Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4933/15 (Z. J.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Nekretnina
  • Dioba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4933/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4933/15, rješavajući apelaciju Zumre Jašarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zumre Jašarević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelanticino pravo na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku okončanom Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 V 015119 15 Gž od 12. novembra 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Zumri Jašarević u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Zumri Jašarević zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zumra Jašarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Mina Vikalo, advokatica iz Srebrenika, podnijela je 10. novembra 2015. godine apelaciju zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 V 015119 15 Gž od 12. novembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 1. decembra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. decembra 2015. godine, a Kantonalni sud 10. decembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 12. maja 2010. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za diobu nekretnina u suvlasništvu apelantice i protivnika predlagača S. S.

6. Općinski sud je zakazao ročište za pokušaj sporazumne diobe nekretnina, i to za 5. februar, 14. mart i 22. april 2014. godine.

7. Rješenjem Općinskog suda od 22. aprila 2014. godine, taj sud je zakazao uviđaj na licu mjesta, te je nakon dostavljanja nalaza vještaka, a radi izjašnjenja o nalazu, sud zakazao novo ročište za 20. novembar i 12. decembar 2014. godine, te 12. januar i 15. februar 2015. godine, nakon čega je 27. februara 2015. godine donio Rješenje o diobi nekretnina broj 28 0 V 015119 10 V kojim je izvršio diobu nekretnina apelantice i protivnika predlagača S. S. na način pobliže opisan u dispozitivu rješenja.

8. Protivnik predlagača S. S. je 11. marta 2015. godine protiv navedenog rješenja Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu koja je 21. jula 2015. godine zajedno sa spisom dostavljena tom sudu na postupanje.

9. Kantonalni sud je 12. novembra 2015. godine donio Rješenje broj 28 0 V 015119 15 Gž kojim je djelimično uvažio žalbu i prvostepeno rješenje preinačio u dijelu odluke o troškovima postupka iz stava III izreke, tako da se troškovi postupka sa iznosa od 1.040,00 KM snižavaju na iznos od 832,00 KM, dok se u preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđuje. Također, odbijen je i zahtjev protivnika predlagača za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu ove odluke, te naveo da je postupajuća sutkinja zadužila predmet u rad 15. marta 2013. godine.

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je spis po žalbi primio 21. jula 2015. godine, te da je zbog prirode samog predmeta i njegove starosti on bio planiran za rad u IV kvartalu 2015. godine. Kantonalni sud je svoju odluku donio 12. novembra 2015. godine, a koja će, kako je taj sud naveo, u zakonskom roku biti dostavljena strankama.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja vanparničnog postupka po prijedlogu za diobu stvari i nekretnina u suvlasništvu, okončanog Rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 V 015119 15 Gž od 12. novembra 2015. godine.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je vanparnični postupak pokrenut apelanticinim prijedlogom od 12. maja 2010. godine i da je okončan rješenjem Kantonalnog suda od 12. novembra 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine postupka je period od pet i po godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku pokrenutom po apelanticinom prijedlogu. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se nije radilo o posebno složenom predmetu.

23. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelantica na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka.

24. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud od dana podnošenja apelanticinog prijedloga do februara 2014. godine bio potpuno pasivan i nije provodio nikakve procesne radnje u predmetu. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je sutkinja zadužena za predmet isti dobila na postupanje tek 15. marta 2013. godine. Općinski sud se nije očitovao u pogledu svoje neaktivnosti do tog datuma, pa se može zaključiti da u periodu od gotovo tri godine nije postupao u apelanticinom predmetu. Čak i nakon što je postupajuća sutkinja preuzela predmet u martu 2013. godine, proteklo je još gotovo godina dana prije nego što je zakazano prvo ročište za 5. februar 2014. godine. Ni za ovaj period od gotovo godinu dana Općinski sud nije ponudio opravdanje. Nakon prvog ročišta zakazanog za pokušaj sporazumne diobe nekretnina, zakazana su dva ročišta u vremenskim intervalima od po mjesec dana, što se ne može ocijeniti nerazumno dugim. Već u aprilu 2014. godine Općinski sud je zakazao uviđaj na licu mjesta, a ponovna ročišta za izjašnjenje vještaka o nalazu zakazana su za novembar i decembar 2014. godine, te januar i februar 2015. godine, kada je Općinski sud i donio prvostepeno rješenje. Iako je nesporno da je Općinski sud zakazivao i održavao ročišta u ovom predmetu, koja su rezultirala donošenjem prvostepenog rješenja, ostaje pitanje zašto te procesne radnje nije preduzimao još 2010. godine kada je apelantica pokrenula postupak, nego je s provođenjem radnji započeo tek početkom 2014. godine. Iz odgovora Općinskog suda nisu vidljivi razlozi zbog kojih taj sud nije postupao u apelanticinom predmetu u tako dugom vremenskom periodu. Ustavni sud smatra da neaktivnost Općinskog suda u periodu od gotovo četiri godine prije nego što je počeo sa zakazivanjem ročišta i de facto vođenjem postupka ničim nije opravdana niti Ustavni sud nalazi elemente koji bi ovakvo ponašanje Općinskog suda mogli opravdati.

25. S druge strane, Kantonalni sud je u konkretnom predmetu postupao vrlo ažurno, te je, nakon što je 21. jula 2015. godine dobio spis na postupanje, svoju odluku donio u novembru 2015. godine, odnosno za manje od četiri mjeseca. Ovakvo postupanje Kantonalnog suda se pokazalo izuzetno efikasnim i ažurnim.

26. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je Općinski sud provodio određene radnje, ali tek nakon što je protekao rok od gotovo četiri godine, za koji nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Kantonalni sud je u svom postupanju bio vrlo efikasan i svoju odluku je donio za manje od četiri mjeseca. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku opravdani.

27. Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Budući da je u konkretnom predmetu postupak trajao pet i po godina, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 750,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Pravo na imovinu

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na povredu prava na imovinu.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je vanparnični postupak trajao pet i po godina, od čega preko pet godina pred Općinskim sudom i uz potpuno odsustvo aktivnosti u periodu od gotovo četiri godine, za koje Općinski sud nije ponudio razumno opravdanje, što ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Općinski sud.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4933/15 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio