Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2963/14 (S. P., M. J., H. H., E. Z., N. H. i drugi)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Uporedive situacije
  • Propisano zakonom
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pasivna legitimacija
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2963/14

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2963/14, rješavajući apelaciju Spahe Palića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Spahe Palića, Midhata Jusića, Hajrije Hadžiabdića, Ekrema Zeca, Našida Horozovića, Sabahudina Šehića, Rame Halilovića, Hamdije Muratspahića, Vasvije Opardija, Enesa Turčinovića, Ibrahima Dlakića, Nihada Haračića, Jasne Tukar, Derve Kere, Sabita Martinovića, Mirze Imširpašića, Midhe Ajkunića, Smaila Kulaša, Sevada Halilovića, Mahmuta Bušatlića, Ramize Hadžiabdić, Jusufa Velića, R. S., Nagiba Ahmetovića, Rahmana Sijamije, Nasime Ćeso, Jasminke Imamović, H. T., Admira Kurtovića, Rame Halilovića, Ismeta Durakovića, Hidajeta Mahmutovića, A. H., Midhata Ivkovića, M. L., Hajrudina Opardije, Ekrema Alića, Mehmeda Haračića, Ć. K., N. M., J. R., V. B., A. H., S. D., A. D., R. Š., N. M., H.

H. podnesene protiv:

- Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 I 227866 13 Gž od 28. januara 2015. godine, 65 0 I 344990 13 Gž od 23. januara 2015. godine, 65 0 I 225660 13 Gž od 9. januara 2015. godine, 65 0 I 225711 13 Gž od 22. januara 2015. godine, 65 0 I 222799 14 Gži od 23. januara 2015. godine, 65 0 I 223590 13 Gž od 9. januara 2015.

godine, 65 0 I 364731 14 Gži od 14. januara 2015. godine, 65 0 I 229415 13 Gž od 21. januara 2015. godine, 65 0 I 225664 13 Gž od 22. januara 2015. godine, 65 0 I 298248 13 Gž od 19. decembra 2014.

godine, 65 0 I 223595 13 Gž od 11. februara 2015. godine, 65 0 I 319093 13 Gž od 12. januara 2015. godine, 65 0 I 227881 12 Gž od 20. februara 2015. godine, 65 0 I 298137 13 Gž od 18. februara 2015.

godine, 65 0 I 225676 13 Gž od 18. februara 2015. godine, 65 0 I 294538 13 Gž od 27. februara 2015. godine, 65 0 I 288179 13 Gž od 26. marta 2015. godine, 65 0 I 223562 13 Gž od 12. marta 2015.

godine, 65 0 I 307098 14 GžI od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 292794 14 Gži od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 330326 14 Gži od 10. marta 2015. godine, 65 0 I 317101 13 Gž od 23. marta 2015.

godine, 65 0 I 288903 14 Gži od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 307101 14 Gži od 24. aprila 2015. godine, 65 0 I 233685 13 Gž od 15.

aprila 2015. godine, 65 0 I 227915 13 Gž od 18. februara 2015.

godine, 65 0 I 323205 14 Gži od 14. aprila 2015. godine, 65 0 I 321992 13 Gž od 29. aprila 2015. godine, 65 0 I 227860 13 Gž od 26.

februara 2015. godine, 65 0 I 373621 14 Gži od 8. maja 2015. godine, 65 0 I 226316 14 Gži od 20. aprila 2015. godine, 65 0 I 358451 13 Gž od 9. jula 2015. godine, 65 0 I 223569 13 Gž od 6. jula 2015. godine, 65 0 I 358447 15 Gži od 30. juna 2015. godine; 65 0 I 229411 12 Gž od 12. juna 2014. godine, 65 0 I 225708 12 Gž od 19. maja 2014.

godine , 65 0 I 223567 12 Gž od 10. jula 2014. godine, 65 0 I 229403 12 Gž od 10. jula 2014. godine, 65 0 I 227912 12 Gž od 10. jula 2014.

godine, 65 0 I 222337 13 Gž od 19. septembra 2014. godine, 65 0 I 225698 13 Gž od 30. septembra 2014. godine, 65 0 I 230896 12 Gž od 8. septembra 2014. godine, 65 0 I 225716 12 Gž od 24. oktobra 2014.

godine , 65 0 I 341213 13 Gž od 24. oktobra 2014. godine, 65 0 I 227893 12 Gž od 24. oktobra 2014. godine, 65 0 I 318103 14 Gži od 18. novembra 2014. godine, 65 0 I 229422 12 Gž od 18. novembra 2014. godine, 65 0 I 230899 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 225723 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 223565 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 229423 13 Gž od 21. novembra 2014. godine, 65 0 I 352910 14 Gži od 26. novembra 2014. godine, 65 0 I 226315 13 Gž od 13. novembra 2014. godine, 65 0 I 227853 13 Gž od 8. decembra 2014. godine, 65 0 I 222845 13 Gž od 26. novembra 2014. godine, 65 0 I 229420 13 Gž od 12. decembra 2014. godine, 65 0 I 227873 13 Gž od 3. decembra 2014. godine,65 0 I 227907 13 Gž od 15. decembra 2014. godine, 65 0 I 225672 13 Gž od 15.decembra 2014. godine, 65 0 I 325159 13 Gž od 15. decembra 2014. godine, 65 0 I 222850 13 Gž od 3. decembra 2014. godine; i

- Rješenja Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 307101 12 I od 21. januara 2014. godine, 65 0 I 364731 13 I od 5. marta 2014. godine, 65 0 I 373621 13 I od 17. juna 2014. godine, 65 0 I 222845 11 I od 12.

februara 2013, godine, 65 0 I 229420 12 I od 13. februara 2013.

godine, 65 0 I 227873 12 I od 12. februara 2013. godine, 65 0 I 298137 12 I od 11. februara 2013. godine, 65 0 I 225676 12 I od 13.

februara 2013. godine, 65 0 I 223569 11 I od 13. februara 2013.

godine,65 0 I 222337 13 11 I od 21. marta 2013. godine, 65 0 I 225698 12 I od 26. marta 2013. godine, 65 0 I 23089912 I od 21.

marta 2013. godine, 65 0 I 223562 11 I od 21. marta 2013. godine, 65 0 I 292794 12 I od 25. marta 2013. godine, 65 0 I 317101 13 I od 19.

marta 2013. godine, 65 0 I 226316 12 I od 5. aprila 2013. godine, 65 0 I 29824812 I od 22. aprila 2013. godine, 65 0 I 319093 13 I od 10.

aprila 2013. godine, 65 0 I 323205 13 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 321992 12 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 227860 12 I od 20.

maja 2013. godine, 65 0 I 229423 12 I od 21. maja 2013. godine, 65 0 I 222850 12 I od 9. maja 2013. godine, 65 0 I 227907 12 I od 13. maja 2013. godine, 65 0 I 225672 12 I od 20. maja 2013. godine, 65 0 I 222799 11 I od 21. maja 2013. godine, 65 0 I 294538 12 I od 29.

maja 2013. godine,65 0 I 325159 13 I od 20. juna 2013. godine, 65 0 I 307098 12 I od 2. jula 2013. godine, 65 0 I 288179 12 I od 29. augusta 2013. godine, 65 0 I 330326 13 I od 23. augusta 2013. godine, 65 0 I 288903 12 I od 9. septembra 2013. godine, 65 0 I 341213 13 I od 11.

septembra 2013. godine, 65 0 I 318103 13 I od 9. septembra 2013.

godine 65 0 I 344990 13 I od 25. septembra 2013. godine, 65 0 I 352910 13 I od 18. septembra 2013. godine, 65 0 I 358447 13 I od 27.

septembra 2013. godine, 65 0 I 358451 13 I 1. novembar 2013.

godine, 65 0 I 230896 12 od 30. januara 2012. godine, 65 0 I 225711 12 I od 10. februara 2012. godine, 65 0 I 227881 12 I od 29. marta 2012. godine, 65 0 I 227912 12 I od 29. marta 2012. godine, 65 0 I 227915 12 I od 29. marta 2012. godine 65 0 I 229403 12 I od 25.

aprila 2012. godine, 65 0 I 229411 12 I od 26. aprila 2012. godine, 65 0 I 225716 12 od 18. juna 2012. godine, 65 0 I 223595 12 I od 18.

juna 2012. godine, 65 0 I 225708 12 I od 21. augusta 2012. godine, 65 0 I 227893 12 I od 29. augusta 2012. godine, 65 0 I 229422 12 I od 3.

septembra 2012. godine, 65 0 I 225723 12 I od 3. septembra 2012.

godine, 65 0 I 223565 11 I od 7. septembra 2012. godine, 65 0 I 223590 11 I od 12. septembra 2012. godine, 65 0 I 226315 12 I od 4.

oktobra 2012. godine, 65 0 I 225660 12 I od 9. oktobra 2012. godine, 65 0 I 227853 12 I od 15. oktobra 2012. godine,65 0 I 223567 11 I od 16. oktobra 2012. godine, 65 0 I 227866 12 I od 22. novembra 2012.

godine, 65 0 I 229415 12 I od 2. novembra 2012. godine, 65 0 I 225664 12 I od 2. novembra 2012. godine i 65 0 I 233685 12 I od 21.

novembra 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Spaho Palić, Midhat Jusić, Hajrija Hadžiabdić, Ekrem Zec, Našid Horozović, Sabahudin Šehić, Ramo Halilović, Hamdija Muratspahić, Vasvija Opardija, Enes Turčinović, Ibrahim Dlakić, Nihad Haračić, Jasna Tukar, Dervo Kero, Sabit Martinović, Mirza Imširpašić, Midho Ajkunić, Smail Kulaš, Mirsad Lončar, Sevad Halilović, Mahmut Bušatlić, Ramiza Hadžiabdić, Jusuf Velić, R. S., Nagib Ahmetović, Rahman Sijamija, Nasima Ćeso, Jasminka Imamović, H. T., Admir Kurtović, Ramo Halilović, Ismet Duraković, Hidajet Mahmutović, A. H., Midhat Ivković, M. L., Hajrudin Opardija, Ekrem Alić, Mehmed Haračić, Ć. K., N. M., J. R., V. B., S. D., A. D., R. Š., N. M. i H. H., koje zastupa Mustafa Jusufbašić, advokat iz Bugojna, i A. H., koju zastupa Esma Husejnbegović, advokatica iz Bugojna, (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 8. jula 2014. godine do 18. augusta 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) čiji su brojevi precizirani u dispozitivu ove odluke.

2. Apelacije su registrirane pod brojevima AP 2963/14, AP 2964/14, AP 3756/14, AP 3757/14, AP 3758/14, AP 4495/14, AP 4496/14, AP 4497/14, AP 4851/14, AP 4853/14, AP 4854/14, AP 5208/14, AP 5209/14, AP 5210/14, AP 5211/14, AP 5212/14, AP 5383/14, AP 5384/14, AP 5385/14, AP 75/15, AP 76/15, AP 77/15,AP 78/15, AP 79/15, AP 80/15, AP 82/15, AP 84/15, AP 563/15, AP 564/15, AP 566/15, AP 567/15, AP 568/15, AP 569/15, AP 570/15, AP 571/15, AP 572/15, AP 573/15, AP 911/15, AP 912/15, AP 1259/15, AP 1260/15, AP 1261/15, AP 1262/15, AP 1781/15, AP-1782/15, AP 1783/15, AP 1784/15, AP 1785/15, AP 1786/15, AP 1787/15, AP 2267/15, AP 2269/15, AP 2270/15, AP 2548/15, AP 2676/15, AP 2677/15, AP 2678/15, AP

2679/15, AP 3969/15, AP 3970/15 i AP 3971/15.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljena 61 apelacija koja se odnosi na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju apelacija br. AP 2963/14, AP 2964/14, AP 3756/14, AP 3757/14, AP 3758/14, AP 4495/14, AP 4496/14, AP 4497/14, AP 4851/14, AP 4853/14, AP 4854/14, AP 5208/14, AP 5209/14, AP 5210/14, AP 5211/14, AP 5212/14, AP 5383/14, AP 5384/14, AP 5385/14, AP 75/15, AP 76/15, AP 77/15,AP 78/15, AP 79/15, AP 80/15, AP 82/15, AP 84/15, AP 563/15, AP 564/15, AP 566/15, AP 567/15, AP 568/15, AP 569/15, AP 570/15, AP 571/15, AP 572/15, AP 573/15, AP 911/15, AP 912/15, AP 1259/15, AP 1260/15, AP 1261/15, AP 1262/15, AP 1781/15, AP-1782/15, AP 1783/15, AP 1784/15, AP 1785/15, AP 1786/15, AP 1787/15, AP 2267/15, AP 2269/15, AP 2270/15, AP 2548/15, AP 2676/15, AP 2677/15, AP 2678/15, AP 2679/15, AP 3969/15, AP 3970/15 i AP 3971/15 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2963/14.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, Federacije BiH (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 26. marta 2015. godine i od Binasa d.o.o. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi) 19. februara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Izvršenik je dostavio odgovor 9. aprila 2015. godine, Kantonalni sud 17. aprila 2015. godine, a Općinski sud 24. aprila 2015. godine, dok tuženi nije dostavio odgovor u roku koji je istekao 26. februara 2016. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudama redovnih sudova, pod brojevima preciziranim u apelacijama, tuženi je dužan apelantima kao zaposlenicima tuženog na ime neisplaćenih plata i toplog obroka za periode precizirane u presudama isplatiti iznose, također precizirane u presudama, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe u svakom pojedinačnom slučaju pa do konačne isplate.

8. Nakon toga, zaposlenici tuženog su 17. decembra 2010. godine Općinskom sudu u Travniku podnijeli prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tuženim zbog nesolventnosti. Općinski sud je, u vezi s tim, shodno odredbama čl. 3. i 5. Zakona o stečajnom postupku, zatražio od federalnog ministra energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: ministar energije) saglasnost za otvaranje stečajnog postupka. Ministar energije je sudu dostavio Akt broj 08-18-218/11 od 7. februara 2011. godine u kojem je, između ostalog, istakao da nije saglasan s otvaranjem stečaja s obzirom na to da je Vlada FBiH preduzela niz mjera za konsolidaciju poslovanja tuženog. Navedeno je da je tuženom, između ostalog, otvoren i poseban namjenski račun s kojeg se sredstva mogu koristiti isključivo za pokretanje proizvodnje, te da smatra da će tuženi na taj način početi s proizvodnjom, a od čega zavisi i način isplate potraživanja zaposlenim pa je, prema mišljenju tog ministra, zahtjev za otvaranje stečaja preuranjen.

9. U vezi s tim, Rješenjem Općinskog suda u Travniku broj 51 0 St 042470 10 St od 14. februara 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 51 0 St 042470 11 Pž od 23. marta 2011. godine, odbijen je prijedlog zaposlenika tuženog za otvaranje stečajnog postupka nad tuženim, uz obrazloženje da ministar energetike nije dao saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad tuženim koji se bavi poslovima iz oblasti namjenske industrije (proizvodnja oružja i municije). Obrazloženo je da je davanje navedene saglasnosti propisano čl. 3. i 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku, te da takva saglasnost predstavlja preduvjet za otvaranje stečajnog postupka.

10. Nakon toga apelanti su, svaki ponaosob, podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje presuda redovnih sudova kojima je tuženi obavezan na isplatu potraživanja za svakog od apelanata, pri čemu su apelanti kao izvršenika naznačili izvršenika (FBiH). Općinski sud je posebnim rješenjem odobrio svako od predloženih izvršenja.

11. Protiv navedenih rješenja izvršenik je podnio prigovore koje je Općinski sud Rješenjima br. 65 0 I 373621 13 I od 17. juna 2014. godine, 65 0 I 364731 13 I od 5. marta 2014. godine, 65 0 I 307101 12 I od 21. januara 2014. godine, 65 0 I 222845 11 I od 12. februara 2013, godine, 65 0 I 229420 12 I od 13. februara 2013. godine, 65 0 I 227873 12 I od 12. februara 2013. godine, 65 0 I 298137 12 I od 11. februara 2013. godine, 65 0 I 225676 12 I od 13. februara 2013. godine, 65 0 I 223569 11 I od 13. februara 2013. godine,65 0 I 222337 13 11 I od 21. marta 2013. godine, 65 0 I 225698 12 I od 26. marta 2013. godine, 65 0 I 23089912 I od 21. marta 2013. godine, 65 0 I 223562 11 I od 21. marta 2013. godine, 65 0 I 292794 12 I od 25. marta 2013. godine, 65 0 I 317101 13 I od 19. marta 2013. godine, 65 0 I 226316 12 I od 5. aprila 2013. godine ,65 0 I 29824812 I od 22. aprila 2013. godine, 65 0 I 319093 13 I od 10. aprila 2013. godine, 65 0 I 323205 13 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 321992 12 I od 15. aprila 2013. godine, 65 0 I 227860 12 I od 20. maja 2013. godine,65 0 I 229423 12 I od 21. maja 2013. godine, 65 0 I 222850 12 I od 9. maja 2013. godine, 65 0 I 227907 12 I od 13. maja 2013. godine, 65 0 I 225672 12 I od 20. maja 2013. godine, 65 0 I 222799 11 I od 21. maja 2013. godine, 65 0 I 294538 12 I od 29. maja 2013. godine,65 0 I 325159 13 I od 20. juna 2013. godine, 65 0 I 307098 12 I od 2. jula 2013. godine, 65 0 I 288179 12 I od 29. augusta 2013. godine, 65 0 I 330326 13 I od 23. augusta 2013. godine, 65 0 I 288903 12 I od 9. septembra 2013. godine, 65 0 I 341213 13 I od 11. septembra 2013. godine, 65 0 I 318103 13 I od 9. septembra 2013. godine 65 0 I 344990 13 I od 25. septembra 2013. godine, 65 0 I 352910 13 I od 18. septembra 2013. godine, 65 0 I 358447 13 I od 27. septembra 2013. godine 65 0 I 358451 13 I 1. novembar 2013. godine, 65 0 I 230896 12 od 30. januara 2012. godine, 65 0 I 225711 12 I od 10. februara 2012. godine, 65 0 I 227881 12 I od 29. marta 2012. godine, 65 0 I 227912 12 I od 29. marta 2012. godine, 65 0 I 229403 12 I od 25. aprila 2012. godine, 65 0 I 229411 12 I od 26. aprila 2012. godine, 65 0 I 225716 12 od 18. juna 2012. godine, 65 0 I 223595 12 I od 18. juna 2012. godine, 65 0 I 225708 12 I od 21. augusta 2012. godine, 65 0 I 227893 12 I od 29. augusta 2012. godine, 65 0 I 229422 12 I od 3. septembra 2012. godine, 65 0 I 225723 12 I od 3. septembra 2012. godine, 65 0 I 223565 11 I od 7. septembra 2012. godine, 65 0 I 223590 11 I od 12. septembra 2012. godine, 65 0 I 226315 12 I od 4. oktobra 2012. godine, 65 0 I 225660 12 I od 9. oktobra 2012. godine, 65 0 I 227853 12 I od 15. oktobra 2012. godine,65 0 I 223567 11 I od 16. oktobra 2012. godine, 65 0 I 227866 12 I od 22. novembra 2012. godine, 65 0 I 229415 12 I od 2. novembra 2012. godine, 65 0 I 225664 12 I od 2. novembra 2012. godine, 65 0 I 233685 12 I od 21. novembra 2012. godine i 65 0 I 227915 12 I od 29. marta 2012. godine usvojio, ukinuo sve provedene radnje i obustavio izvršenje u cijelosti, te odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova na ime sastavljanja odgovora na prigovore.

12. U obrazloženju su ponovljene naprijed iznesene činjenice, te je istaknuto da je izvršenik u potpunosti osporio postojanje pasivne legitimacije, navodeći da je izvršenje određeno prema osobi - izvršeniku koja u izvršnoj ispravi nije naznačena kao izvršenik jer je kao izvršenik u predmetnoj presudi označen tuženi. U vezi s tim je obrazloženo da je članom 30. stav 2. Zakona o izvršnom postupku FBiH propisano da se izvršenje određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili da je taj dug prema zakonu obavezna da izmiri, te da ako treća osoba ospori obavezu ispunjenja duga, stranke prije izvršenja pitanje obaveze treće osobe moraju razriješiti u parničnom postupku. Općinski sud je istakao da kako je u konkretnom slučaju izvršenik kao treća osoba osporio obavezu to je taj sud bio obavezan donijeti rješenja kao u dispozitivima.

13. Protiv navedenih rješenja apelanti su podnijeli žalbe Kantonalnom sudu koji je Rješenjima br. 65 0 I 227866 13 Gž od 28. januara 2015. godine, 65 0 I 344990 13 Gž od 23. januara 2015. godine, 65 0 I 225660 13 Gž od 9. januara 2015. godine, 65 0 I 225711 13 Gž od 22. januara 2015. godine, 65 0 I 222799 14 Gži od 23. januara 2015. godine, 65 0 I 223590 13 Gž od 9. januara 2015. godine, 65 0 I 364731 14 Gži od 14. januara 2015. godine, 65 0 I 229415 13 Gž od 21. januara 2015. godine, 65 0 I 225664 13 Gž od 22. januara 2015. godine, 65 0 I 298248 13 Gž od 19. decembra 2014. godine, 65 0 I 223595 13 Gž od 11. februara 2015. godine, 65 0 I 319093 13 Gž od 12. januara 2015. godine, 65 0 I 227881 12 Gž od 20. februara 2015. godine, 65 0 I 298137 13 Gž od 18. februara 2015. godine, 65 0 I 225676 13 Gž od 18. februara 2015. godine, 65 0 I 227915 13 Gž od 18. februara 2015. godine, 65 0 I 294538 13 Gž od 27. februara 2015. godine, 65 0 I 227860 13 Gž od 26. februara 2015. godine, 65 0 I 288179 13 Gž od 26. marta 2015. godine, 65 0 I 223562 13 Gž od 12. marta 2015. godine, 65 0 I 307098 14 GžI od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 292794 14 Gži od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 330326 14 Gži od 10. marta 2015. godine, 65 0 I 317101 13 Gž od 23. marta 2015. godine, 65 0 I 288903 14 Gži od 11. marta 2015. godine, 65 0 I 307101 14 Gži od 24. aprila 2015. godine, 65 0 I 233685 13 Gž od 15. aprila 2015. godine, 65 0 I 323205 14 Gži od 14. aprila 2015. godine, 65 0 I 321992 13 Gž od 29. aprila 2015. godine, 65 0 I 373621 14 Gži od 8. maja 2015. godine, 65 0 I 226316 14 Gži od 20. aprila 2015. godine, 65 0 I 358447 15 Gži od 30. juna 2015 godine, 65 0 I 223569 13 Gž od 6. jula 2015. godine i 65 0 I 358451 13 Gž od 9. jula 2015. godine, 65 0 I 225708 12 Gž od 19. maja 2014. godine, 65 0 I 229411 12 Gž od 12. juna 2014. godine, 65 0 I 223567 12 Gž od 10. jula 2014. godine, 65 0 I 229403 12 Gž od 10. jula 2014. godine, 65 0 I 227912 12 Gž od 10. jula 2014. godine, 65 0 I 222337 13 Gž od 19. septembra 2014. godine, 65 0 I 225698 13 Gž od 30. septembra 2014. godine, 65 0 I 230896 12 Gž od 8. septembra 2014. godine, 65 0 I 225716 12 Gž od 24. oktobra 2014. godine, 65 0 I 341213 13 Gž od 24. oktobra 2014. godine, 65 0 I 227893 12 Gž od 24. oktobra 2014. godine, 65 0 I 318103 14 Gži od 18. novembra 2014. godine, 65 0 I 229422 12 Gž od 18. novembra 2014. godine, 65 0 I 230899 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 225723 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 223565 13 Gž od 10. novembra 2014. godine, 65 0 I 229423 13 Gž od 21. novembra 2014. godine, 65 0 I 352910 14 Gži od 26. novembra 2014. godine, 65 0 I 226315 13 Gž od 13. novembra 2014. godine, 65 0 I 227853 13 Gž od 8. decembra 2014. godine, 65 0 I 222845 13 Gž od 26. novembra 2014. godine, 65 0 I 229420 13 Gž od 12. decembra 2014. godine, 65 0 I 227873 13 Gž od 3. decembra 2014. godine,65 0 I 227907 13 Gž od 15. decembra 2014. godine, 65 0 I 225672 13 Gž od 15.decembra 2014. godine, 65 0 I 325159 13 Gž od 15. decembra 2014. godine i 65 0 I 222850 13 Gž od 3. decembra 2014. godine žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepena rješenja.

14. U obrazloženjima svih rješenja je navedeno da je odredbom člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku propisano da ako ministar energije ne da svoju saglasnost za otvaranje stečajnog postupka za obaveze stečajnog dužnika odgovara Federacija BiH, te da je članom 30. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja, javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom, dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezna da izmiri, te da u slučaju da treća osoba ospori svoju obavezu na ispunjenje duga, to se pitanje prije izvršenja mora razriješiti u parničnom postupku. Prema obrazloženju Kantonalnog suda, kako je označeni izvršenik u konkretnom slučaju u cijelosti osporio rješenja o izvršenju to je, prema mišljenju tog suda, prvostepeni sud shodno naprijed navedenim odredbama Zakona o izvršnom postupku pravilno zaključio da apelanti sve do donošenja odluke po tom pitanju nisu ovlašteni tražiti izvršenje protiv izvršenika kao treće osobe.

15. Kantonalni sud je naveo i da su apelanti imali zakonski osnov da u izvršnom postupku zahtijevaju namirenje potraživanja od izvršenika kao treće osobe u smislu odredbi člana 30. Zakona o izvršnom postupku i člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku. Ovo stoga jer je, kako je obrazložio taj sud, ministar energije uskratio svoju saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad tuženim koji je u izvršnoj ispravi obavezan na isplatu duga, a što za posljedicu ima zakonom propisanu solidarnu odgovornost izvršenika. Kantonalni sud je obrazložio da navedeno, međutim, ne sprečava izvršenika da osporava postojanje samog duga koji u odnosu na izvršenika nikada nije utvrđen, a koji se spor ne može, kako je obrazložio Kantonalni sud, rješavati u izvršnom postupku, već, shodno odredbama člana 30. Zakona o izvršnom postupku, isključivo u parničnom postupku. Kantonalni sud je istakao i da je odbio kao neosnovane navode apelanata da je prvostepeni sud po istim pravnim pitanjima različito postupao u drugim predmetima, a to iz razloga što, kako je obrazložio taj sud, različite odluke prvostepenog suda po ovom pitanju ne mogu utjecati na drugačije rješavanje ovih pravnih stvari jer treba posebno imati u vidu da sudske odluke nisu formalni izvor prava u BiH. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je donio rješenja kao u dispozitivu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Smatraju da su redovni sudovi trebali primijeniti Zakon o stečajnom postupku kao lex specialis, a ne Zakon o izvršnom postupku i tražiti da apelanti u parničnom postupku, koji će nesumnjivo predstavljati presuđenu stvar jer će se ponovo voditi parnični postupak u stvarima u kojima je već okončan, dokazuju da je izvršenik zakonom obavezan da na sebe primi dug tuženog jer je odbio dati saglasnost na pokretanje stečajnog postupka nad tuženim, a kako je to propisano Zakonom o stečajnom postupku. Apelanti navode i da je u velikom broju izvršnih predmeta, više od 200, Općinski sud odbio prigovor izvršenika i da su radnici tuženog u tim predmetima već naplatili svoja potraživanja, čime smatraju da su apelanti i ostali radnici koji su u istoj situaciji diskriminirani. U korist svojih tvrdnji apelanti navode da je na sjednici Vlade FBiH od 27. decembra 2012. godine donesen zaključak da izvršenik solidarno odgovara za obaveze namjenske industrije, na šta su sudovi već više puta upućivani, kao i da je 2010. godine donesena odluka o dodjeli novčanih sredstava iz pasivne podbilanse tuženom za pokriće neisplaćenih obaveza tuženog prema PIO/MIO. Također navode da je Vlada FBiH dala saglasnost tuženom za otvaranje posebnog namjenskog računa kod Union banke, koji se ne može blokirati i s kojeg se ne mogu skinuti sredstva u izvršnom postupku, tako da radnici ne mogu naplatiti svoja potraživanja. Apelanti smatraju da zbog svega navedenog izvršenik, suprotno tvrdnji sudova, ne može osporavati da je solidarni dužnik s tuženim.

b) Odgovor na apelacije

17. Kantonalni sud je naveo da ostaje pri razlozima istaknutim u osporenim rješenjima, te da donošenjem osporenih rješenja podnositelji apelacija nisu diskriminirani, niti činjenica da je prvostepeni sud u nekim predmetima imao drugačiju praksu ima utjecaja na drugačije rješenje u konkretnim slučajevima.

18. Općinski sud je naveo hronologiju predmeta, činjenice i pravni stav tog suda, te istakao da smatra da nije došlo do kršenja prava na koja se apelanti pozivaju.

19. Izvršenik je naveo da su apelacije neosnovane i da ih treba odbiti jer su redovni sudovi postupali u skladu sa zakonima i standardima ljudskih prava.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o stečajnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 29/03, 33/04 i 47/06) relevantne odredbe glase:

Član 5. st. 3. i 5.

Stečajni dužnik (3) Za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije (u daljem tekstu: federalni ministar energije).

(5) Ako federalni ministar energije ne da svoju saglasnost, za obaveze stečajnog dužnika solidarno odgovara Federacija.

21. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/03, 52/03, 33/06, 39/09, 35/12 ) relevantne odredbe glase:

Član 30. stav 2.

(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su rješenja Kantonalnog suda donesena u periodu od 19. maja 2014. godine do 9. jula 2015. godine protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelanti su primili u periodu od 5. juna 2014. godine do 4. augusta 2015. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 27. juna 2014. godine do 18. augusta 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelanti pobijaju navedena rješenja, tvrdeći da su tim rješenjima prekršena njih prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, dakle predmetu koji je građanskopravne prirode, pa je stoga član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na ovaj postupak (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2706/06 od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

30. Apelanti smatraju da im je pravo na pravično suđenje prekršeno zbog proizvoljne primjene materijalnog prava jer su redovni sudovi zaključili da se pitanje solidarne odgovornosti izvršenika treba prethodno riješiti u parničnom postupku shodno odredbama Zakona o izvršnom postupku iako je, prema mišljenju apelanata, trebalo primijeniti Zakon o stečajnom postupku i automatski obavezati izvršenika na preuzimanje i izvršenje obaveze po osnovu prava iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

31. U konkretnom slučaju Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 5. st. 3. i 5. Zakona o stečajnom postupku propisano da u slučaju kada ministar energije ne da saglasnost za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu za obavezu stečajnog dužnika solidarno odgovora Federacija BiH. Ustavni sud podsjeća i da je odredbama člana 30. Zakona o izvršnom postupku propisano da se kao izvršenik može pojaviti i treća osoba koja u izvršnoj ispravi nije naznačena kao izvršenik ako tražitelj izvršenja dokaže, između ostalog, da je treća osoba zakonom obavezana da izmiri dugovanje, te da ako se obaveza treće osobe ospori, navedeni spor stranke rješavaju u parničnom postupku.

32. Imajući u vidu sve navedene zakonske odredbe, te dovodeći ih u kontekst s činjenicama konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga jer nesporno iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da u slučaju kada treća osoba ospori da je obaveza naknade na bilo koji način prešla na nju, postoji obaveza tražitelja izvršenja da dokaže postojanje solidarne obaveze treće osobe. Kako je u konkretnom slučaju izvršenik osporio da je u konkretnim slučajevima obavezan solidarno s tuženim naknaditi potraživanja apelantima, to su obrazloženja redovnih sudova zašto se moraju primijeniti odredbe Zakona o izvršnom postupku argumentirana i jasna. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra navode apelanata o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava neosnovanim.

33. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se apelanti pozivaju na sudsku praksu navedenih redovnih sudova jer su oni, kako navode apelanti, u predmetima nekih drugih zaposlenika tuženog odbijali prigovore izvršenika i ti radnici su naplatili svoja potraživanja od izvršenika, a da su takvo postupanje sudovi pravdali obrazloženjem da sudska praksa nije formalni izvor prava u BiH. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da sudska praksa nije trajna kategorija i da je podložna promjenama, te da promjena sudske prakse ne vodi, sama po sebi, kršenju prava, u ovom slučaju, na pravično suđenje. Ovakav stav je zauzeo i Evropski sud koji je istakao da. „Uvjeti pravne sigurnosti i zaštita legitimnog povjerenja javnosti ne dodjeljuju stečeno pravo na dosljednost sudske prakse (vidi, Unédic protiv Francuske, broj 20153/04, stav 74, od 18. decembra 2008). Razvoj sudske prakse nije po sebi suprotan ispravnom administriranju pravde budući da bi neodržavanje dinamičnog i evolutivnog stajališta stvorilo rizik od sprečavanja reforme ili poboljšanja (vidi, Atanasovski protiv „Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije”, broj 36815/03, stav 38, od 14. januara 2010)... Odnosno budući da sudska praksa nije nepromjenjiva, nego je, naprotiv, u suštini evolutivna, Sud ističe da se ne može smatrati da princip dobrog administriranja pravde nameće striktan zahtjev dosljednosti sudske prakse (vidi, već citirane odluke Unedic i Atanasovski).“ Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i na konkretne predmete zbog čega je pozivanje apelanata na sudsku praksu neosnovano. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelanti, kao dokaz u korist svojih tvrdnji, dostavljaju određen broj zaključaka redovnih sudova u kojima se konstatira da su izvršenja u predmetima na koja se zaključci odnose, provedena i da su tražitelji izvršenja (također zaposlenici tuženog) naplatili svoja potraživanja od izvršenika (Federacije BiH). Međutim, Ustavni sud zapaža i da iz navedenih zaključaka nije vidljivo da li je izvršenik i u tim predmetima izjavljivao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, kao i u konkretnim slučajevima, te i zbog toga smatra da je pozivanje apelanata na navedene zaključke neosnovano.

34. Ustavni sud, konačno, ističe da iz osporenih odluka ne proizlazi da su apelanti, upućivanjem na parnicu radi dokazivanja postojanja obaveze treće osobe - izvršenika, lišeni prava koja su im utvrđena pravomoćnim sudskim odlukama. Naime, iz činjenica predmeta proizlazi da se radi isključivo o utvrđivanju obaveze treće osobe na izvršenje, odnosno o utvrđivanju modaliteta izvršenja tih odluka putem parničnog postupka, u kojima je potrebno doći do odgovora na pitanja ko je izvršenik u ovim predmetima i na koji način će se odluke izvršiti, a nikako o ponovnom odlučivanju o pravu apelanata na naknadu utvrđenih potraživanja.

35. Zbog svega navedenog Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima nije došlo do kršenja prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Apelanti smatraju da im je zbog proizvoljne primjene materijalnog prava prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 14. Evropske konvencije koji garantira nediskriminaciju. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili materijalno pravo, odnosno da se ne može smatrati da načelo dobrog administriranja pravde nameće striktan zahtjev dosljednosti sudske prakse, te kako apelanti nisu dostavili dokaz da je i u predmetima na koje se pozivaju izvršenik kao treća osoba osporio solidarnu obavezu, Ustavni sud smatra da apelantima nije prekršeno ni pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni pravo iz člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak

37. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi za svoje odlučenje da apelanti u parničnom postupku moraju dokazati da je izvršenik kao treća osoba obavezan da solidarno s tuženim izmiri potraživanja dali jasne i argumentirane razloge, pri čemu iz tih odluka redovnih sudova ne proizlazi da su apelanti lišeni prava utvrđenih pravomoćnim sudskim presudama, već da se radi o utvrđivanju modaliteta njihovog izvršenja.

38. Nema kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelanti kršenje tih prava vezuju za kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno.

39. Nema kršenja ni prava iz člana 14. Evropske konvencije kada apelanti kršenje tog prava vezuju za pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno i kada su redovni sudovi u nekim predmetima protiv istog izvršenika donosili drugačije odluke jer sudska praksa nije nepromjenjiva, nego je u suštini evolutivna, te i stoga jer apelanti nisu dokazali da se u predmetima u kojima je izvršenje provedeno radi o istovjetnim situacijama, kao što su konkretne, u kojima je izvršenik kao treća osoba osporio svoju solidarnu obavezu s tuženim.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2963/14 (S. P., M. J., H. H., E. Z., N. H. i… | Sudska praksa | Aktio