Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1841/14 (B.M.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Stečaj
  • Prekid postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1841/14

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1841/14, rješavajući apelaciju B.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija B.M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka u predmetima Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 I 002743 06 I i broj 42 0 I 003677 09 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. B.M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zavidovića podnijela je 18. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima broj 42 0 I 002743 06 I i broj 42 0 I 003677 09 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 30. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 10. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Predmet broj 42 0 I 002743 06 I

5. Apelantica je 10. novembra 2006. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-387/05 od 12. januara 2006. godine, koja je djelimično izmijenjena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 570 od 3. novembra 2006. godine. U prijedlogu za izvršenje apelantica je tražila da Općinski sud dozvoli izvršenje protiv IP „Krivaja“ d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanih potraživanja na ime glavnog duga u iznosu od 20.260,94 KM, na način da sud odredi izvršenje pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskim računima kod Investicijske banke Federacije BiH, kod HVB Central profit banke d.d. Sarajevo, Vakufske banke d.d. Sarajevo, Union banke d.d. Sarajevo, Raiffeisen bank d.d. Sarajevo i Investiciono-komercijalne banke d.d. Sarajevo.

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 042-0-I-06-004207 od 12. decembra 2006. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Rješenjem broj 042-0-I-06-004207 od 20. februara 2007. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika, pa je rješenje o izvršenju od 12. decembra 2006. godine obustavljeno i ukinute provedene radnje u dijelu naplate dijela glavnog potraživanja u iznosu od 4.474,66 KM, dok je rješenje o izvršenju u preostalom dijelu ostalo na snazi.

8. Općinski sud je Rješenjem broj 42 0 I 002743 06 I od 14. septembra 2011. godine prekinuo predmetni izvršni postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. Istovremeno, Općinski sud je odredio da će prekid postupka trajati do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama člana 55. st. 2, 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku. Konačno, Općinski sud je predmetnim rješenjem odredio da će se prekinuti postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljednici izvršenika preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 42 0 I 002743 12 Gž od 23. maja 2012. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 14. septembra 2011. godine. Predmet broj 42 0 I 003677 09 I

10. Apelantica je 6. jula 2009. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 042-0-P-06-000 399 od 4. oktobra 2007. godine. U prijedlogu za izvršenje apelantica je tražila da Općinski sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika radi naplate novčanih potraživanja na ime glavnog duga u iznosu od 37.432,79 KM, na način da sud odredi izvršenje nad imovinom izvršenika prodajom popisane stvari izvršenika na kojoj je uspostavljeno založno pravo u apelanticinu korist – gatera sa opremom u organizacionom dijelu izvršenika DC „Pilana“, prema zapisniku suda od 10. januara 2008. godine u predmetu broj 042-0- I-06-004207 i iz prodajne cijene namiri apelantica do visine izvršne tražbine u ukupnom iznosu od 37.432,79 KM.

11. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 42 0 I 003677 09 I od 22. jula 2009. godine odredio predloženo izvršenje.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio zaključak broj 42 0 I 003677 09 I od 22. jula 2009. godine kojim je odredio da apelantica stupa u ranije pokrenuti izvršni postupak u izvršnom predmetu broj 42 0 I 002743 06 I (raniji broj: 042-0-I-06-004207) radi izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika (gater 1 sa opremom, koji se nalazi u poslovnoj jedinici izvršenika DC „Pilana“).

13. Nakon toga Općinski sud je Rješenjem broj 42 0 I 003677 09 I od 14. septembra 2011. godine prekinuo predmetni izvršni postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. Istovremeno, Općinski sud je odredio da će prekid postupka trajati do zaključenja stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama člana 55. st. 2, 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku. Konačno, Općinski sud je predmetnim rješenjem odredio da će se prekinuti postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljednici izvršenika preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 42 0 I 003677 12 Gž od 4. aprila 2011. godine odbijena je apelanticina žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 14. septembra 2011. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je, između ostalog, navela da neizvršenje pravosnažnih presuda u razumnom roku predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku i mirno uživanje imovine. Apelantica je opisala hronologiju predmetnih postupaka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakla da pravosnažne presude koje su donesene u njenu korist još uvijek nisu u cijelosti izvršene. Apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te „naloži Federaciji BiH da iz vlastitih sredstava isplati apelantici iznose koji su joj dosuđeni po navedenim pravosnažnim presudama“. Također, apelantica je tražila i naknadu na ime nematerijalne štete zbog utvrđenih povreda - neizvršenja navedenih presuda u razumnom roku i povrede prava na imovinu – u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko naveo hronologiju predmetnih postupaka, istakavši da su postupci pravosnažno prekinuti zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Nadalje, Općinski sud je naveo da je nekoliko hiljada radnika izvršenika pokrenulo sudske postupke protiv izvršenika, tako da su svi transakcijski računi izvršenika blokirani u oktobru 2006. godine, te nijedeno rješenje o izvršenju nije provedeno osim manjeg broja rješenja iz septembra 2006. godine, prije blokade transakcijskih računa izvršenika. Pored navedenog, na ostaloj imovini izvršenika vođeni su izvršni postupci po hronološkom redu i redu prioriteta sa malim uspjehom, ali je sve to prekinuto otvaranjem stečaja nad izvršenikom. Iz navedenog razloga Općinski sud smatra da apelantici „ni u prvostepenom, ni u drugostepenom izvršnom postupku nisu povrijeđena [...] prava zagarantirana Evropskom konvencijom, Ustavom BiH, Ustavom FBiH, Zakonom o izvršnom postupku i drugim zakonima“.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 21.

Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može sprovesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 73. st. 2, 3. i 4.

Pristupanje izvršenju (2) Tražitelj izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.

(3) Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona.

(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti tražitelja izvršenja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.

18. Zakon o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 32/04 i 42/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 58.

Zabrana izvršenja i osiguranja (1) Nakon otvaranja stečajnog postupka stečajni povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu.

(2) Postupci iz stava 1. ovog člana, koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, prekidaju se.

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

23. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji su prekinuti rješenjima od 14. septembra 2011. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, u izvršnom postupku se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Period koji se uzima u obzir

29. Dakle, Ustavni sud zapaža da je apelantica 10. novembra 2006. godine i 6. jula 2009. godine pokrenula predmetne izvršne postupke pred Općinskom sudu i da su ti postupci, prema stanju spisa, prekinuti rješenjima od 14. septembra 2011. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad izvršenikom. Dakle, relevantani periodi koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnih postupaka su četiri godine i 10 mjeseci, odnosno dvije godine i dva mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju se radi o izvršnim postupcima koje je apelantica pokrenula radi izvršenja pravosnažnih i izvršnih presuda Općinskog suda od 12. januara 2006. godine i 4. oktobra 2007. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelanticinih novčanih potraživanja iz radnog odnosa sa transakcijskog računa izvršenika, odnosno prodaja popisane stvari izvršenika na kojoj je uspostavljeno založno pravo u apelanticinu korist, te činjenica da je protiv izvršenika vođen veliki broj izvršnih postupaka, a da je potom nad izvršenikom otvoren stečajni potupak), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenim postupcima koji su od značaja za apelanticu. Pri tome Ustavni sud zapaža da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnih postupaka.

31. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda u predmetu broj 42 0 I 002743 06 I, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u vrlo kratkom roku odredio predloženo izvršenje (12. decembra 2006. godine), koje se nije moglo provesti zbog objektivnih razloga, jer su transakcijski računi izvršenika bili blokirani zbog nedostatka sredstava i pokretanja velikog broja izvršnih postupaka protiv izvršenika. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, što proizlazi i iz odgovora na apelaciju, Općinski sud 14. septembra 2011. godine donio rješenje kojim je prekinuo predmetni izvršni postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. S druge strane, ocjenjujući postupanje Općinskog suda u predmetu broj 42 0 I 003677 09 I, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud i u ovom predmetu u vrlo kratkom roku odredio predloženo izvršenje (22. jula 2009. godine), ali da je i taj postupak, što, također, proizlazi i iz odgovora Općinskog suda, prekinut rješenjem Općinskog suda od 14. septembra 2011. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad imovinom izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku, koja se, u smislu člana 21. Zakona o izvršnom postupku, odgovarajuće primjenjuje, propisano da je posljedica prekida postupka da prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 58. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku propisano da, nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni povjeritelji ne mogu od stečajnog dužnika tražiti prinudno izvršenje, niti tražiti osiguranje na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu, te da se prekidaju postupci koji su u toku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 889/14 od 17. juna 2015. godine, tačka 30). Stoga, imajući u vidu dužinu trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud smatra da je došlo do objektivnih okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje suda, budući da su postupci prekinuti, tako da se odgovornost za dužinu predmetnih izvršnih postupaka ne može pripisati isključivo postupanju Općinskog suda. Pored toga, Ustavni sud ističe činjenicu da je apelantica podnijela apelaciju nakon što su predmetni izvršni postupci prekinuti nastupanjem zakonskih posljedica otvaranja stečaja nad izvršenikom, što objektivno sprečava sud da postupa. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog postojanja objektivnih okolnosti koje sprečavaju sud da postupa u ovim postupcima, nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnim izvršnim postupcima, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i uz okolnost da su postupci do prekida trajali četiri godine i 10 mjeseci, odnosno dvije godine i dva mjeseca i da još uvijek nisu okončani, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može postupati u navedenim predmetima.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1841/14 (B.M.) | Sudska praksa | Aktio