Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-547/13 (Š. S.)
Odluka donesena 20. 04. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Eksproprijacija
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o eksproprijaciji · čl. 10, 64
- Zakon o vanparničnom postupku · čl. 2
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji
- Zakon o eksproprijaciji
- Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku
- Zakon o vanparničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopuni Zakona o vanparničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-547/13
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 547/13, rješavajući apelaciju Šerife Suljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Šerife Suljić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Šerifi Suljić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Šerifi Suljić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Šerife Suljić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 V 004604 08 V od 19. juna 2012. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Šerifa Suljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnijela je 6. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 V 004604 08 V od 19. juna 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, kao i od protivnika predlagateljice JP „Autoceste FBiH“ (u daljnjem tekstu: protivnik predlagateljice) zatraženo je 26. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je, također, zatraženo da dostavi spis predmeta.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 3. marta 2016. godine, Općinski sud 9. marta 2016. godine, a protivnik predlagateljice 11. januara 2016. godine. Općinski sud je spis predmeta dostavio 14. marta 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Rješenjem Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne, geodetske, stambeno-komunalne poslove i zaštitu okoline Općine Visoko (u daljnjem tekstu: Služba za prostorno uređenje) broj 03/2 31-1-9/08 od 1. jula 2008. godine usvojen je prijedlog Federalnog ministarstva prometa i komunikacija putem Direkcije za izgradnju, upravljanje i održavanje autocesta broj 11-27-277/08 od 3. aprila 2008. godine, pa se u svrhu izgradnje objekata za naplatu cestarine i pratećih objekata za pružanje usluga korisnicima autoceste Zenica-Sarajevo, dionica Visoko-Podlugovi-Jošanica, potpuno ekspropriraju nekretnine na parceli k.č. broj 64, zv. Luke, zk.ul. broj 330 k.o. Ozrakovići (u daljnjem tekstu: eksproprirane nekretnine) koje su apelanticino vlasništvo.
6. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove broj 05-31-2-1359/08 od 13. augusta 2008. godine apelanticina žalba na rješenje Službe za prostorno uređenje je odbijena.
7. Nadalje, Rješenjem Vlade Federacije Bosne i Hercegovine broj 03/04-31-896-2/08 od 27. augusta 2008. godine dozvoljen je korisniku eksproprijacije ulazak u posjed nekretnine koju je izvlastila Služba za prostorno uređenje prije pravosnažnosti rješenja na ekspropriranim nekretninama.
8. Zapisnikom Općinske službe za prostorno uređenje broj 03/2-31-1-9/08 od 20. oktobra 2008. godine za sporazumno određivanje naknade za ekspropirane nekretnine utvrđeno je da ukupna naknada za isplatu apelantici iznosi 6.264,60 KM, pa s obzirom na to da postupak sporazumne nagodbe nije uspio, predmet sa kompletnim spisom je upućen Općinskom sudu.
9. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 V 004604 087 V od 19. juna 2012. godine utvrđena je naknada za eksproprirane nekretnine u iznosu od 6.095,00 KM, a za vrijednost sijena iznos od 169,60KM, ukupno 6.264,60 KM, pa je protivnik predlagateljice dužan platiti navedeni iznos po donošenju odluke, a ako naknada nije isplaćena, protivnik je dužan na navedeni iznos od 6.264,60 KM platiti zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.
10. Kako se navodi u obrazloženju rješenja, Služba za prostorno uređenje je Općinskom sudu dostavila svoj spis broj 03/2-31-1-9/08 o provođenju eksproprijacije nekretnina koje su vlasništvo apelantice sa dijelom 1/1 u nadležnost, nakon što nije mogla postići sporazum o visini naknade za eksproprirane nekretnine, tako da one nisu isplaćene. U toku postupka apelanticin opunomoćenik je istakao da se ne slaže sa procjenom vrijednosti ekspropriranih nekretnina vještaka poljoprivredne struke Zijada Begovića, jer je tržišna vrijednost zemljišta na tom terenu znatno veća, te da se na tom području grade industrijski objekti, te da predlaže da procjenu tržišne vrijednosti zemljišta izvrši vještak građevinske struke. Procjenu vrijednosti sijena koju je odredio vještak poljoprivredne struke apelanticin opunomoćenik je prihvatio.
11. Općinski sud je proveo dokazni postupak izlaganjem Rješenja o provedenoj eksproprijaciji broj 03/2-31-1-9/08, koje je postalo pravosnažno 20. septembra 2008. godine, kao i cijelog općinskog spisa, zemljišnoknjižnog i katastarskoknjižnog izvoda za navedene nekretnine i navedenih nalaza vještaka, i to poljoprivredne struke Zijada Begovića i građevinske struke Ejuba Salkića, te uvidom u zapisnike iz spisa br. 03/2-31-1-6/08, 03/2-31-1-5/08 i 03/2-31-1-6/08 u kojima je postignut sporazum o naknadi ekspopriranog zemljišta po cijeni od 23,00 KM.
12. Ocjenjujući nalaz i procjenu nekretnina vještaka poljoprivredne struke na koje se poziva opunomoćenik protivnika, Općinski sud je ocijenio da je nalaz baziran na formuli tržišne vrijednosti zemljišta i da se radi o procjeni poljoprivrednog zemljišta koje je i eksproprirano pri čemu je po istoj stopi isplaćeno zemljište u slučajevima eksproprijacije u okolini koji su završeni sporazumom. Sud je ocijenio izloženi nalaz kao stručno urađen, te na zakonu zasnovan. Polazeći od definicije da je tržišna vrijednost najviša cijena koja se za određenu nekretninu može ostvariti na nekom tržištu u određenom roku, Općinski sud navodi da je vještak poljoprivredne struke, na osnovu stanja na terenu i materijalnih dokaza, sačinio svoj nalaz i dao procjenu vrijednosti ekspropriranih nekretnina koju je sud u cijelosti prihvatio i odlučio kao u izreci rješenja.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
14. Kantonalni sud je zapazio da se, u vezi sa tvrdnjom o primjeni parametara za određivanje visine naknade za eksproprirane nekretnine, na krajnje formaliziran i činovnički način podnesenom žalbom gubi iz vida odredba iz člana 64. stav 2. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12), koja izričito propisuje da se u postupku određivanja naknade za eksproprirane nekretnine ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu. Po ocjeni Kantonalnog suda, ako bi se prihvatilo apelanticino stanovište da je eksproprirano zemljište sada faktički građevinsko zemljište i da je naknadu za to zemljište trebalo odrediti u visini tržišne cijene građevinskog zemljišta, to bi značilo da se time apelantici utvrđuje pravo na naknadu za zemljište koje nije predmet eksproprijacije. Naime, pravosnažnim Rješenjem Službe za prostorno uređenje broj 03/2-31-1 -9/2008 od 1. jula 2008. godine izvršena je eksproprijacija nekretnine i apelantici je kao ranijoj vlasnici eksproprirane nekretnine utvrđeno pravo na naknadu za tu parcelu, dakle, za poljoprivredno zemljište, a ne za građevinsko zemljište, kako se navodi u žalbi.
15. Po ocjeni Kantonalnog suda, prvostepeni sud je pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice kako one iz odredbi čl. 53. i 63. Zakona o eksproprijaciji, tako i one iz odredbe člana 64. stav 2. navedenog zakona, uzimajući u obzir i visinu naknada utvrđenu prilikom sporazumnog utvrđivanja naknada za eksproprirane nekretnine na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina kod općinskog organa uprave, zaključenog između korisnika eksproprijacije i ranijih vlasnika. Prema tome, žalbeni razlozi zbog kojih apelantica pobija rješenje prvostepenog suda, kako zaključuje Kantonalni sud, nisu ostvareni, jer je prvostepeni sud činjenice odlučne za određivanje visine naknade za eksproprirane nekretnine pravilno i potpuno utvrdio i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe iz čl. 46, 51, 53, 51, 54, 63, 64, 66. i 70. Zakona o eksproprijaciji, kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Stoga, budući da nisu ostvareni ni razlozi iz odredaba člana 221. Zakona o parničnom postupku u vezi sa odredbom iz člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05), Kantonalni sud je žalbu kao neosnovanu odbio i rješenje prvostepenog suda potvrdio.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Navodi da u toku postupka nisu bile sporne nekretnine koje su predmet eksproprijacije, kao i površina koja je eksproprirana, već je sporan iznos naknade koja je utvrđena za istu nekretninu. Sud je propustio da utvrdi tržišnu vrijednost ekspropriranih nekretnina, zasnivajući svoju odluku na nalazu vještaka poljoprivredne struke i visini naknade utvrđene prilikom sporazumnog utvrđivanja naknada za eksproprirane nekretnine na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina. Pri tome, kako navodi apelantica, sud je potpuno zanemario nalaz vještaka građevinske struke, koji je prilično realno, uvažavajući stanje na terenu, utvrdio tržišnu cijenu ekspropriranih nekretnina na 50 KM/m2, kao i Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj OPU-2312/2008 godine. Nadalje, apelantica smatra da nižestepeni sudovi nisu savjesno i brižljivo ocijenili sve dokaze posebno i sve dokaze zajedno, tako da su na taj način povrijedili odredbe parničnog postupka. Naime, sud je pravičnu naknadu za eksproprirano zemljište trebalo da odredi ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, i to u smislu odredaba Zakona o eksproprijaciji. Naprotiv, prvostepeni sud je udovoljio nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke u cijelosti, a da obrazloženje rješenja ne sadrži razloge zašto je sud kao relevantan uzeo baš nalaz ovog vještaka koji nije ocijenjen u skladu sa ostalim dokazima.
18. Apelantica ukazuje na neosnovanu dužinu postupka utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine, smatrajući da je, zbog neosnovane dužine postupka, pretrpjela štetu. Predlaže da se usvoji apelacija, ukinu osporena rješenja i obaveže Vlada Zeničko-dobojskog kantona da joj zbog neopravdane dužine postupka isplati na ime štete iznos od 3.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud navodi da je u toku postupka postupao savjesno, poštujući materijalne propise, te da je potraživanje koje se odnosi na dužinu postupka neosnovano.
20. Kantonalni sud smatra da je sud pravilno postupio i donio zakonitu odluku, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez oduglovačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. U Zakonu o ekspoprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12) relevantne odredbe glase:
Član 46.
Ako vlasnik nekretnine koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine.
Tržišna vrijednost je izrađena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja zavisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.
Član 53.
Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu prema tržišnoj cijeni takvog zemljišta.
Naknada za neplodno zemljište, kamenjar i slično određuje se u visini naknade koja bi se odredila za pašnjak najniže klase u istoj katastarskoj općini.
Član 63.
Visina naknade za eksproprisanu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.
Ako je korisniku eksproprijacije predata nekretnina u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo birati da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine ili u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.
Član 64.
Nadležni sud po službenoj dužnosti u vanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za eksproprisanu nekretninu.
Kod utvrđivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud je dužan uzeti u obzir visinu naknade utvrđenu prilikom sporazumnog utvrđivanja naknade pred općinskom službom za upravu, ako je većina stranaka zaključila takav sporazum na određenom području u postupku eksproprijacije za izgradnju istog ili drugog objekta.
U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu.
VI. Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 10. decembra 2012. godine, a apelacija je podnesena 6. februara 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je apelantica tražila da se utvrdi naknada za eksproprirane nekretnine. Dakle, predmet je građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
30. Apelantica smatra da joj je odlukom redovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
31. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, u konkretnom predmetu, u obrazloženju osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi detaljno ispitali navode apelantice koje je ona isticala u toku parničnog postupka, dajući za svoje stavove dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja, koja Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ne smatra proizvoljnim, niti se primjena materijalnog i procesnog prava čini proizvoljnom. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelantice o proizvoljnoj primjeni prava u predmetnom postupku, te da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
32. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra apelanticine navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovanim.
U odnosu na dužinu trajanja postupka
33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo donošenjem Rješenja Službe za prostorno uređenje broj 03/2 31-1-9/08 od 1. jula 2008. godine, a da je postupak eksproprijacije završen sudskim putem donošenjem Rješenja Kantonalnog suda broj 41 0 004604 12 Gž od 16. novembra 2012. godine iz čega proizlazi da je predmetni postupak trajao četiri godine i pet mjeseci, pa je to period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda.
Analiza razumnosti trajanja postupka
35. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelanticinog tužbenog zahtjeva radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine, pa s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi u pogledu imovine koja je bila predmet tužbenog zahtjeva, zatim, dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o osobito složenom predmetu.
36. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, odlučujući o apelanticinom prijedlogu, donio rješenje tek 19. juna 2012. godine. Iz dokumentacije spisa i predmetne apelacije proizlazi da je pred Općinskim sudom, iako je nesporno sud preduzimao određene aktivnosti u smislu saslušanja svjedoka i vještačenja, kao i druge dokazne i procesne radnje, postupak u ovoj prvostepenoj fazi trajao četiri godine, što uz evidentno angažovanje apelantice, ipak, predstavlja pretjerano dug vremenski period trajanja postupka. Iako je Kantonalni sud brzo odlučio po apelanticinoj žalbi, ipak, posmatrajući postupak u cjelini a naročito okolnost da su Općinskom sudu trebale četiri godine da donese svoje odluke, Ustavni sud smatra da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
39. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao četiri godine i pet mjeseci, apelantici je određena naknada u visini od 600,00 KM, koju joj je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
40. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelanticini navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u osporenim odlukama ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, pri čemu su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka za svoje stavove dali jasne i logične zaključke.
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak po apelanticinoj tužbi radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine trajao četiri godine i pet mjeseci od kojih u najvećem dijelu pred Općinskim sudom, koji nije ponudio nikakve razumne i opravdane argumente iz kojih bi proizlazile objektivne okolnosti koje su utjecale na ovako dugo trajanje postupka.
43. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman