Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2512/15 (R. A.)

Odluka donesena 10. 11. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Nekretnina
  • Dioba
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2512/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2512/15, rješavajući apelaciju Rasima Ahmića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rasima Ahmića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju u predmetu broj 39 0 V 007637 12 V2.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno okonča vanparnični postupak u predmetu broj 39 0 V 007637 12 V2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Rasimu Ahmiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Rasimu Ahmiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rasim Ahmić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Adis Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 20. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka diobe nekretnina koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 V 007637 12 V2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 8. oktobra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je kao predlagač 21. januara 2010. godine podnio prijedlog za diobu nekretnina Općinskom sudu protiv Saliha Husanovića, Safeta Husanovića, Mirsada Husanovića, Rasima Husanovića, Have Ibrić r. Husanović i Mejre Husanović (u daljnjem tekstu: protivnici predlagača).

6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 15. oktobra 2010. godine donio rješenje o prekidu postupka jer je utvrdio da je protivnik predlagača Safet Husanović umro.

7. Apelant je podneskom od 13. juna 2012. godine predložio nastavak postupka.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi i da je Općinski sud u postupku održao više ročišta (28. novembra i 26. decembra 2012. godine, te 27. marta 2013. godine i 6. aprila 2014. godine).

9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 7. januara 2013. godine uplatio iznos od 1.200,00 KM na ime troškova vještačenja u konkretnom predmetu.

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je na ročištu održanom na licu mjesta 6. aprila 2014. godine dao nalog vještacima da urade svoj nalaz i mišljenje u skladu s pravilima struke i dostave ga sudu radi daljnjeg postupanja. Općinski sud je naveo da je vještak geodetske struke dostavio sudu obavijest od 1. septembra 2014. godine da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje jer ne može dobiti podatke iz katastra koji utječu na stanje katastra zemljišta, da zbog toga nije u mogućnosti izvršiti diobu odnosno numerirati parcele prema katastarskom operatu, niti sačiniti prijavni list, te je predmet vratio sudu.

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u iznalaženju rješenja za završetak postupka 10. septembra 2015. godine ponovo pozvao vještaka da se izjasni da li je moguće da sačini svoj nalaz i mišljenje, te da do pisanja odgovora nije dobio pismenu obavijest od vještaka, tako da postupak nije završen.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, između ostalog, naveo da je prijedlog za diobu nekretnina Općinskom sudu podnio 21. januara 2010. godine, a da taj sud još uvijek nije donio odluku. Apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete, i to u iznosu od 1.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da su netačni apelantovi navodi da sud bez opravdanog razloga bespotrebno odugovlači postupak, te da Općinski sud nije povrijedio apelantovo pravo kako to apelant navodi u svojoj apelaciji.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

XXIII – PREKID POSTUPKA

Član 378.

Postupak se prekida:

1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; [...] Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

Član 381.

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staralac ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

[...]

15. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

4. Dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu Član 161.

U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i nekretnina.

Član 162.

Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.

Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti.

Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Član 164.

Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka, jer u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije odlučio o apelantovom prijedlogu za diobu nekretnina od 21. januara 2010. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

20. Apelant smatra da su mu zbog neodlučivanja o njegovom prijedlogu za diobu nekretnina povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. januara 2010. godine prijedlogom pokrenuo vanparnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine postupka je period duži od pet i po godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi diobe nekretnina u suvlasništvu. Ustavni sud uočava da su se, u dotadašnjem dijelu postupka, izvedeni dokazi odnosili uglavnom na saslušanje vanparničnih stranaka, uviđaj na licu mjesta, kao i vještačenja vještaka građevinske i geodetske struke. Stoga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

26. Sumirajući vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da postupak koji je pokrenut prijedlogom od 21. januara 2010. godine ni nakon perioda dužeg od pet i po godina još uvijek nije okončan, što je samo po sebi dovoljno da se zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je postupak prekidan (zbog toga što je Safet Husanović, jedan od protivpredlagača, umro), i to u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci (od 15. oktobra 2010. godine do 13. juna 2012. godine), što je Općinski sud objektivno sprečavalo da u tom periodu postupa u predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu člana 2. Zakona o vanparničnom postupku, odgovarajuće primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka u periodu od jedne godine i sedam mjeseci postojala objektivna okolnost usljed koje sud nije mogao da postupa. Međutim, Ustavni sud zapaža da postupak, nakon apelantovog prijedloga za nastavak od 13. juna 2012. godine, još uvijek nije okončan. Pri tome Ustavni sud ima u vidu i odgovor Općinskog suda na apelaciju u kojem je taj sud, između ostalog, istakao da su netačni apelantovi navodi da sud bez opravdanog razloga bespotrebno odugovlači postupak, te da Općinski sud nije povrijedio apelantovo pravo kako to apelant navodi u svojoj apelaciji. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije mogao doprinijeti dužini postupka u konkretnom slučaju. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 2010. godine, što je u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu s odredbom člana 10. ZPP, a u vezi s odredbom člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, odnosno da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon perioda dužeg od pet i po godina nije okončao postupak, Ustavni sud zaključuje da dužina vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Naime, pored nesporne činjenice da je prekid postupka trajao jednu godinu i sedam mjeseci, također je činjenica da se apelantov predmet još uvijek nalazi pred Općinskim sudom, te da je krajnje neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o apelantovom prijedlogu za diobu nekretnina. Stoga, Ustavni sud zaključuje da dužina vanparničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u takvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

30. S obzirom na to da vanparnični postupak traje preko pet i po godina, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 750,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada vanparnični postupak, pokrenut radi odlučivanja o prijedlogu za diobu nekretnina, traje duže od pet i po godina, pri čemu je jednu godinu i sedam mjeseci bio prekinut, što je objektivno sprečavalo sud da postupa, ali koji u periodu od preko četiri godine još uvijek nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snosi Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao i upravljao postupkom na način kako je propisano procesnim zakonom.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2512/15 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio