Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-810/16 (H. S.)

Odluka donesena 16. 03. 2016.

  • Postupak priznavanja strane sudske odluke
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-810/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2016. godine, u predmetu broj AP-810/16, rješavajući apelaciju Hamdije Subašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14) donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamdije Subašića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 V 014302 15 Gž od 26. januara 2015. godine (u apelaciji navedeno od 26. januara 2016. godine), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdija Subašić (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Sejad Mujačić, advokat iz Gračanice, podnio je 19. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 V 014302 15 Gž od 26. januara 2015. godine (u apelaciji navedeno od 26. januara 2016. godine).

2. Apelant je podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, „kojom će se zabraniti A. S. i drugim zainteresovanim strankama da preduzimaju aktivnosti na upotrebi rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj: 03 0 V 014302 15 V od 13. oktobra 2015. godine u pravnom prometu Bosne i Hercegovine i inostranstvu, a naročito u matičnom uredu Općine Gračanica i Općinskom sudu u Gračanici, pred kojim se vodi postupak razvoda braka po tužbi apelanta u predmetu broj: 27 0 P 030242 15 P“.

3. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je žalba apelanta kao protivnika predlagača i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj: 03 0 V 014302 15 V od 13. oktobra 2015. godine, kojim je priznata odluka Općinskog suda Udine broj: 534/2015 od 3. februara 2015. godine, kojom je potvrđena odluka predsjednika tog suda od 17. decembra 2014. godine, kojom je sporazumno razveden brak bračnih drugova Subašić Hamdije tj. apelanta (u dispozitivu naveden datum i mjesto rođenja) i A. S. (u dispozitivu naveden datum i mjesto rođenja), a koji brak je zaključen 21. juna 1984. godine u Bosni i Hercegovini.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovnog suda navedeno je da žalba apelanta nije osnovana iz razloga što je prvostepeni sud utvrdio da je navedena strana sudska odluka, čije se priznanje traži, donesena u postupku sporazumnog razvoda braka, da su stranke učestvovale u postupku, da je uz prijedlog dostavljena original presuda, kao i potvrda nadležnog suda (suda koji je donio presudu čije se priznanje traži) o pravosnažnosti te presude, da u istoj pravnoj stvari među istim strankama nije donesena pravosnažna odluka suda u Bosni i Hercegovini, da strana sudska odluka čije se priznanje traži nije u suprotnosti sa ustavom i pravnim poretkom u Bosni i Hercegovini i da između Italije i Bosne i Hercegovine postoji reciprocitet u pogledu priznavanja i izvršenja stranih sudskih odluka. Navedeno je i to da je prvostepeni sud na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primjenio odredbe člana 86. do 96. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 43/82 i 72/82 i Službeni list RBiH broj: 2/92 i 13/94), čime je priznao predmetnu stranu sudsku odluku.

5. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo i to da imajući u vidu da je predlagač A. S. nižestepenom sudu predložila original odluku, kao i potvrdu o pravosnažnosti (član

87. ZRSZ), kao i činjenice da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u postupku (član 88. ZSRS), to po ocjeni suda postoje uslovi za priznanje strane sudske odluke, čime je nižestepeni sud dao potpune i pravilne razloge na koje se apelant upućuje radi nepotrebnog ponavljanja. Navodi i to da je bez uticaja prigovor žalbe da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da se radi o odluci o razvodu braka. U odluci čije se priznanje traži navedeno je da se potvrđuje odluka predsjednika Općinskog suda Udine od 17. decembra 2014. godine, a kojom je sporazumno razveden brak bračnih drugova u skladu sa svim zakonskim propisima po uslovima navedenim u zahtjevu za razvod braka.

6. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da su neosnovani razlozi žalbe, jer sud nije našao postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, te je na osnvu navedenog primjenio odredbe člana 235. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 53/03, 73/05 i 19/06), u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br 2/98, 39/04 i 73/05) čime je odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje.

7. Apelant ističe da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evrospka konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

11. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je potvrđeno navedeno rješenje Kantonalnog suda, kojim je priznata odluka stranog suda. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja predpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.

12. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja "spor" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluka broj U- 16/03 od 17. marta 2004. godine, tačka 16. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 15/04). Stoga, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, ne može primjeniti na postupak u kome su donesena osporena rješenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelant takođe navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatuje da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno, da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U odnosu na navode o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje je po svom karakteru akcesorno pravo u odnosu na pravo na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud zaključuje da su, u okolnostima konkretnog slučaja, i ovi navodi takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman