Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3716/15 (H. Č.)
Odluka donesena 22. 12. 2015.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Lišavanje slobode
- Zakonito hapšenje po presudi suda
- Pritvor
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Ispravka krivičnog zakona Bosne i Hercegovine na bosanskom jeziku, koji je proglasio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu odlukom br. 101/03 od 24. januara 2003. godine, objavljenog u "Službenom glasniku BiH", broj 3/03
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03 i 37/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjeni krivičnog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-3716/15
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3716/15, rješavajući apelaciju Harisa Čauševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Harisa Čauševića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 002596 14 Kžk od 15. jula 2015. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Haris Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. jula 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 002596 14 Kžk od 15. jula 2015. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji bio pušten na slobodu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 20. oktobra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH je odgovor dostavio 27. oktobra 2015. godine, a Tužilaštvo BiH 26. oktobra 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Sud BiH (Apelaciono vijeće) je Rješenjem broj S1 2 K 002569 14 Kžk od 15. jula 2015. godine apelantu produžio pritvor koji po ovom rješenju može trajati do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.
6. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je drugostepenom Presudom Suda BiH broj S1 2 K 002596 14 Kžk, koja je objavljena 15. jula 2015. godine, apelant proglašen krivim za krivično djelo terorizam iz člana 201. stav 3. u vezi sa stavom 5. tačka d) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH), te da mu je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina. Dalje, iz obrazloženja proizlazi da je Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 002596 14 Kž 28 od 20. oktobra 2014. godine, a nakon ukidanja prvostepene presude, apelantu, u skladu sa članom 315. stav 3. a u vezi sa članom 138. stav 3. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKPBiH), produžen pritvor zbog razloga utvrđenih članom 132. stav 1. tač. a), c) i d) ZKPBiH, koji po navedenom rješenju može trajati najduže jednu godinu, odnosno do 20. oktobra 2015. godine. Nakon toga redovno je vršena dvomjesečna kontrola pritvora, pa je rješenjem od 18. decembra 2014. godine došlo do izmjene u pogledu razloga za pritvor, tako da je utvrđeno da i dalje postoje razlozi za pritvor iz člana 132. stav 1. tač. a) i d) ZKPBiH, a što je potvrđeno i rješenjima od 20. februara, 21. aprila i 12. juna 2015. godine. Najzad, ukazano je da je presuda Suda BiH od 15. jula 2015. godine pravosnažna danom njenog donošenja, da se protiv nje ne može izjaviti žalba, a da se apelant nalazi u pritvoru po odluci Suda BiH, te je zaključeno, imajući u vidu sve navedeno, te član 138. stav 6. ZKPBiH, da su se stekli svi zakonski uvjeti za produženje pritvora apelantu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da mu je osporenim rješenjem produžen pritvor u kom se nalazi od 27. juna 2010. godine. Apelant tvrdi da se, počev od 13. juna 2015. godine, nalazi u nezakonitom pritvoru, a s čim u vezi se pozvao na razloge i obrazloženje iz apelacije registrirane pod brojem AP 2931/15. S obzirom na to da se već nezakonito nalazi u pritvoru, apelant smatra da je i produženje pritvora osporenim rješenjem nezakonito.
8. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji bio pušten na slobodu.
b) Odgovor na apelaciju
9. Sud BiH je istakao u odgovoru na navode iz apelacije da je osporenim rješenjem apelantu pritvor određen u skladu sa članom 138. stav 6. ZKPBiH. U vezi sa apelantovom tvrdnjom da je pritvor određen osporenim rješenjem proistekao iz nezakonitog pritvora, Sud BiH se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 2931/15.
10. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na navode iz apelacije istaklo da je Sud BiH pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je apelantu produžen pritvor do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, kao i da je apelant i upućen na izdržavanje kazne u KPZ Zenica. Tužilaštvo BiH je u odgovoru, također, ukazalo i na Odluku Ustavnog suda broj AP 2931/15.
V. Relevantni propisi
Krivični zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10,47/14, 22/15 i 40/15, neslužbena prečišćena verzija dostupna na: http://sudbih.gov.ba/files/docs/zakoni/ba/Kazneni_zakon_BiH) u relevantnom dijelu glasi:
Terorizam Član 201. st. 3. i 5. tačka d) (3) Ako je pri učinjenju krivičnog djela iz stava 1. ovog člana učinilac neku osobu s umišljajem lišio života, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.
(5) Teroristički čin, u smislu ovog člana, podrazumijeva koju od sljedećih radnji, koja s obzirom na svoju prirodu ili kontekst može ozbiljno oštetiti državu ili međunarodnu organizaciju:
d) nanošenje velike štete objektima Bosne i Hercegovine, vlade druge države ili javnim objektima, transportnom sistemu, objektima infrastrukture uključujući informacioni sistem, fiksnoj platformi koja se nalazi u kontinentalnom pojasu, javnom mjestu ili privatnoj imovini, za koju štetu je vjerovatno da će ugroziti ljudski život ili dovesti do znatne privredne štete;
Zakon o krivičnom postupku BiH («Službene glasnik Bosne i Hercegovine» br.
3/03,32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13, neslužbena prečišćena verzija dostupna na http://sudbih.gov.ba/files/docs/zakoni/ba/Zakon_o_krivičnom_postupku_BH) u relevantnom dijelu glasi:
Član 138.
Određivanje pritvora nakon izricanja presude (…) (6) Optuženi koji se nalazi u pritvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravosnažna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne a najduže do isteka trajanja izrečene kazne.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj S1 2 k 002596 14 Kžk od 15. jula 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 22. jula 2015. godine, a apelacija je podnesena 22. jula 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
15. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Suda BiH povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1. tačka a) i 3. Evropske konvencije.
Pravo na ličnu slobodu i sigurnost
16. Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
17. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
18. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne.
(…)
4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.
Član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije
19. U konkretnom slučaju apelantu je izrečena mjera pritvora nakon donošenja drugostepene presude Suda BiH od 15. jula 2015. godine, koja je postala pravosnažna danom donošenja i protiv koje nije moguće izjaviti žalbu. Navedenom presudom apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo iz člana 201. stav 3. u vezi sa stavom 5. tačka d) KZBiH, te mu je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 35 godina. Najzad, u trenutku donošenja navedene presude apelant se nalazio u pritvoru. Shodno navedenom, proizlazi da lišavanje slobode potpada pod izuzetak iz člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije.
20. Ustavni sud podsjeća da član 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije propisuje mogućnost zakonitog lišavanja slobode nakon izricanja “osuđujuće presude”, pri čemu se fraza “osuđujuća presuda” ne može tumačiti restriktivno, tj. tako da se odnosi samo na pravosnažnu presudu (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda od 27. juna 1968. godine, Serija A broj 7, stav 9). Također, “zakonitost” pritvora ne traži zakonitu presudu, već samo zakonit pritvor, što znači da pritvor mora biti u skladu sa domaćim zakonom i sa Evropskom konvencijom. Dalje, član 5. stav 1. tačka a) traži postojanje uzročne veze, i to ne samo hronološke, između osuđujuće presude i pritvora po tom osnovu (vidi, Evropski sud, Van Droogenbroeck protiv Belgije, presuda od 25. aprila 1983. godine, Serija A broj 63, stav 35).
21. U konkretnom slučaju apelant je pravosnažnom presudom proglašen krivim zbog navedenog krivičnog djela, tj. postoji osuđujuća presuda koja je prethodila odluci o produženju pritvora. Dalje, apelantu je, kao direktna posljedica takve presude, produžen pritvor uz određenje da taj pritvor može trajati do upućivanja na izdržavanje izrečene kazne zatvora, a najduže do isteka trajanja izrečene kazne, što znači da postoji i direktna uzročna veza između osuđujuće presude i odluke o produženju pritvora.
Što se tiče saglasnosti osporenih rješenja sa domaćim zakonom, Ustavni sud zapaža da je apelantu osporenim rješenjem pritvor produžen u skladu sa članom 138. stav 6. ZKPBiH. Citiranom zakonskom odredbom je propisano da, u slučaju kada se optuženi nalazi u pritvoru a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora postane pravosnažna, ostat će u pritvoru do upućivanja na izdržavanje kazne a najduže do isteka trajanja izrečene kazne. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je u trenutku donošenja pravosnažne presude kojom je apelant proglašen krivim i izrečena mu zatvorska kazna apelant već bio u pritvoru po rješenju Suda BiH od 20. oktobra 2014. godine, a po kom je pritvor mogao trajati najduže godinu dana, tj. do 20. oktobra 2015. godine. Ovim rješenjem apelantu je pritvor određen zbog razloga utvrđenih članom 132. stav 1. tač. a), c) i d) ZKPBiH. Također, redovno je vršena kontrola ovog pritvora svaka dva mjeseca, pa je rješenjem od 18. decembra 2014. godine došlo do izmjene u pogledu razloga za pritvor, tako da je utvrđeno da postoje razlozi iz člana 132. stav 1. tač. a) i d) ZKPBiH, a što je potvrđeno i rješenjima od 20. februara, 21. aprila i 12. juna 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je rješenje od 12. juna 2015. godine bilo predmet razmatranja u Odluci Ustavnog suda broj AP 2931/15 od 16. septembra 2015. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je zaključeno da (vidi tačku 40. navedene odluke) ne postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije, jer je Apelaciono vijeće Suda BiH prilikom određivanja pritvora apelantu u obrazloženju svoje odluke dalo detaljne i jasne razloge u pogledu primjene odredbe člana 138. stav 3. ZKPBiH.
22. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane apelantove tvrdnje da mu je pritvor određen osporenim rješenjem proistekao iz nezakonitog pritvora, te da je Sud BiH, donoseći osporeno rješenje, proizvoljno primijenio član 138. stav 6. ZKPBiH.
23. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
24. Apelant navodi da mu je prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava nije posebno obrazlagao, odnosno da, u suštini, kršenje ovog prava vezuje za kršenje prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima je utvrđeno da ne postoji kršenje prava iz člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno da se ovi navodi posebno ispituju i u odnosu na član 5. stav 4. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka a) Evropske konvencije, jer je Sud BiH prilikom produženja pritvora apelantu u obrazloženju svoje odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene člana 138. stav 6.
ZKPBiH.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman