Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2553/15 (Uniqa osiguranje d.d. Sarajevo i drugi)
Odluka donesena 28. 04. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2553/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. aprila 2016. godine, u predmetu broj AP-2553/15, rješavajući apelacije Uniqa osiguranje d.d. Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Uniqa osiguranje d.d. Sarajevo protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 011185 14 Rev od 18. marta 2015.
godine;
Zdenko Bajo protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 039222 15 Gž od 1. juna 2015. godine;
M. M. Z. protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 022278 15 Rsž od 10. jula 2015. godine;
Uzeir Balić zbog neizvršenja rješenja Ministarstva rada i boračkog invalidske zaštite–Komisija za implementaciju člana 182.
(152) Zakona o radu broj 05/5-2918/BH od 15. aprila 2011. godine;
Đorđe Simeunović zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda broj I-1383/06 od 18. maja 2006. godine;
Jadranka Kujačić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106326 11 Gž od 21. septembra 2015. godine;
Radojka Filipović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 161799 12 Gž od 14. oktobra 2015. godine;
Osman Karašin, Mustafa Đuliman, Nermana Omanović, Hamida Vrebo, Vahid Ćatić, Nedžad Ćatić, Mirsad Teskeredžić, Abdulah Bevrnja, Hedija Ćatić i Zijad Hodžić protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 042317 15 Gž od 15. oktobra 2015. godine;
S.Š. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 013312 15 Rev od 29. oktobra 2015. godine;
Ajiša Dolić protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj FZ3/2/2-35-I-12-4/14 od 30. oktobra 2015.
godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 2553/15
1. Uniqa osiguranje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Advokatska firma "Sajić" o.d. iz Banja Luke podnio je 21. maja 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 011185 14 Rev od 18. marta 2015. godine. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 011185 07 Ps od 20. avgusta 2012. godine apelant je obavezan da kao solidarni dužnik tužiocima Suva socijalno osiguranje iz Luzerna i AHF Savezna uprava za socijalno osiguranje iz Berna nadoknadi štetu u iznosu od 252.077,45 KM na način preciziran u izreci presude. Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 011185 12 Pž od 1. septembra 2014. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što se apelant obavezuje da kao solidarni dužnik nadoknadi štetu u iznosu od 219.020,88 KM. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 011184 14 Rev od 18. marta 2015. godine apelantova revizija protiv drugostepene presude podnesena 15. oktobra 2014. godine odbačena je kao neblagovremena.
2. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 0111185 12 Pž od 1. septembra 2014. godine. AP 3406/15
3. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 7. jula 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 039222 15 Gž od 1. juna 2015. godine. Presudom Okružnog suda apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 039222 12 P od 1. aprila 2015. godine kojom je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena Republika Srpska da mu na ime naknade materijalne štete isplati 1.000.000,00 KM. Apelant u apelaciji navodi da nije izjavio reviziju protiv osporene presude.
4. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 039222 15 Gž od 1. juna 2015. godine.
AP 4067/15
5. M. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 29. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 022278 15 Rsž od 10. jula 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom u parničnom postupku zbog radnog spora apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 Rs 022278 13 Rs od 27. novembra 2014. godine kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja i dr. preciziran u izreci presude. Apelantica u apelaciji navodi da nije izjavila reviziju protiv osporene presude.
6. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Rs 022278 15 Rsž od 10. jula 2015. godine.
AP 5120/15
7. Uzeir Balić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Rade Ćulibrk advokat iz Banja Luke, podnio je 19. novembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Ministarstva rada i boračkog invalidske zaštite–Komisija za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu broj 05/5-2918/BH od 15. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantu je priznato pravo na otpremninu u visini tri posljednje prosječne plate.
8. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu odredbama člana 258 stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br 13/02) podnese prijedlog za izvršenje rješenja Ministarstva rada i boračkog invalidske zaštite–Komisija za implementaciju člana 182. (152) Zakona o radu broj 05/5-2918/BH od 15. aprila 2011. godine nadležnom organu.
AP 5199/15
9. Đorđe Simeunović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 26. novembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj I-1383/06 od 18. maja 2006. godine. Osporenim rješenjem dozvoljeno je izvršenje presude Osnovnog suda u Banjaluci broj Rs-646/01 od 16. decembra 2003. godine kojom je obavezana tužena Repulika Srpska da apelantu isplati na ime potraživanja iz radnog odnosa novčne iznose precizirane u izreci presude. Ministarstvo finansija i trezora obavijestilo je Osnovni sud da je 9. novembra 2009. godine izvršeno rješenje I-1383/06 od 18. maja 2006. godine i u cjelosti namireno apelantovo novčano potraživanje. Podneskom Osnovnom sudu od 25. juna 2010. godine apelant je obavijestio sud da je Republika Srpska kao izvršenik samo djelimično izvršila isplatu duga sa zakonskim zateznim kamatama. Osnovni sud je 23. juna 2011. godine donio rješenje broj 071-0-I-06-001383 od 23. juna 2011. godine kojim se postupak izvršenja rješenja o izvršenju broj I-1383/06 od 18. maja 2006. godine smatra dovršenim.
10. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o izvršnom postupku (Služeni glasnik Republike Srpske br.59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u propisanom roku podnese žalbu Okružnom sudu u Banjaluci protiv rješenja Osnovnog suda broj 071-0-I-06-001383 od 23. juna 2011. godine.
AP 5377/15
11. Jadranka Kujačić (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 2. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106326 11 Gž od 21. septembra 2015. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106326 09 P od 31. marta 2011. godine u parničnom postupku radi naknade štete v.s 677.241,91 KM obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine Ministarstvo pravde da apelantici isplati po osnovu neosnovanog boravka u pritvoru iznos od 7.000,00 KM zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106326 11 Gž od 21. septembra 2015. godine žalba tužene je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tužena dužna isplatiti apelantici 6.000,00 KM umjesto 7.000,00 KM.
12. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 106326 11 Gž od 21. septembra 2015. godine.
AP 5539/15
13. Radojka Filipović (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Janko Nikolić, advokat iz Zvornika podnijela je 14. decembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 161799 12 Gž od 14. oktobra 2015. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 161799 10 Rs od 23. decembra 2011. godine u parničnom postupku radi utvrđenja prava na otkup v.sp. 17.640,00 KM utvrđeno je da je apelantica steklo pravo da u svojstvu člana porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava S.F. otkupi stan bliže opisan u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 161799 12 Gž od 14. oktobra 2015. godine žalba tužene INA BH dd Sarajevo uvažena je i prvostepena presuda preinačena na način da je apelanticin tužbeni zahtjev da je stekla pravo da u svojstvu člana porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava S.F. otkupi stan bliže opisan u izreci presude odbijen je kao neosnovan.
14. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 161799 12 Gž od 14. oktobra 2015. godine.
AP 5733/15
15. Osman Karašin, Mustafa Đuliman, Nermana Omanović, Hamida Vrebo, Vahid Ćatić, Nedžad Ćatić, Mirsad Teskeredžić, Abdulah Bevrnja, Hedija Ćatić i Zijad Hodžić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva podnijeli su 30. decembra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 042317 15 Gž od 15. oktobra 2015. godine. Presudom Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 042317 13 P od 8. juna 2015. godine u parničnom postupku radi naknade materijalne štete v.sp. 832.000,00 KM tužbeni zahtjev apelanata za naknadu materijalne štete u pojedinačnim iznosima navedenim u izreci presude odbijen je kao neosnovan. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 042317 15 Gž od 15. oktobra 2015. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
16. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu iskoristili mogućnost da u skladu odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 042317 15 Gž od 15. oktobra 2015. godine.
AP 346/16
17. S.Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice podnijela je 20. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 013312 15 Rev od 29. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama v.sp. 15.250,00 KM presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 013312 01 P od 2. jula 2009. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 013312 11 Gž od 31. avgusta 2011. godine tužbeni zahtjev tužitelja-apelanticinog supruga H.Š. preciziran u izreci presude odbijen je kao neosnovan. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 013312 15 Rev od 29. oktobra 2015. godine revizija apelantice kao pravnog sljedbenika supruga H.Š. presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 013312 11 Gž od 31. avgusta 2011. godine odbačena je kao neblagovremena.
18. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 013312 11 Gž od 31. avgusta 2011. godine.
AP 403/16
19. Ajiša Dolić (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 25. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj FZ3/2/2-35-I-12-4/14 od 30. oktobra 2015. godine. Rješenjem Kantonalne administrativne službe u Bihaću broj FZ 4/2-1169887182 od 1. septembra 2015. godine koje je doneseno u izvršenju presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 008776 14 U od 23. aprila 2015. godine, a koje potvrđeno osporenim rješenjem Federalnog zavoda PIO/MIO od od 30. oktobra 2015. godine apelanticin zahtjev za priznavanje prava na starosnu penziju odbijen je kao neosnovan, primjenom odredaba člana 30. i 137. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Službene novine FBiH broj 29/98 do 55/12).
20. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da u skladu sa odredbama člana Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH broj 9/05) u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj FZ3/2/2-35-I-12-4/14 od 30. oktobra 2015. godine.
Spajanje predmeta
21. S obzirom na to da se navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2553/15. Apelacioni navodi
22. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
25. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman