Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4592/15 (R. K.)

Odluka donesena 28. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4592/15

Apelacija

Odluka o meritumu

28. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4592/15, rješavajući apelaciju Rašide Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rašide Kovačević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu - Odjeljenjem u Jajcu u predmetu broj 46 1 O 005897 84 O.

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu - Odjeljenju u Jajcu, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da hitno okonča postupak u predmetu broj 46 1 O 005897 84 O u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Rašidi Kovačević u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Rašidi Kovačević zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Bugojnu - Odjeljenju u Jajcu i Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rašida Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jajca podnijela je 7. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Općinskim sudom u Bugojnu - Odjeljenjem u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 46 1 O 005897 84 O.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. novembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 24. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je na osnovu smrtovnice Općine Jajce i izvoda iz matične knjige umrlih izdatog od Općine Jajce 18. maja 1984. godine pokrenut ostavinski postupak iza umrle Zečije Đulić iz Jajca (u daljnjem tekstu: ostaviteljica).

6. Također, iz stanja spisa proizlazi da je po provedenom postupku tadašnji Osnovni sud u Jajcu donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-189/84 od 8. maja 1990. godine kojim je proglasio nasljednike iza ostaviteljice. Osnovni sud u Jajcu je donio i Rješenje o ispravci rješenja o nasljeđivanju broj O-189/84 od 21. decembra 1990. godine kojim je pravilno utvrdio ostavinsku masu.

7. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je apelantica za osporena rješenja Osnovnog suda u Jajcu od 8. maja i 21. decembra 1990. godine saznala preko oglasne table suda 10. novembra 2003. godine, te da je 21. novembra 2003. godine podnijela žalbu protiv tih rješenja, te da je Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) svojim Rješenjem broj Gž-87/04 od 17. februara 2005. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Općinski sud je, u ponovnom postupku, a shodno uputama drugostepenog suda, donio Rješenje o nasljeđivanju broj 46 1 O 005897 84 O od 22. novembra 2012. godine kojim je utvrdio zaostavštinu iza ostaviteljice i odredio zakonske nasljednike, te naložio Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Jajcu da izvrši prenos prava vlasništva sa ostaviteljice na nasljednike po pravomoćnosti rješenja.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica, nezadovoljna rješenjem Općinskog suda od 22. novembra 2012. godine, 31. decembra 2012. godine Kantonalnom sudu dostavila pismeno, te da je Kantonalni sud dopisom od 3. januara 2013. godine obavijestio apelanticu da je pismeno proslijedio Općinskom sudu na mjerodavno postupanje.

10. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 128 0 O 005897 13 O od 21. oktobra 2013. godine kojim je pozvao apelanticu da uredi svoj podnesak kojim pobija rješenje tog suda od 22. novembra 2012. godine. Apelantica je postupila po nalogu suda 31. oktobra 2013. godine.

11. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Međutim, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je, između ostalog, navela da se bespotrebnim odugovlačenjem sudskog spora povećavaju sudski troškovi i stvaraju sve veće posljedice.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju ostavinskog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o vanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 39/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 93.

Postupak za raspravljanje ostavštine sud pokreće po službenoj dužnosti čim sazna da je neka osoba umrla ili da je proglašena umrlom.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da apelantica pobija dužinu postupka od 18. maja 1984. godine, kada je pokrenut ostavinski postupak. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Pritom, Ustavni sud podsjeća na to da u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelantica žali Ustavni sud uzima u obzir i stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37).

28. S obzirom na navedeno Ustavni sud će u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, cijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. decembra 1995. godine, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da postupak traje gotovo 32 godine, a relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine postupka je period od preko 20 godina.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o imovini za koju apelantica smatra da je njezina, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanticu značajan.

30. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut na osnovu smrtovnice Općine Jajce i izvoda iz matične knjige umrlih izdatog od Općine Jajce 18. maja 1984. godine, te da postupak ni nakon gotovo 32 godine nije okončan, od toga preko 20 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Jajcu donio rješenje o nasljeđivanju 8. maja 1990. godine i rješenje o ispravci rješenja o nasljeđivanju od 21. decembra 1990. godine, te da je apelantica za predmetna rješenja saznala preko oglasne table suda 10. novembra 2003. godine, nakon čega je 21. novembra 2003. godine podnijela žalbu protiv tih rješenja. Kantonalni sud je nakon jedne godine i dva mjeseca (17. februara 2005. godine) donio rješenje kojim je apelanticinu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovnom postupku donio rješenje tek nakon sedam godina i devet mjeseci (22. novembra 2012. godine). Nezadovoljna navedenim rješenjem, apelantica je 31. decembra 2012. godine dostavila pismeno Kantonalnom sudu, koji je 3. januara 2013. godine apelanticu obavijestio da je navedeno pismeno proslijedio Općinskom sudu na mjerodavno postupanje. Nakon toga, Općinski sud je nakon devet mjeseci (21. oktobra 2013. godine) donio rješenje kojim je pozvao apelanticu da uredi svoj podnesak kojim pobija rješenje tog suda 22. novembra 2012. godine, a apelantica je postupila po nalogu suda 31. oktobra 2013. godine. Ustavni sud dalje primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao utjecati na dužinu trajanja ostavinskog postupka iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. S druge strane, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao nerazumno dugo s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkom roku donio odluku po apelanticinoj žalbi. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1984. godine, što je taj sud u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu sa odredbom člana 10. ZPP-a, u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. ZVP-a, odnosno da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Sve navedeno, a posebno da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 32 godine, od toga preko 20 godina od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije okončao predmetni postupak za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog vanparničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog ostavinskog postupaka.

33. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

34. Imajući u vidu činjenicu da se ne radi o postupku koji je prema zakonskim odredbama hitan i da je predmetni postupak, od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, ratione temporis, trajao nešto više od 20 godina, apelantici se u konkretnom slučaju dodjeljuje naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. Taj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

35. Ustavni sud neće razmatrati apelanticine navode u odnosu na to da joj je u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni vanparnični postupak za raspravljanje zaostavštine nije okončan ni nakon 20 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda (u cjelini gotovo 32 godine). Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4592/15 (R. K.) | Sudska praksa | Aktio