Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3990/15 (F. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Dioba
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3990/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3990/15, rješavajući apelaciju Fikrete Bilajac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Fikrete Bilajac podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetu broj 28 0 V 013537 15 V2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikreta Bilajac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Mina Vikalo, advokatica iz Srebrenika, podnijela je 20. augusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 28 0 V 013537 15 V 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je zajedno sa F. U. i F. O. 22. juna 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za diobu nekretnina.

6. Apelantica je navela da je zbog smrti punomoćnika jednog od predlagača došlo do prekida postupka, a nakon njegovog nastavka, nakon urgencije predlagača, Općinski sud je zakazao ročišta 2011. i 2012. godine.

7. Općinski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, koji se sastojao od uvida u nalaze i mišljenja sudskih vještaka, uvida u različite skice i druge dokumente koji se odnose na predmetne nekretnine, te rješenja o izdavanju urbanističke saglasnosti, donio Rješenje o diobi nekretnina broj 28 0 V 013537 07 V od 30. augusta 2013. godine.

8. Odlučujući o žalbi apelantice i ostalih predlagača protiv rješenja Općinskog suda od 30. augusta 2013. godine, Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je Rješenje broj 28 0 V 013537 13 Gž od 10. marta 2014. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku (broj predmeta 28 0 V 013537 15 V 2) Općinski sud je zakazao šest ročišta od kojih su dva bila neuspješna zbog neodazivanja vanparničnih stranaka koje žive u inostranstvu.

10. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je sud povodom prijedloga za diobu postupao u rokovima predviđenim Zakonom o vanparničnom postupku, da su zatim ročišta bila održavana i do dužeg prekida je došlo zbog smrti punomoćnika drugog predlagača, da bi se zatim nastavilo vođenje postupka, kada je na urgenciju predlagača sud zakazao ročište 2011. godine i 2012. godine i rješenje o diobi donio 30. augusta 2013. godine. Apelantica navodi da je nakon što je Kantonalni sud donio rješenje o žalbi sud prvo ročište zakazao tek nakon godinu dana. Također, apelantica ističe da je sud tokom vođenja „druge faze“ bez razloga odugovlačio vođenje postupka na štetu predlagača, a o čemu svjedoče zapisnici sa ročišta održanih 8. juna i 22. jula 2015. godine.

b) Odgovor na apelaciju

12. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tok postupka i naveo da u ponovnom postupku postupajući sudija nije odmah uzeo predmet u rad zbog velikog broja predmeta i plana rješavanja starih predmeta, usljed čega je rad na predmetu započet u martu 2015. godine, a nakon čega su zakazana tri ročišta, i to 17. aprila i 8. juna 2015. godine, dok su ročišta zakazana za 22. juli i 14. septembar 2015. godine bila neuspješna zbog nedolaska vanparničnih stranaka (koje borave u inostranstvu). Općinski sud neće insistirati na saslušanju tih vanparničnih stranaka i pored upute Kantonalnog suda, a sve u korist ekonomičnosti postupka i nastojanja da se postupak završi u što kraćem roku. Nakon održanog ročišta 6. novembra 2015. godine i nakon provedenog vještačenja, vanparnične stranke nisu mogle postići sporazumnu diobu nekretnina, pa je sud odredio procjenu vrijednosti i preostalih nekretnina putem Komisije za procjenu vrijednosti zemljišta Općinskog vijeća Općine Gradačac i zakazao iduće ročište za 7. decembar 2015. godine. Općinski sud je istakao da će se i u daljnjem toku postupka preduzimati sve procesne radnje u rokovima predviđenim zakonom, te se maksimalno založiti da se taj predmet okonča u što kraćem roku, realno očekujući da će to biti do kraja 2015. godine.

V.Relevantni propisi

13. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina vanparničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 28 0 V 013537 15 V 2.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelantica 22. juna 2007. godine pokrenula vanparnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, traje preko osam godina (u okviru kojeg je, prema apelanticinim navodima, postupak bio prekinut više godina). Međutim, iz navoda apelacije slijedi da apelantica ukazuje na dužinu trajanja postupka od donošenja rješenja Kantonalnog suda kojim je ukinuto prvostepeno rješenje, dakle od 10. marta 2014. godine (ponovni postupak). Ustavni sud pri razmatranju dužine trajanja postupka uzima u obzir postupak kao cjelinu, a u smislu odredaba člana

31. Pravila Ustavnog suda prema kojim Ustavni sud pri odlučivanju, u pravilu, ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji, Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja ponovnog postupka (od 10. marta 2014. godine). Dakle, relevantan period je period od gotovo dvije godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelantica, zajedno sa druga dva predlagača, pokrenula pred Općinskim sudom, a radi diobe nekretnina koje predstavljaju zaostavštinu iza umrlog H. O. Prema stanju spisa, Ustavni sud ne nalazi da su postojale okolnosti koje su predmet učinile složenim i utjecale na dužinu postupka.

23. U odnosu na doprinos suda, Ustavni sud nalazi da je u ponovnom postupku Općinski sud zakazao šest ročišta od kojih su dva bila neuspješna zbog neodazivanja vanparničnih stranaka koje žive u inostranstvu. Općinski sud je istakao da će nastaviti raditi u predmetu i maksimalno se založiti da se on okonča u što kraćem roku, realno očekujući da će to biti do kraja 2015. godine. To je nesumnjivi pokazatelj važnosti koju Općinski sud pridaje predmetu i namjere da se postupak okonča u što kraćem roku. Ustavni sud zaključuje da nema elemenata iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o neopravdanom i prekomjernom odugovlačenju postupka u okviru Općinskog suda.

24. Imajući u vidu navedeno, dužina postupka nakon ukidanja prvostepenog rješenja od gotovo dvije godine, uz nepostojanje elemenata iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o neopravdanom i prekomjernom odugovlačenju postupka u okviru Općinskog suda, primjerena je okolnostima konkretnog slučaja.

25. Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelantica je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog vanparničnog postupka pred redovnim sudovima tražila naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom vanparničnom postupku apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

Ostali navodi

27. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja vanparničnog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segment prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka nakon ukidanja prvostepenog rješenja od gotovo dvije, uz nepostojanje elemenata iz kojih bi se moglo zaključiti da se radi o neopravdanom i prekomjernom odugovlačenju postupka u okviru Općinskog suda, primjerena okolnostima konkretnog slučaja.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3990/15 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio