Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-150/16 (Z. R.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-150/16

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 150/16, rješavajući apelaciju Zuhdije Rošić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tač. a) i b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Zuhdije Rošić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 V 009961 08 V (raniji broj RI 28/84).

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zuhdija Rošić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše podnijela je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan vanparnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 V 009961 08 V.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 29. januara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 1. februara 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Predlagač Š.Č. (u daljnjem tekstu: predlagač) tokom 1984. godine Općinskom sudu podnio je prijedlog za diobu nekretnina protiv S.Č. (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) i apelantice. Predmet je zaprimljen u rad pod brojem RI 28/84.

6. Rješenjem Općinskog suda od 6. decembra 1988. godine obustavljen je vanparnični postupak a apelantica i protivnik predlagača su upućeni na parnični postupak radi utvrđivanja predmeta diobe i veličine suvlasničkog dijela. Rješenje je postalo pravomoćno 22. decembra 1989. godine, a Općinski sud je 15. oktobra 1990. godine arhivirao predmet.

7. Parnični postupak je pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda u Bihaću od 3. oktobra 2008. godine.

8. Prema stanju u spisu, Općinski sud je održao ročište za nastavak vanparničnog postupka 9. septembra 2009. godine na kojem je apelantica obavijestila Općinski sud da je predlagač preminuo, a ročište je odgođeno za 9. oktobar 2009. godine radi dostave smrtovnice ili rješenja o nasljeđivanju, kao i dokaza da je raniji parnični postupak pravomoćno okončan.

9. Na ročištu od 9. oktobra 2009. godine apelantica je obavijestila Općinski sud da je iza predlagača proveden ostavinski postupak, te da su nekretnine koje su predmet diobe prešle u vlasništvo supruge predlagača. Općinski sud je donio rješenje kojim je nastavio predmetni vanparnični postupak.

10. Na ročištu od 4. novembra 2009. godine učesnici u postupku su se sporazumjeli da sud odgodi ročište radi postizanja sudske nagodbe.

11. Općinski sud je 13. juna 2012. godine donio rješenje kojim je prekinuo vanparnični postupak zbog smrti protivnika predlagača, te odredio da će se postupak nastaviti kada staratelj zaostavštine ili nasljednik preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 16. augusta 2012. godine.

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da do trenutka izrade odgovora na apelaciju niko od učesnika postupka nije podnio zahtjev za nastavak postupka.

13. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je prekinut.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da se predmetni vanparnični postupak vodi od 1984. godine i da nije okončan, zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da okonča vanparnični postupak. Također, apelantica predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je izložio činjenično stanje predmeta kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je naveo da je predmetni parnični postupak prekinut zbog smrti protivnika protupredlagača a da do trenutka dostavljanja odgovora na apelaciju niko od učesnika postupka nije podnio zahtjev za nastavak postupka.

V. Relevantni propisi

16. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378. stav 1.

Postupak se prekida:

1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost.

Član 380.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

(3) Parnične radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak. Njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan vanparnični postupak u predmetu broj 17 0 V 009961 08 V (raniji broj RI 28/84), Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

23. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. EVropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je predlagač 1984. godine pokrenuo vanparnični postupak i da taj postupak nije okončan. Iako apelantica u navodima apelacije ukazuje na dužinu trajanja vanparničnog postupka, počevši od njegovog pokretanja 1984. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti od tog datuma.

28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, odnosno od 14. decembra 1995. godine, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža je postupak pokrenut prije više od 32 godine, a relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je duži od 20 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni vanparnični postupak vodi radi diobe nekretnina u suvlasništvu, te da se, imajući u vidu radnje koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

30. U pogledu ponašanja apelantice, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Osim navedenog, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku diobe nekretnina, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanticu.

31. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni vanparnični postupak bio prekinut rješenjem od 6. decembra 1988. godine, te da je prekid postupka trajao duže od 20 godina, odnosno do 9. oktobra 2009. godine, kada je Općinski sud donio rješenje kojim je nastavio postupak. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka u relativno kratkom roku 4. novembra 2009. godine održao ročište radi diobe nekretnina na kojem su se opunomoćenik predlagača i apelantica sporazumjeli da sud odgodi ročište radi eventualnog postizanja sudske nagodbe, ali da, prema stanju u spisu, učesnici u postupku nisu obavijestili Općinski sud da su postigli sporazum. Međutim, u međuvremenu je utvrđeno da je protivnica predlagača preminula, zbog čega je Općinski sud 13. juna 2012. godine donio rješenje kojim je prekinuo vanparnični postupak, te odredio da će se postupak nastaviti kada staratelj zaostavštine ili nasljednik preuzme postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 16. augusta 2012. godine, a do trenutka dostavljanja odgovora na apelaciju niko od učesnika nije podnio zahtjev za nastavak postupka. Prema tome, imajući u vidu odredbu člana 380. Zakona o parničnom postupku, postupanje Općinskog suda u konkretnom slučaju je nakon uspostavljanja nadležnosti Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine) najprije zavisilo od okončanja parničnog postupka, odnosno trenutno zavisi od činjenice kada će nasljednici protivnika predlagača preuzeti postupak, odnosno kada će ih sud, na prijedlog učesnika u postupku, pozvati da to učine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža, iako predmetni vanparnični postupak nije okončan više od 32 godine, od čega ratione temporis više od 20 godina, da su tokom postupka postojale objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud nije mogao postupati u predmetnom parničnom postupku s obzirom na to da je predmetni postupak, zbog neispunjenja procesnih pretpostavki, pretežno vrijeme njegovog trajanja bio prekinut i još uvijek je u fazi prekida. Osim navedenog, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je Općinski sud, za vrijeme kada su bile ispunjene procesne pretpostavke za vođenje postupka, odugovlačio predmetni postupak zbog čega Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog vanparničnog postupka ne može pripisati Općinskome sudu.

32. Stoga, iako predmetni postupak nije okončan više od 32 godine od njegovog pokretanja, odnosno više od 20 godina od uspostavljanja ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da, zbog postojanja objektivnih okolnosti zbog kojih u predmetnom postupku nije bilo moguće poduzimanje procesnih radnji i zbog nepostojanja elemenata na osnovu kojih bi Ustavni sud mogao zaključiti da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, u konkretnom predmetu nije povrijeđeno apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelanticinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine postupka pred sudom.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako vanparnični postupak traje više od 32 godine, od toga više od 20 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, i još uvijek nije okončan. Ustavni sud smatra da su, zbog prekida postupka, postojale i još uvijek postoje objektivne okolnosti zbog kojih u predmetnom postupku nije moguće poduzimanje procesnih radnji, te da Ustavni sud nije utvrdio postojanje elemenata na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je Općinski sud odugovlačio postupak.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-150/16 (Z. R.) | Sudska praksa | Aktio