pravo na smještaj apelanta u Zavod počev od 13. juna 2005. godine. Rješenjem Centra broj 07-35-478/07 od 28. maja 2006. godine, donesenim po službenoj dužnosti, određeno je da apelantovo pravo na smještaj u Zavodu teče od 13. juna 2005. godine, te je preciziran način snošenja troškova smještaja i apelantovog prava na zdravstvenu zaštitu i džeparac. U obrazloženju rješenja Centar je naveo da je u toku postupka utvrdio, između ostalog, da je apelant psihički bolesnik sa dijagnozom shizofrenija hronične forme, da se nalazi u vrlo teškoj socijalnoj, ekonomskoj i zdravstvenoj situaciji, te da je preporuka nadležnih medicinskih službi da se smjesti u Zavod. S obzirom na to, Centar je odlučio kao u izreci rješenja, pozivajući se na odredbe čl. 46. i 47. prečišćenog teksta Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom ("Službene novine SBK“ broj 10/05). Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 4550/13 (Munevera Delija)
9. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj RO-28/03 od 26. marta 2004. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
10. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo - Služba socijalne zaštite Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/VII-07-550-533/04 od 8. jula 2004. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Emina Rizvanović (zaposlenica Službe).
11. Rješavajući po službenoj dužnosti, Služba je donijela Rješenje broj 35/VII-05-545-54/02 od 21. februara 2002. godine kojim je određeno da se apelantici priznaje pravo na smještaj u Zavod, počev od 4. marta 2002. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelantica duševni bolesnik, te da je u više navrata klinički liječena pod dijagnozom SCH paranoides. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja, shodno odredbi člana 34. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" broj 16/00).
12. Služba je Rješenjem broj 35/VII-10-545-775/14 od 22. decembra 2014. godine, u postupku provjere smještaja apelantice u Zavodu, konstatirala da se apelantici i dalje priznaje pravo na smještaj u Zavodu koji će trajati dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti. Navedenim rješenjem preciziran je način snošenja troškova smještaja i apelanticinog prava na mjesečni novčani iznos na ime ličnih potreba, te su stavljena van snage ranije donesena rješenja. Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 5199/13 (Muhamed Salihić)
13. Na osnovu obavijesti KC Psihijatrijska klinika Sarajevo od 3. augusta 2004. godine, Općinski sud u Sarajevu je Rješenjem broj Ro-843/04 od 3. augusta 2004. godine po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi zadržavanja apelanta u KC Psihijatrijska klinika Sarajevo. Općinski sud je Rješenjem broj Ro-843/04 od 18. augusta 2004. godine odlučio da se apelant zadrži na liječenju u KC Psihijatrijska klinika Sarajevo a najduže 45 dana računajući od dana prijema (1. august 2004. godine).
14. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo - Služba socijalne zaštite Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po zahtjevu KC Sarajevo-Službe za socijalni rad, donijela je Rješenje broj 35/V-09-545-902/04 od 22. septembra 2004. godine kojim je određeno da se apelant smješta u Zavod, počev od 15. septembra 2004. godine pa dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelant duševni bolesnik, te da je u više navrata liječen na Psihijatrijskoj klinici. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja, shodno odredbi člana
42. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 36/99) i odredbi člana 59. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02 i 8/03).
15. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj RO-1395/04 od 7. januara 2005. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
16. Rješenjem Službe broj 35/V-06-550-195/05 od 10. marta 2005. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Draženka Maksimović (zaposlenica Službe). Služba je rješenjima od 24. januara 2008. godine, 22. juna 2009. godine i 15. januara 2013. godine imenovala nove apelantove staratelje, tako da je trenutni apelantov staratelj Nina Miković (zaposlenica Službe).
17. Služba je Rješenjem broj 35/V-02-545-382/2010 od 25. februara 2010. godine, u postupku provjere uvjeta smještaja apelanta u Zavodu, konstatirala da se apelantu nastavlja pravo na smještaj u Zavodu.
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 373/14 (Nenad Kasumančić)
18. Rješenjem Centra za socijalni rad Mostar broj 04/1-541/15 od 29. oktobra 1985. godine apelant je smješten u Dječiji dom Banjaluka počev od 31. oktobra 1985. godine.
19. Rješenjem Centra za socijalni rad Mostar broj 06/5-541-11 od 5. juna 1986. godine apelant je smješten u Zavod počev od 30. maja 1986. godine.
20. U postupku revizije po službenoj dužnosti Centar za socijalni rad Grada Mostara je donio Rješenje broj 02-35-1325/07 od 20. februara 2007. godine kojim je konstatirano da se apelantu nastavlja smještaj u Zavodu. U obrazloženju rješenja Centar je naveo da je u toku postupka utvrdio, između ostalog, da apelant nema nikoga od bližih srodnika koji bi ga izdržavao dok je adresa majke nepoznata, te da on ima dijagnozu Retadatio mentalis. S obzirom na to, Centar je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja, shodno odredbama člana 41. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 36/99) i odredbama člana 40. Zakona o socijalnoj zaštiti ("Službene novine HNK“ broj 3/05).
21. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 V 043233 08 V od 25. juna 2009. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
22. Rješenjem Centra za socijalni rad Grada Mostara broj 06-35-2051/10 od 27. septembra 2010. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Mirsada Pajević (zaposlenica Centra).
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 422/14 (Namir Operta)
23. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj Ro-153/05 od 21. februara 2005. godine, nakon što je prekinut krivični postupak protiv apelanta (vođen zbog počinjenog ubistva), apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
24. Rješenjem Javne ustanove Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo - Služba socijalne zaštite Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Služba) broj 35/VII-07-550-174/05 od 3. marta 2005. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Marija Bebek (zaposlenica Službe).
25. Rješavajući po službenoj dužnosti, Služba je donijela Rješenje broj 35/VII-05-545-175/05 od 9. marta 2005. godine kojim je određeno da se apelantu priznaje pravo na smještaj u Zavod, počev od 22. februara 2005. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je nakon počinjenog krivičnog djela ubistvo krivični postupak protiv apelanta prekinut, jer je ono počinjeno u stanju neuračunljivosti, te da je apelantu oduzeta poslovna sposobnost i da je stavljen pod starateljstvo Službe. S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja, shodno odredbama čl. 41. i 42. Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 36/99) i odredbama čl. 58, 59. i 61. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02 i 8/03). Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 2037/14 (Hajreta Đozić)
26. Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo - Služba socijalne zaštite Općine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Služba), rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje broj 35/VII-04-545-993/08 od 9. aprila 2009. godine kojim je određeno da se apelantica smješta u Zavod, počev od 30. marta 2008. godine pa dok za to budu postojali zakonom propisani uvjeti.
27. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 114167 09 V od 18. decembra 2009. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
28. Rješenjem Službe broj 35/VII-07-550-73/10 od 27. januara 2010. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovan Ramiz Omerović (zaposlenik Službe).
29. Rješenjem Službe broj 35/VII-07-545-64/11 od 16. februara 2011. godine produžen je apelanticin smještaj u Zavodu, te je preciziran način snošenja troškova smještaja i apelanticinog prava na zdravstvenu zaštitu i džeparac. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelantica duševni bolesnik, te da je u više navrata liječena (ambulantno). S obzirom na to, Služba je navela da je odlučila kao u izreci rješenja, shodno odredbi člana 59. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02, 8/03, 2/06, 21/06 i 17/10).
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 2344/14 (Zuhdija Zukić)
30. Javna ustanova Centar za socijalni rad Sanski Most (u daljnjem tekstu: Centar), rješavajući po službenoj dužnosti, donio je Rješenje broj 06-35/9-5/13 od 30. jula 2013. godine kojim je određen smještaj apelanta u Zavod. U obrazloženju rješenja Centar je naveo da je u toku postupka utvrdio, između ostalog, da apelant ima dijagnozu Psychosis chr., SCH sa paranoidnim sadržajem, te da potrebnu brigu i staranje ne može ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici. S obzirom na to, Centar je naveo da je odlučio kao u izreci rješenja, shodno odredbama čl. 15, 32, 33, 34. i 127. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službeni glasnik USK“ br. 5/00 i 7/01).
31. Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 V 025467 13 V od 4. februara 2014. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
32. Rješenjem Centra broj 03-35/6-23-1/13 od 3. marta 2014. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Aida Hasanagić-Imamović (zaposlenica Centra). Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 2442/14 (Ante Babić)
33. Rješenjem Osnovnog suda u Livnu broj R-114/96 od 29. novembra 1996. godine apelantu je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
34. Rješenjem Centra za socijalni rad Livno (u daljnjem tekstu: Centar) broj 550-43/96 od 3. decembra 1996. godine apelant je stavljen pod starateljstvo i za staratelja je imenovana Dražena Stipić (apelantova sestra).
35. Rješenjem Centra broj 01-35-9-427/04 od 16. septembra 2004. godine, koje je doneseno na zahtjev apelantovog staratelja, određeno je da se apelant smješta u Zavod od 17. septembra 2004. godine, te je preciziran način snošenja troškova smještaja apelanta. U obrazloženju rješenja Centar je naveo da je u toku postupka utvrdio, između ostalog, da apelant ima dijagnozu Psychosis chr.exacerbata i da ne postoje nikakve zdravstvene smetnje da se smjesti u ustanovu. S obzirom na to, Centar je odlučio kao u izreci rješenja, pozivajući se na odredbe čl. 86. i 87. Zakona o socijalnoj zaštiti („Narodne novine Kantona 10“ broj 5/98).
Činjenice u vezi sa predmetom broj AP 4401/14 (Belma Hasanhodžić)
36. Rješenjem Službe za opću upravu, društvenu djelatnost, izbjeglice i socijalnu politiku Općine Fojnica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-35-1451/03 od 10. septembra 2003. godine, koje je doneseno na zahtjev apelanticinog muža, određeno je da se apelantica smješta u Zavod počev od 1. oktobra 2003. godine, te je preciziran način snošenja troškova smještaja apelantice. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka utvrdila, između ostalog, da je apelantica duševni bolesnik i da nije sposobna da štiti svoja prava i interese. S obzirom na to, Služba je odlučila kao u izreci rješenja, pozivajući se na odredbe čl. 46. i 47. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom ("Službene novine SBK“ broj 9/02).
37. Rješenjem Općinskog suda u Fojnici broj R-28/03 od 27. januara 2004. godine apelantici je potpuno oduzeta poslovna sposobnost.
38. Rješenjem Službe broj 06-35-201/04 od 20. februara 2004. godine apelantica je stavljena pod starateljstvo i za staratelja je imenovan Kasim Simitović (apelanticin brat). IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
39. Iz navoda apelacija proizlazi da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da su smješteni u Zavod, uglavnom, bez njihove volje i nezakonito, odnosno da ne mogu da napuste Zavod. Apelanti traže od Ustavnog suda da naloži njihovo puštanje na slobodu, dok apelanti Salih Kurić, Munevera Delija, Muhamed Salihić i Ante Babić traže i naknadu štete zbog povrede njihovih prava.
b) Odgovor na apelaciju
40. Javna ustanova Centar za socijalni rad Donji Vakuf, Javna ustanova Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo, i to Služba socijalne zaštite Općine Ilijaš i Služba socijalne zaštite Ilidža, Centar za socijalni rad Grada Mostara i Zavod su u svojim odgovorima na apelacije naveli činjenice u vezi sa zdravstvenim stanjem apelanata, oduzimanjem poslovne sposobnosti apelantima, stavljanjem pod starateljstvo apelanata i imenovanjem staratelja, načinom smještaja apelanata u Zavod, te u prilogu dostavili svu dokumentaciju kojim potvrđuju te navode.
V.Relevantni propisi
41. U Zakonu o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se:
osnove socijalne zaštite građana i njihovih porodica, osnovna prava iz socijalne zaštite i korisnici prava iz socijalne zaštite, […] finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje osnovnih prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).
Član 3. stav 1.
Djelatnost socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom obavljaju ustanove socijalne zaštite, ili općinska služba za upravu.
Član 41.
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: ustanova), mogu ostvariti djeca i odrasle osobe kojima je potrebna stalna briga i potpora u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj obitelji ili na drugi način. Član 42. st. 1. i 2.
O smještaju u ustanove odlučuje centar za socijalni rad na čijem području osoba ima prebivalište, na temelju mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, tijela starateljstva ili na temelju nalaza i mišljenja stručne komisije o nesposobnosti za rad, odnosno nalaza i mišljenja odgovarajuće zdravstvene ustanove.
Centar za socijalni rad, koji je smjestio osobu u ustanovu, dužan je, radi brige, zaštite, liječenja fizičkog ili mentalnog zdravlja te osobe, pratiti njen tretman u ustanovi.
42. U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica s djecom ("Službene novine SBK“ br. 9/02, 10/05-prečišćeni tekst i 2/06) relevantne odredbe glase: Član 46.
Smještaj u ustanovu socijalne zaštite (u daljnjem tekstu: ustanova) mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć u zadovoljavanju njihovih životnih potreba, a ne mogu ih ostvariti u vlastitoj ili drugoj porodici ili kroz kućnu njegu i pomoć u kući.
Član 47.
O smještanju u ustanovu odlučuje centar na osnovu mišljenja stručnog tima centra, izvršne odluke suda, organa starateljstva ili na osnovu nalaza i mišljenja odgovarajuće zdravstvene ustanove, odnosno nalaza i mišljenja stručne liječničke komisije.
Centar je dužan smjestiti lice u odgovarajuću ustanovu na području Kantona, a ako takve ustanove nema ili joj je kapacitet popunjen, centar će potražiti odgovarajuću ustanovu u Federaciji ili šire.
Centar je dužan pratiti tretman lica smještenog u ustanovu, a pogotovo ako se radi o smještaju djeteta.
43. U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom ("Službene novine Kantona Sarajevo" br. 16/02, 8/03, 2/06, 21/06, 17/10, 26/12, 15/13, 18/14, 25/14 i 38/14-prečišćeni tekst) relevantne odredbe glase:
Član 58.
Smještaj osoba u ustanove socijalne zaštite vrši se u skladu sa Federalnim zakonom i ovim zakonom.
Cijenu usluga koje pruža ustanova utvrđuje Vlada Kantona na prijedlog ustanove. Smještaj u ustanovu socijalne zaštite neće se osigurati osobi, kojoj po odredbama Porodičnog zakona srodnici obavezni na izdržavanje, mogu obezbijediti uvjete za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, o čemu zaključak donosi Stručni tim Službe. Član 59.
Ukoliko porodica ne može obezbijediti uvjete za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba donosi se rješenje o smještaju u ustanovu, kojim se utvrđuje:
•potreba smještaja, •ustanova u koju se smješta, •početak i eventualno trajanje smještaja, •troškovi smještaja.
Član 60.
O smještaju u ustanove socijalne zaštite zaključuje se ugovor između ustanove i Centra. Centar zaključuje ugovor sa korisnikom, odnosno srodnicima koji su po zakonu obavezni da ga izdržavaju.
Ugovorom iz prethodnog stava može se utvrditi da, ukoliko korisnik koji je vlasnik pokretne ili nepokretne imovine, nije u mogućnosti da plaća troškove smještaja ili osobe koje su po odredbama Porodičnog zakona obavezne da ga izdržavaju odbiju da plaćaju troškove smještaja ili ne uplaćuju ugovorenu cijenu smještaja, Centar troškove smještaja može namiriti iz njegove imovine.
Član 61.
Osobama smještenim u ustanovu socijalne zaštite daje se mjesečno u novcu na ime ličnih potreba 10% od cijene smještaja.
44. U Zakonu o socijalnoj zaštiti ("Službene novine HNK“ broj 3/05) relevantne odredbe glase:
Član 40.
Pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti djeca i odrasla lica na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Član 41.
O smještaju u ustanovu socijalne zaštite odlučuje Centar na čijem području lice ima prebivalište, a na način utvrđen ovim zakonom.
Cijenu usluga smještaja u ustanove na području Kantona utvrđuje osnivač uz predhodno pribavljenu saglasnost Ministarstva.
45. U Zakonu o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom ("Službeni glasnik USK“ br. 5/00 i 7/01) relevantne odredbe glase:
Član 15.
Obaveza izdržavanja između srodnika utvrđuje se u skladu s propisima koji reguliraju porodične odnose, a dokazuje se na osnovi priložene dokumentacije kao i izjava srodnika o odbijanju, odnosno nemogućnosti izdržavanja, saznanja i uvida na terenu.
Smatra se da srodnik nije u mogućnosti izvršavati obavezu izdržavanja ukoliko mu prihodi po članu njegovog domaćinstva mjesečno ne prelaze iznos 40% prosječne plaće. Član 32.
Pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti djeca i odrasle osobe na način i pod uvjetima predviđenim ovim i federalnim zakonom.
Član 33.
O smještaju u ustanovu socijalne zaštite odlučuje centar za socijalni rad na čijem području osoba ima prebivalište na način utvrđen federalnim zakonom, uz saglasnost nadležnog ministarstva.
Član 34.
Troškove smještaja u ustanovu socijalne zaštite snose lica na način utvrđen u članu 31. ovog zakona.
Član 127.
O žalbi na rješenje prvostepenog organa u vezi ostvarivanja prava po ovom zakonu rješava nadležno ministarstvo.
Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
46. U Zakonu o socijalnoj zaštiti („Narodne novine Kantona 10“ broj 5/98) relevantne odredbe glase:
Članak 86.
Skrb izvan vlastite obitelji osigurava se odrasloj i starijoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju i nemoći prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe.
Skrb izvan vlastite obitelji iz stavka 1. ovoga članka neće se osigurati osobi kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili drugi zakonski uzdržavatelj ili se pomoć i njega mogu osigurati na drugi način.
Skrb izvan vlastite obitelji osigurat će se, iznimno, osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti na drugi način. Članak 87.
Centar za socijalnu skrb odlučuje o izboru doma socijalne skrbi, odnosno podružnice doma za stalni smještaj osobe iz članka 86. ovog Zakona ovisno o psihičkim i tjelesnim sposobnostima korisnika, njegovim materijalnim mogućnostima, kulturnim navikama, prirodnom okruženju i drugim prilikama u kojima je korisnik živio prije smještaja, popunjenosti doma socijalne skrbi i vrstama usluga koje on pruža.
47. U Porodičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/05, 41/05 i 31/14) relevantne odredbe glase:
Član 160. stav 1.
(1) Starateljstvo je oblik zaštite […] i punoljetnih lica koja nisu sposobna, ili koja nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama.
48. U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 45.
U postupku zadržavanja u zdravstvenoj ustanovi sud odlučuje o zadržavanju duševno bolesnog lica u zdravstvenoj ustanovi kada je zbog prirode bolesti neophodno da to lice bude ograničeno u slobodi kretanja ili kontaktiranja sa vanjskim svijetom, kao i njegovom otpuštanju kad prestanu razlozi zbog kojih je zadržano.
Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od sedam dana.
49. U Zakonu o zaštiti lica sa duševnim smetnjama ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 37/01, 40/02, 52/11 i 14/13) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom propisuju se osnovna načela, način organizovanja i provođenja zaštite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje prema osobama sa duševnim smetnjama. Član 10.
O svakom prisilnom smještaju punoljetnih osoba sa duševnim smetnjama bez njihova pristanka, odnosno djece i maloljetnih osoba sa duševnim smetnjama i osoba lišenih poslovne sposobnosti bez pristanka njihovih zakonskih zastupnika odlučuje sud.
Postupci po odredbama ovog zakona su hitni.
Zdravstvena ustanova mora obavijestiti komisiju za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama o svakom slučaju oduzimanja slobode iz stava 1. ovog člana.
Član 22.
Lice sa težim duševnim smetnjama koje uslijed svoje duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost drugih lica, može se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim zakonom.
Dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti može se iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana smjestiti u zdravstvenu ustanovu i bez pristanka njenog zakonskog zastupnika po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj propisanim ovim zakonom.
Član 26.
Kada psihijatar utvrdi postojanje razloga za prisilno zadržavanje iz člana 22. ovog zakona, dužan je u roku od 72 sata donijeti odluku o prisilnom zadržavanju koja se sa obrazloženjem upisuje u liječničku dokumentaciju.
Psihijatar će tu odluku saopćiti prisilno zadržanom licu na primjeren način i upoznati ga sa razlozima i ciljevima njegovog prisilnog zadržavanja, te sa njegovim pravima i dužnostima prema ovom zakonu.
Član 27. st.1, 2. i 3.
Zdravstvena ustanova koja je prisilno zadržala lice sa duševnim smetnjama iz člana 22. ovog zakona dužna je o tome, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja, dostaviti nadležnom sudu, na području kojega se nalazi zdravstvena ustanova, obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno sa liječničkom dokumentacijom o pregledu lica sa duševnim smetnjama sa obrazloženjem razloga za prisilno zadržavanje. Zdravstvena ustanova dužna je obavijest o prisilnom zadržavanju dostaviti u roku iz stava 1. ovog člana izdavaocu uputnice, zakonskom zastupniku prisilno zadržanog lica, nadležnom centru za socijalni rad i komisiji za zaštitu lica sa duševnim smetnjama. Centar za socijalni rad iz stava 2. ovog člana nadležan je prema posljednjem prebivalištu, odnosno boravištu prisilno zadržanog lica, a ako je prebivalište, odnosno boravište prisilno zadržanog lica nepoznato, prema području na kojem se nalazi zdravstvena ustanova.
Član 29. stav 1.
U postupku prisilnog smještaja lica sa duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu odlučuje nadležni sud u vanparničnom postupku.
Član 30.
Kada nadležni sud primi obavijest o prisilnom zadržavanju ili na koji drugi način sazna za prisilno zadržavanje, donijet će rješenje o pokretanju postupka po službenoj dužnosti i postaviti licu punomoćnika iz redova advokata radi zaštite njegovih prava, ako to ono već nije učinilo, odnosno ako zaštita njegovih prava u postupku nije osigurana na drugi način.
Sud je dužan ispitati sve okolnosti koje su od značaja za donošenje rješenja i saslušati sva lica koja imaju saznanje o bitnim činjenicama.
Ukoliko je to moguće i ako to neće štetno utjecati na zdravlje duševno bolesnog lica, sud će saslušati i to lice.
Član 31.
Prije donošenja odluke o prisilnom smještaju ili o otpustu lica sa duševnim smetnjama, sud je dužan pribaviti pisano mišljenje jednog od psihijatara sa liste stalnih sudskih vještaka koji nije uposlen u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se nalazi prisilno zadržano lice, o tome je li prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi neophodan […].
Član 32.
Po završenom postupku sud je dužan odmah, a najkasnije u roku tri dana, donijeti rješenje kojim će odlučiti može li se lice zadržano u zdravstvenoj ustanovi i dalje zadržavati ili će se pustiti iz zdravstvene ustanove.
O svojoj odluci sud obavještava centar za socijalni rad.
Član 33.
Ako sud odluči da se primljeno lice zadrži u zdravstvenoj ustanovi, odredit će i vrijeme zadržavanja koje ne može biti duže od šest mjeseci.
Zdravstvena ustanova je dužna da sudu, po potrebi, dostavlja izvještaje o promjenama u zdravstvenom stanju zadržanog lica.
Član 34.
Ako zdravstvena ustanova procijeni da prisilno smješteno lice treba ostati smješteno i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, dužna je da 15 dana prije isteka toga vremena predloži sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.
Sud može odrediti produženje u intervalima koji nisu duži od šest mjeseci.
Član 35.
Rješenje o produženom prisilnom smještaju sud donosi po istom postupku po kojem donosi i prvo rješenje o prisilnom smještaju.
Sud je dužan rješenje o produženom prisilnom smještaju donijeti najkasnije do isteka prethodno određenog trajanja prisilnog smještaja.
Član 37.
Protiv rješenja o prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi i puštanju iz zdravstvene ustanove žalbu mogu izjaviti zdravstvena ustanova koja je zadržala lice sa duševnim smetnjama, zadržano lice, njegov staralac, odnosno privremeni zastupnik i centar za socijalni rad, i to u roku osam dana od dana prijema rješenja.
[…] Prvostepeni sud će žalbu sa spisima bez odlaganja dostaviti drugostepenom sudu, koji je dužan donijeti odluku u roku tri dana od dana prijema žalbe.
Član 39.
Prisilno smješteno lice otpustit će se iz zdravstvene ustanove odmah nakon što istekne vrijeme prisilnog smještaja određeno u rješenju suda o prisilnom smještaju.
Član 41.
Kada u slučajevima propisanim ovim zakonom osobu sa duševnim smetnjama treba otpustiti iz zdravstvene ustanove, a ona zbog svojeg psihofizičkog stanja i uvjeta u kojima živi nije sposobna brinuti se o sebi niti ima osobe koje su po zakonu dužne i mogu se brinuti o njoj, premjestit će se iz zdravstvene ustanove u socijalnu ustanovu po postupku predviđenom propisima o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom.
O premještanju iz stava 1. ovog člana zdravstvena ustanova izvijestit će odmah sud koji je donio odluku o prisilnom smještaju ili o otpustu.
VI.Dopustivost
50. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
51. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
52. U konkretnom slučaju, u pogledu dopustivosti, Ustavni sud ukazuje da su se apelanti obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da su bez svoje volje i nezakonito smješteni u Zavod, odnosno da ne mogu da napuste Zavod, pa Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali gotovo identična pitanja (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2472/11 od 31. januara 2013. godine, AP 620/13 od 25. aprila 2013. godine i AP 2440/11 od 16. maja 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), zaključuje da su predmetne apelacije dopustive u smislu člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
VII.Meritum
53. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
54. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
55. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
e. zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranje mentalno oboljelih lica, alkoholičara ili narkomana ili skitnica;
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
56. Ustavni sud podsjeća da je činjenično i pravno pitanje lišavanja slobode i smještaja duševno oboljelog lica u Zavod razmatrao u već citiranim odlukama br. AP 2472/11 od 31. januara 2013. godine, AP 620/13 od 25. aprila 2013. godine i AP 2440/11 od 16. maja 2013. godine. U navedenim odlukama Ustavni sud je detaljno ukazao na kriterije koji, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), moraju biti ispunjeni da bi se pritvor mentalno oboljelog lica smatrao kao pritvor koji nije "proizvoljan", tj. da bi bio ispunjen zahtjev "zakonitosti" u smislu člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije (vidi, npr., AP 2472/11, tač. 39-40, te 42. i 44). Naime, primjenjujući te kriterije na situaciju koja je razmatrana u navedenoj odluci, Ustavni sud je zaključio da nije bilo sudske odluke ni prilikom prinudne hospitalizacije, niti prilikom apelantovog smještaja u Zavod. Ustavni sud je naročito ukazao da je u tom slučaju apelant smješten u Zavod na osnovu Federalnog zakona o osnovama socijalne zaštite i Kantonalnog zakona o socijalnoj zaštiti, ali da nisu uzete u obzir odredbe Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama koji propisuje način i postupak za utvrđivanje duševne poremećenosti pred nadležnim domaćim organom, kao i potrebu da se ispita opravdavaju li vrsta i stepen "duševne poremećenosti" prisilno zatvaranje takvog lica. Također, Ustavni sud je ukazao da odredbe tog zakona propisuju ograničeno trajanje pritvora, odnosno prisilnog smještaja uz obavezu da zdravstvena ustanova u kojoj se lice nalazi, po potrebi, dostavlja sudu izvještaje o zdravstvenom stanju tog lica. Konačno, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je Centar za socijalni rad imao mogućnost postupanja u smislu navedenih odredaba Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, ali da nije postupao u skladu s navedenim zakonom, pa je utvrdio kršenje apelantovog prava iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, ocijenivši da apelantovo lišavanje slobode, tj. prisilni smještaj u ustanovu, nije "zakonito", kako to zahtijeva Evropska konvencija (idem, tačka 46).
57. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža, kako to jasno proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da apelanti, također, nisu lišeni slobode, niti smješteni u Zavod primjenom odredaba i procedure propisane Zakonom o zaštiti lica sa duševnim smetnjama. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su stavovi koji su izneseni u navedenim odlukama primjenljivi i na konkretne predmete, tako da se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda o kršenju prava iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, poziva na obrazloženje i razloge navedene u tim odlukama. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata iz člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije.
58. Dalje, Ustavni sud podsjeća da je u citiranim odlukama ispitivao i kršenje prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud je u tim odlukama najprije ukazao na praksu Evropskog suda u vezi sa ovim pravom, a naročito na obavezu preispitivanja uvjeta koji su, prema članu 5. stav 1.e) Evropske konvencije, suštinski ne samo za "zakonitost" inicijalnog lišavanja slobode lica na osnovu "duševnog poremećaja" već i za "zakonitost" produženja trajanja te mjere putem periodičnog ispitivanja (op. cit., npr., AP 2472/11, tač. 48-49). U navedenim odlukama Ustavni sud je ukazao i na to da, prema odredbama Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, isključivo sud odlučuje o prisilnom smještaju duševno poremećenog lica u ustanovu, te da isključivo sud odlučuje o produženju prisilnog smještaja i o otpustu iz zdravstvene ustanove. Također, Ustavni sud je ukazao i da je istim zakonom propisano koji sud, u kojem postupku i u kojim vremenskim intervalima može vršiti ispitivanje zakonitosti produženja prisilnog smještaja, koje su procesne garancije na raspolaganju, te u kojem roku se odluka o tome mora donijeti. Međutim, Ustavni sud je u navedenim odlukama utvrdio da nadležne službe za socijalni rad nisu postupale u skladu sa Zakonom o zaštiti lica, već su primijenile zakone koji ne predviđaju niti jedan kriterij koji mora biti ispunjen u smislu garancija člana 5. stav 4. Evropske konvencije (idem, AP 2472/11, tačka 50). Stoga je Ustavni sud zaključio da je u tim slučajevima prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
59. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelanti, također, kontinuirano nalaze u Zavodu, bez ikakvog sudskog preispitivanja produženja njihovog smještaja u smislu odredaba Zakona o zaštiti lica sa duševnim smetnjama. Ustavni sud smatra da su stavovi koji su u vezi sa ovim pitanjem izneseni u navedenim odlukama primjenljivi i na konkretni slučaj. S obzirom na to, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati kršenje prava iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije, već se poziva na obrazloženje i razloge date u navedenim odlukama, budući da se razlozi navedeni u tim odlukama mogu primijeniti i na ovu odluku. Stoga, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
60. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je u pogledu "lišavanja slobode" i smještaja apelanata u Zavod, te ispitivanja zakonitosti produženja smještaja povrijeđeno pravo apelanata na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
61. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
62. Imajući u vidu okolnosti konkretnih predmeta, kao i dosadašnju praksu povodom pitanja naknade nematerijalne štete u ovakvoj vrsti predmeta (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2345/13 od 22. oktobra 2013. godine, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3628/13 od 22. oktobra 2013. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da je dovoljna satisfakcija za apelante nalog nadležnim organima da preduzmu aktivnosti radi osiguravanja prava apelanata koja proizlaze iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) i stav 4. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
63. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1.e) Evropske konvencije, budući da su apelanti lišeni slobode i smješteni u Zavod, a da nije primijenjen Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama koji definira mogućnost, uvjete, način i postupak zadržavanja, odnosno pritvaranja lica s mentalnim poremećajima, čime nije ispunjen zahtjev "zakonitosti" u smislu Evropske konvencije.
64. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana 5. stav 4. Evropske konvencije, budući da odluku o prisilnom smještaju i produženju prisilnog smještaja apelanata nije donio nadležni sud, kako to propisuje Zakon o zaštiti lica sa duševnim smetnjama, pri čemu proizlazi da je boravak apelanata u Zavodu potencijalno neograničen budući da nema dokaza da su odluke o smještaju preispitane od suda ili organa koji mora biti „nezavisan od izvršne vlasti i strana u postupku“ u smislu utvrđivanja neophodnosti daljnjeg boravka apelanata u Zavodu.
65. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
66. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman