Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-73/15 (N. G., S. G. i S. T.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-73/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 73/15, rješavajući apelaciju Nermine Glavinić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nermine Glavinić, Sabine Glavinić i Sadete Turkić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 V 003187 13 V2.

Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 33 0 V 003187 13 V2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelanticama Nermini Glavinić, Sabini Glavinić i Sadeti Turkić u roku od 90 dana od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se, nakon isteka ovog roka, plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nermina Glavinić, Sabina Glavinić i Sadeta Turkić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Živinica, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijele su 5. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 V 003187 13 V2.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. septembra 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantice su, zajedno sa još dva predlagača (koji su u međuvremenu umrli), 22. jula 1999. godine Općinskom sudu podnijele prijedlog za fizičku diobu nekretnina protiv H. G. i I. G. Postupak je najprije vođen pod brojem R-16/99, dok se po CMS-u predmet vodi pod brojem 33 OV 00318713 V2.

6. Na temelju stanja u spisu, kao i navoda apelantica, Ustavni sud zapaža da je prvo ročište po njihovom prijedlogu za fizičku diobu održano tek nakon pune tri godine i pet mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva da bi potom postupak mirovao u periodu od 2007. do 2009. godine. Tokom 2009. godine su zakazana i odložena dva ročišta. Drugo ročište je bilo zakazano za 31. mart 2009. godine, ali je odgođeno zbog toga što je uredujući sudija otišao na drugi referat. Nakon toga postupak je ponovno mirovao da bi naredno ročište bilo zakazano nakon dvije godine i devet mjeseci, odnosno 19. decembra 2011. godine. Poslije toga ročišta se ponovno odgađaju s pauzama u zakazivanju ročišta u vremenu od po skoro dvije godine - nakon što je odgođeno ročište zakazano za 20. juni 2012. godine, novo je zakazano tek za 13. mart 2014. godine.

7. Protiv svake donesene odluke u postupku protivnik predlagača je podnosio žalbu. Protivnik predlagača je tražio da se odgodi niz ročišta uslijed bolesti (s priloženom medicinskom dokumentacijom), podnosio je zahtjeve za izuzeće svakog sudije koji je radio na predmetu, zahtjev za izuzeće Općinskog suda, kao i svih sudova u Tuzlanskom kantonu, podnio zahtjev za delegiranje drugog suda Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i, kako je naveo Općinski sud, činio „očite opstrukcije“. Odlučujući o zahtjevu protivnika predlagača za prekid i obustavu postupka od 22. aprila 2014. godine, Općinski sud je rješenjem od 21. januara 2015. godine odbio zahtjev predlagača. Protivnik predlagača je protiv rješenja od 21. januara 2015. godine podnio žalbu, pa je spis 20. februara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Tuzli na odlučivanje. Spis je Općinskom sudu vraćen 24. jula 2015. godine s odlukom Kantonalnog suda kojom je potvrđeno osporeno rješenje.

8. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantice smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantice su navele hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da protivna strana sve vrijeme trajanja postupka nekretnine koje su u zajedničkom i nepodijeljenom vlasništvu koristi kako za stanovanje, tako i za obradu u poljoprivredne svrhe, sječu i prisvajanje drveta, čime se apelanticama nanosi materijalna šteta. Materijalna šteta im se nanosi i zbog toga što su izložene troškovima postupka koji traje preko petnaest godina i u kojem je bilo zakazano dvadeset devet ročišta. Apelantice tvrde da ni one, niti njihov opunomoćenik nisu ničim doprinijeli ovako dugom vođenju postupka, budući da su se redovno odazivale na pozive suda, u ostavljenome roku uplatile troškove vještačenja i izlaska sudske komisije na lice mjesta i slično. To što je suprotna strana na sve moguće načine opstruirala vođenje i okončanje postupka, nije okolnost koja oslobađa Općinski sud obaveze da ovaj postupak okonča u razumnom roku, budući da sud ima na raspolaganju brojne procesne instrumente kojima treba rukovoditi postupkom na način da bude okončan u što je moguće kraćem roku i sa što manje troškova. Očito je da sud nije postupao na očekivani i uobičajeni, a zakonom propisani, način. Apelantice su istakle da se radi o nekretninama velike vrijednosti, da se radi o porodičnoj stambenoj zgrada u Živinicama, dvorištu, poljoprivrednom zemljištu i zemljištu pod šumom, u gradu i u rubnom dijelu grada. Konačno, apelantice su tražile naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da su tačni navodi iz apelacije da je postupak u navedenom predmetu pokrenut 1999. godine, da je održano ili pokušano da se održe ročišta o diobi i da su očite opstrukcije protivnika predlagača. Niz ročišta je odloženo po zahtjevu protivnika predlagača zbog bolesti sa priloženom dokumentacijom. Općinski sud je ukazao i na protek vremena zbog postupanja po zahtjevima protivnika predlagača za izuzeće svakog sudije koji je postupao u navedenom predmetu, zatim, po zahtjevu za izuzeće Općinskog suda, zahtjevu za izuzeće svih sudova u Tuzlanskom kantonu, te po zahtjevu o delegiranju nadležnosti drugom sudu koji je protivnik predlagača uputio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, kao i po zahtjevima protivnika predlagača za prekid i obustavu postupka.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 39/04) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelantice smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je predmetni vanparnični postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut prijedlogom apelantica za fizičku diobu nekretnina 22. jula 1999. godine i da taj postupak, prema stanju u spisu, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste nešto više od 16 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku, da je predmet od velike važnosti za apelantice s obzirom na to da se radi o nekretninama velike vrijednosti, kao i da se ne radi o naročito složenom predmetu.

26. Ustavni sud prilikom ocjene ponašanja apelantica u ovom postupku zapaža da su se redovno odazivale pozivima na sudska ročišta, da su u rokovima koje im je sud ostavio uplatile troškove vještačenja i izlaska sudske komisije na lice mjesta, odnosno da nisu svojim postupanjem ni u najmanjoj mjeri doprinijele dužini trajanja postupka.

27. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je prvo ročište, nakon što je podnesen prijedlog za fizičku diobu nekretnina od 22. jula 1999. godine, održano tek nakon pune tri godine i pet mjeseci od datuma podnošenja. Osim toga, ročišta nisu zakazivana u periodu od 2007. do 2009. godine, kao i da je, nakon što su održana dva ročišta u 2009. godini, sljedeće ročište zakazano tek nakon dvije godine i devet mjeseci, odnosno u decembru 2011. godine, nakon čega su ročišta ponovno odgađana s pauzama u zakazivanju u vremenu od po skoro dvije godine, pa je tako, nakon što je ročište zakazano za juni 2012. godine odgođeno, novo je zakazano tek za mart 2014. godine. Iz odgovora Općinskog suda Ustavni sud zapaža da ničim nisu osporeni navodi apelantica iz apelacije, štaviše, Općinski sud je naveo da su tačni navodi iz apelacije da je postupak u navedenom predmetu pokrenut još 1999. godine, da je održano ili pokušano da se održe ročišta o diobi i da su očite opstrukcije protivnika predlagača, kao i da postupak još uvijek nije okončan. Iako je ponašanje protivpredlača u predmetnom postupku objektivno utjecalo na dužinu postupka, Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 10. Zakona o parničnom postupku propisano da je „sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku“, pa na temelju svega navedenog, a posebno imajući u vidu evidentne periode potpune neaktivnosti Općinskog suda, zaključuje da za postupanje Općinskog suda u ovom postupku nema zadovoljavajućeg opravdanja.

28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelantica na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. Apelantice su, zbog dužine trajanja postupka, tražile naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja apelanticama pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

31. Prilikom odlučivanja o ovom zahtjevu apelantica Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, pa bi se apelanticama, za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da isplati iznos od 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji se treba isplatiti apelanticama jeste 2.400,00 KM. Taj je iznos apelanticama dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada vanparnični postupak traje više od 16 godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije poduzeo adekvatne mjere da djelotvorno kontrolira postupak i spriječi svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, kako bi omogućio donošenje odluke u razumnom roku.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-73/15 (N. G., S. G. i S. T.) | Sudska praksa | Aktio