Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4281/14 (B. K. i drugi)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4281/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-4281/14, rješavajući apelacije Branko Kovačević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Branko Kovačević protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 P 020942 13 GŽ, od 29. aprila 2014. godine;

A.V. protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 045070 13 Gž, od 7. marta 2014. godine;

M.L. protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalna administrativna služba, Travnik broj 1810-4016/13-1, od 27. juna 2014. godine i privremenog rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Prijedor, broj 9074/95-1.1-1810.0-5951/13, od 18. oktobra 2013. godine;

Farmko d.o.o. protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 014733 15 Uvp, od 2. juna 2015. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 014733 14 U, od 2. aprila 2015. godine;

Nedžad Turkanović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 77 0 P 025670 15 Rev, od 30. aprila 2015. godine Ranko Kondić protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Rs 012104 15 Rsž, od 17. juna 2015. godine;

Milan Knežević protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 009892 15 U, od 22. juna 2015. godine;

A.M. protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 017855 15 Kv3, od 3. juna 2015. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 017855 14 Krn, od 26. maja 2015. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 017855 15 Krn 5, od 3. aprila 2015. godine;

Ivo Jurić protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Rs 120332 15 Rsž, od 17. juna 2015. godine;

Abdulah Ćizmić, Saliha Hrnjić, Belkisa Čolak i Almasa Čizmić protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 V 003803 15 Gž, od 24. aprila 2015. godine A.D. protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Heregovine broj 39 0 P 035528 14 Rev, od 21. maja 2015. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 P 035528 14 Gž, od 23.

septembra 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj 39 0 P 035528 13 P, od 29. maja 2014. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4281/14

1. Branko Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala podnio je 19. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 P 020942 13 GŽ, od 29. aprila 2014. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 0 P 020942 10 P, od 7. novembra 2012. godine u postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora v.sp. 10.100 KM apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer ne postoji pravni osnov po kome apelant ima određeno pravo na predmetni stan, odnosno apelant nema pravni interes za utvrđenje ništavosti ugovora o zakupu i otkupu stana, pa ne može biti zainteresovana stranka koja je ovlaštena za podnošenje tužbe u smislu odredbe člana 109. Zakona o obligacionim odnosima. Istom presudom apelant je obavezan da nadoknadi troškove postupka N.B. na način preciziran u izreci rješenja. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odlučujući po žalbi apelanta preinačeno je prvostepeno rješenje na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cjelosti odbija kao neosnovan, a dijelu o troškovima postupka prvostepeno rješenje potvrđuje.

2. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 P 020942 13 GŽ, od 29. aprila 2014. godine.

AP 1171/15

3. A.V. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 16. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 045070 13 Gž, od 7. marta 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju v.sp. 49 000KM žalba tužiteljice I.S. djelimično je uvažena presuda Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 045070 12 P 2, od 14. februara 2013. godine preinačena na način da je utvrđeno da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanja zaključen dana 29. maja 2000. godine između S.V. kao primaoca izdržavanja i apelantice kao davaoca izdržavanja ovjeren u Osnovnom sudu u Banjaluci pod brojem Ov-4941/00 dana 17. jula 2000. godine sa ½ dijela.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja ništavosti ugovora nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 045070 13 Gž, od 7. marta 2014. godine.

AP 3286/15

5. M.L. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa J.B. podnijela je 29. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalna administrativna služba, Travnik broj 1810-4016/13-1, od 27. juna 2014. godine i privremenog rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Prijedor, broj 9074/95-1.1-1810.0-5951/13, od 18. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem PiO FBiH apelantici je utvrđen srazmjerni dio penzije u iznosu od 5,85 KM, a privremenim rješenjem Fonda PiO RS starosna penzija u iznosu od 192,61 KM.

6. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa Zakonom o organizaciji penzijsko i invalidsko osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 32/01) podnijela žalbu direktoru Fonda PIO protiv rješenja Kantonalna administrativna služba, Travnik broj 1810- 4016/13-1, od 27. juna 2014. godine, kao i da nije u skladu sa Zakonom o penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (Službeni glasnik br. 134/11 i 82/13) podnijela žalbu direktoru Fonda PIO RS protiv privremenog rješenja filijale Prijedor, broj 9074/95-1.1-1810.0-5951/13, od 18. oktobra 2013. godine.

AP 3824/15

7. Farmko d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog podnio je 30. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 014733 15 Uvp, od 2. juna 2015. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 014733 14 U, od 2. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju prvostepenom presudom Suda BiH, od 2. aprila 2015. godine apelantova tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Uprave za indirektno oporezivanje BiH Banjaluka, broj 01/4-UP/II-49/13, od 7. oktobra 2013. godine kojim je žalba apelanta protiv rješenja Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar, broj 04/5III-17/000234-4-2/11, od 4. decembra 2012. godine odbačena kao neblagovremena.

8. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 136. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja (Službeni glasnik BiH broj 9/05) u propisanom roku podnio žalbu protiv protiv rješenja Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar, broj 04/5III-17/000234-4-2/11, od 4. decembra 2012. godine. AP 3830/15

9. Nedžad Turkanović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa ZAK Miodrga Deretić i Draško Zec, advokati iz Prijedora, podnio je 3. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 77 0 P 025670 15 Rev, od 30. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 025670 10 P, od 30. maja 2015. godine apelantova žalba protiv presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 025670 10 P, od 13. marta 2014. godine odbačena je kao neblagovremena.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije u skladu sa odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku RS (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 025670 10 P, od 13. marta 2014. godine.

AP 3920/15

11. Ranko Kondić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja „Diskriminacija je zabranjena“ Banjaluka podnio je 11. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Rs 012104 15 Rsž, od 17. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom u parničnom postupku radi naknade štete v.sp. 71000 KM žalba apelanta protiv presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 012104 09 P, od 24. decembra 2014. godine djelimično je uvažena, prvostepena presuda preinačena na način da je poništeno rješenje tuženog Arcellor Mittal d.o.o Prijedor, broj 052-14 09, od 1. aprila 2009. godine o odsustvovanju apelanta sa posla i obavezan tuženi da apelantu isplati razliku plate za april mjesec 2009. godine u iznosu od 264,95 KM na način preciziran u presudi, a u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

12. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 Rs 012104 15 Rsž, od 17. juna 2015. godine. AP 3935/15

13. Milan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 12. avgsuta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 01 0 U 009892 15 U, od 22. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Federalne uprave za inspekcijske poslove, broj UP- II-05-24-16-00004/15, od 16. februara 2015. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđen zaključak kantonalnog poljoprivrednog inspektora Unsko-sanskog kantona, broj UP-1-17-24- 09188/14-1028-004, od 18. decembra 2014. godine kojim je apelantov zahtjev za čišćenje poljoprivrednog zemljišta odbačen zbog formalnih nedostataka, jer apelant nije u zakonskom roku u skladu sa odredbama člana 67. stav 2. Zakona o upravnom postupku FBiH uredio podnesak.

14. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 67. stav 2. Zakona o upravnom postupku (Službene novine FBiH broj 2/98) u propisanom roku nije uredio podnesak-zahtjev za čišćenje poljoprivrednog zemljišta i podnio ga Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove. AP 3837/15

15. A.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zatsupa Senada Mirojević, advokat iz Sarajeva podnijela je 4. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj S1 2 K 017855 15 Kv3, od 3. juna 2015. godine, rješenja Suda BiH broj S1 2 K 017855 14 Km, od 26. maja 2015. godine i rješenja Suda BiH broj S1 2 K 017855 15 Krn 5, od 3. aprila 2015. godine. Rješenjem Suda BiH od 3. sprila 2015. godine suprugu apelantice, E.M., određena je privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja imovine-vikendice, izgrađene na 1/20 parcele 2055 upisane u posjedovni list 27/3 K.o. Miljevina do okončanja krivičnog postupka protiv N.B. U konkretnom slučaju rješenjem Suda BiH, broj 26. maja 2015. godine apelanticina žalba protiv rješenja Suda BiH, od 3. aprila 2015. godie odbačena je kao neblagovremena.

16. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 319. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07,32/07, 53/07,76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13) u propisanom roku podnijela žalbu Sudu BiH protiv rješenja Suda BiH, broj S1 2 K 017855 15 Krn 5, od 3. aprila 2015. godine.

AP 3741/15

17. Ivo Jurić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 25. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 Rs 120332 15 Rsž, od 17. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa žalba apelanta je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 120332 11 P, od 8. jula 2011. godine kojim je apelantova tužba radi isplate plata i uplate doprinosa odbačena kao neblagovremena.

18. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa nije u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radu Republike Srpske (Službeni glasnik broj 55/07) u propisanom roku podnio tužbu nadležnom sudu radi isplate plata i uplate doprinosa. AP 3871/15

19. Abdulah Ćizmić, Saliha Hrnjić, Belkisa Čolak i Almasa Čizmić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice podnijeli su 6. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 V 003803 15 Gž, od 24. aprila 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kiseljaku, broj 49 0 V 003803 08 V, od 28. novembra 2014. godine kojim je prijedlog apelnata da sud utvrdi naknadu u ukupnom iznosu od 27.870 KM za eksproprisane nekretnine bliže označene u izreci rješenja, kao i da im se nadoknade troškovi postupka u iznosu od 1.032 KM odbijen kao neosnovan.

20. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbama člana 26. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 2/98, 39/04 i 73/05) u propisanom roku izjavili reviziju nadležnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 49 0 V 003803 15 Gž, od 24. aprila 2015. godine.

AP 3940/15

21. A.D. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 14. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Heregovine broj 39 0 P 035528 14 Rev, od 21. maja 2015. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 39 0 P 035528 14 Gž, od 23. septembra 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj 39 0 P 035528 13 P, od 29. maja 2014. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda, od 29. maja 2014. godine apelanticina tužba radi utvrđivanja diskriminacije na radnom mjestu, naknade štete i isplate duga odbačena je kao neblagovremena.

22. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u skladu sa odredbama člana 67. stav 1 tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu radi utvrđivanja diskriminacije na radnom mjestu, naknade štete i isplate duga.

23. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

25. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

26. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4281/14 (B. K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio