Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2513/15 (S. B.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Uređenje međa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2513/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2513/15, rješavajući apelaciju Senada Bajrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Senada Bajrića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 V 020654 12 V.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 20 0 V 020654 12 V, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom

74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Senadu Bajriću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, na koji će se nakon isteka tog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona i Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senad Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 19. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi u Općinskom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 V 020654 12 V.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. augusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a taj dopis Općinski sud je primio 24. augusta 2015. godine.

3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Predlagač M. B. podnio je 18. juna 2012. godine Općinskom sudu prijedlog za uređenje međa nekretnina pobliže opisanih u prijedlogu, a tim je prijedlogom pred Općinskim sudom pokrenuo vanparnični postupak u kojem su kao protivnici predlagača označeni apelant i I. B.

6. Postupajući sudija je 12. oktobra 2015. godine izdao dnevnu naredbu da se protivnicima predlagača dostavi na odgovor prijedlog za uređenje međa predlagača M. B. Navedeni prijedlog dostavljen im je 15. oktobra 2015. godine.

7. Predlagač M. B. podnosio je urgencije Općinskom sudu s ciljem okončanja vanparničnog postupka, i to 6. maja 2013. godine, 29. septembra 2014. godine, 10. februara 2015. godine i 9. marta 2015. godine.

8. Iz stanja spisa proizlazi da vanparnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji Ustavni sud odredi u skladu sa svojom praksom.

b) Odgovor na apelaciju

10. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Uređenje međa Član 168.

U postupku uređenja međa sud uređuje među između susjednih nepokretnosti kad su međašnji znaci uništeni, oštećeni ili pomjereni.

Član 169.

Prijedlog za uređenje međa između susjednih zemljišnih parcela može podnijeti svaki od vlasnika, odnosno posjednika tih parcela a kada je to zakonom određeno i ovlašteni organ.

Prijedlog sadrži podatke o vlasnicima, odnosno posjednicima susjednih parcela, zemljišnim parcelama između kojih se međa uređuje, sa oznakama tih parcela iz zemljišnih i katastarskih knjiga, razloge zbog kojih se postupak pokreće, kao i vrijednost sporne međašnje površine.

Član 170.

Po prijemu prijedloga sud može zakazati ročište u sudu na koje će pozvati sudionike radi pokušaja sporazumnog uređenja međa.

Ako sudionici ne postignu sporazum, sud će zakazati ročište na spornom mjestu, na koje će, pored sudionika pozvati vještaka geodetske, odnosno druge odgovarajuće struke, a po potrebi i predložene svjedoke.

Uz poziv za ročište sudionici se pozivaju da podnesu sve isprave, skice i druge dokaze od značaja za uređenje međa. U pozivu će se sudionici upozoriti na posljedice nedolaska na ročište.

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od tri godine od podnošenja prijedloga za uređenje međa u vanparničnom postupku nije donesena konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

18. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda.

23. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja postupka u kojem je on protivnik predlagača, a koji je pred Općinskim sudom pokrenut prijedlogom za uređenje međa predlagača M. B. od 18. juna 2012. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period duži od tri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu, zatim da se radi o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju rješavanje imovinskopravnog pitanja, tj. uređenje međa spornih nekretnina, te da se ne radi o naročito složenom postupku.

25. Ustavni sud zapaža da je prijedlogom za uređenje međa nekretnina pobliže opisanih u prijedlogu podnosioca M. B. od 18. juna 2012. godine pokrenut vanparnični postupak. Ustavni sud zapaža da su kao protivnici predlagača označeni apelant i I. B.

26. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka. Ocjenjujući doprinos Općinskog suda dužini trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je u vanparničnom postupku tri godine nakon prijema prijedloga za uređenje međa postupajući sudija izdao dnevnu naredbu da se protivniku predlagača dostavi na odgovor prijedlog za uređenje međa. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u vanparničnom postupku nije u skladu s važećim odredbama Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) i Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u razumnom roku preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja postupka, koji i nakon duže od tri godine od podnošenja prijedloga za uređenje međa nije okončan. Pri tome Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju kako bi ponudio opravdanje za dužinu trajanja postupka.

27. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu postupka uređenja međa koji i pored urgencija podnosioca prijedloga traje duže od tri godine i koji još uvijek nije okončan može pripisati Općinskom sudu. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeno pravo apelanta kao protivnika predlagača na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji Ustavni sud odredi u skladu sa svojom praksom. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

29. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja vanparničnog postupka.

30. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati jeste iznos od 450,00 KM. Taj iznos apelantu je dužna da uplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi u suštini odnose na dužinu trajanja postupka.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer dužina vanparničnog postupka, koji i nakon duže od tri godine od podnošenja prijedloga za uređenje međa nije okončan, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2513/15 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio