Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2162/13 (T. K.)

Odluka donesena 20. 06. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Eksproprijacija
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2162/13

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 06. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2162/13, rješavajući apelaciju Tedija Kličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. juna 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Tedija Kličića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 V 031104 12 Gž od 12. marta 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 V 031104 10 V od 21. juna 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Tedi Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Ante Petrušića i Srđana Petrića, advokata iz Zenice, podnio je 17. maja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 V 031104 12 Gž od 12. marta 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 V 031104 10 V od 21. juna 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Javnog preduzeća „Autoceste Federacije Bosne i Hercegovine“ (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) zatraženo je 13. januara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i korisnik eksproprijacije su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 18. do 21. januara 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Općinski sud je, odlučujući u vanparničnoj stvari po prijedlogu korisnika eksproprijacije protiv apelanta u svojstvu ranijeg vlasnika radi određivanja naknade za eksproprirane nekretnine, donio Rješenje broj 43 0 V 031104 10 V od 21. juna 2012. godine kojim je određena naknada za nekretnine eksproprirane rješenjem Uprave za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Uprava) od 7. augusta 2009. godine i rješenjem o dopuni prijedloga za eksproprijaciju od 2. februara 2011. godine. Izrekom navedenog rješenja je obavezan korisnik eksproprijacije da apelantu kao ranijem vlasniku za eksproprirane nekretnine, čije su bliže oznake navedene u izreci rješenja, isplati ukupan iznos od 45.683,17 KM uz zakonsku zateznu kamatu, počev od 21. juna 2012. godine, i troškove postupka.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Uprava sudu dostavila zahtjev za određivanje naknade za eksproprirane nekretnine zbog toga što pred Upravom između korisnika eksproprijacije i apelanta nije postignut sporazum o visini naknade. U toku postupka pred sudom korisnik eksproprijacije je ostao kod ponuđene naknade, dok je apelant iznio prigovor u vezi sa cijenom koštanja po metru kvadratnom ekspropriranog zemljišta, pa je provedeno vještačenje vještaka poljoprivredne struke i u tom smislu prihvaćeni apelantovi prijedlozi na način što je uspostavljena cijena po m2 u iznosu od 20 KM (umjesto ponuđenih 15 KM). Nakon toga su apelant i korisnik eksproprijacije postigli sporazum u pogledu cijene (vrijednosti) zemljišta po m2, kao i ostalih vrijednosti (drvna masa, sijeno i sl.). Općinski sud je, imajući u vidu činjenicu da se u vanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za eksproprirane nekretnine, kako to izričito propisuje odredba člana 64. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, donio odluku u smislu odredaba iz čl. 149. i 152. Zakona o vanparničnom postupku, te odredaba iz čl. 63. i 64. Zakona o eksproprijaciji. Odluka o kamati je donesena temeljem odredbe člana 64. Zakona o eksproprijaciji u kojoj je jasno navedeno da zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

7. Rješenjem broj 43 0 V 031104 12 Gž od 12. marta 2013. godine Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu izjavljenu protiv odluke o kamatama i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je pravno neutemeljen apelantov žalbeni prigovor da je odluka prvostepenog suda o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi je navedeno da je, suprotno žalbenim tvrdnjama, dosuđenje zakonske zatezne kamate od 21. juna 2012. godine rezultat pravilne primjene materijalnog prava. Naime, kako je dalje naveo Kantonalni sud, u odredbi člana 70. stav 1. Zakona o eksproprijaciji je propisano da se u pogledu određivanja naknade za eksproprirane nekretnine primjenjuju odredbe tog zakona i u slučaju kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona, ako naknada nije isplaćena, s tim što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Tumačenje navedene zakonske odredbe podrazumijeva da zakonska zatezna kamata na utvrđene iznose naknade za eksproprijaciju teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Budući da je u konkretnom slučaju odluka o određivanju naknade donesena 21. juna 2012. godine, apelantu kao ranijem vlasniku ekspropriranih nekretnina pripada pravo na zakonske zatezne kamate na utvrđeni ukupni iznos naknade od 45.683,17 KM počev od 21. juna 2012. godine do isplate, kako je i odlučeno prvostepenim rješenjem. Osim toga, u pogledu apelantovog žalbenog prigovora kojim je ukazao na činjenicu predaje u posjed nekretnina, Kantonalni sud je istakao da je sa aspekta početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđene naknade za eksproprirane nekretnine predaja u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji irelevantna činjenica. Ta činjenica je jedino od utjecaja na visinu naknade, budući da, prema odredbi člana 63. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, vlasnik može birati da mu se naknada odredi prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine u posjed, ili u vrijeme donošenje prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelant obrazlaže pogrešnom primjenom materijalnog prava, i to odredbe člana 70. Zakona o eksproprijaciji, umjesto relevantnih odredaba Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o obligacionim odnosima. S tim u vezi, apelant je ukazao na odredbu člana 147. Zakona o vanparničnom postupku kojom je uređena situacija u slučaju nepostizanja sporazuma o naknadi za ekspropriranu nekretninu (kao što je i konkretan slučaj) i obavezu korisnika eksproprijacije da „ponuđeni“ iznos novca položi u depozit suda, a slijedom toga i primjenu odredbe o kamatama u slučaju zadocnjenja iz odredbe člana 277. Zakona o obligacionim odnosima. Smatra da u konkretnoj situaciji korisnik eksproprijacije u sudskom postupku nije dokazao da je apelantu ponudio cijenu od 15 KM po m2 ekspropriranih nekretnina, te da je njegova obaveza, koju su sudovi previdjeli i stoga pogrešno primijenili materijalno pravo, da mu na utvrđeni iznos naknade za eksproprirane nekretnine plati kamatu od ulaska u posjed nekretnina, ili najkasnije kad je predmet, zbog nepostizanja sporazuma, dostavljen sudu na rješavanje.

b) Odgovor na apelaciju

9. Kantonalni sud je naveo da su u rješenju na koje je apelacijom ukazano dati činjenični i pravni razlozi zbog kojih je odlučeno da je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja koje se tiče početka toka zakonske zatezne kamate neosnovana. Kantonalni sud je ostao kod činjeničnih i pravnih navoda datih u osporenom rješenju i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

10. Općinski sud je naveo da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredba člana 70. Zakona o eksproprijaciji, kojom je propisano da zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos naknade za ekspropriranu nekretninu teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

11. Korisnik eksproprijacije smatra da su neopravdani apelantovi navodi u vezi sa kršenjem prava istaknutih u apelaciji, budući da je eksproprijacija provedena nakon što je utvrđen opći interes, uz poštivanje odredaba Zakona o eksproprijaciji kojima su propisani uvjeti, način i postupak eksproprijacije. Korisnik eksproprijacije je po nalogu iz osporenih pravosnažnih presuda izvršio svoju obavezu prema apelantu. Predloženo je da se apelacija odbaci kao očigledno neosnovana.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07 i 36/10) relvantne odredbe glase:

Član 62.

Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, općinska služba za upravu dostavit će, bez odlaganja, pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima nadležnom sudu na čijem području se nalazi eksproprisana nekretnina zbog određivanja naknade.

Organ iz stava 1. ovog člana može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu ako iz izjava i ponašanja stranaka zaključi da se ne može postići sporazum o naknadi.

Ako općinska služba za upravu u određenom roku ne postupi prema odredbi stava 1. ovog člana, raniji vlasnik eksproprisane nekretnine kao i korisnik eksproprijacije mogu se neposredno obratiti nadležnom sudu radi određivanja naknade.

Član 63.

Visina naknade za eksproprisanu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Ako je korisniku eksproprijacije predata nekretnina u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo birati da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine ili u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Član 64.

Nadležni sud po službenoj dužnosti u vanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za eksproprisanu nekretninu.

Kod utvrđivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud je dužan uzeti u obzir visinu naknade utvrđenu prilikom sporazumnog utvrđivanja naknade pred općinskom službom za upravu, ako je većina stranaka zaključila takav sporazum na određenom području u postupku eksproprijacije za izgradnju istog ili drugog objekta.

U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu.

Član 69.

Odredbe ovog Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije do stupanja na snagu ovog Zakona donijeto konačno rješenje, kao i na postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako to rješenje, odnosno odluka bude poništena ili ukinuta.

Član 70.

Odredbe ovog Zakona u pogledu određivanja naknade za eksproprisane nekretnine primjenjivat će se i u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, ako naknada nije isplaćena, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

Naknada iz stava 1. ovog člana tereti korisnika eksproprijacije, odnosno njegovog pravnog sljednika.

Raniji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stava 1. ovog člana u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 71.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje da važi Zakon o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH" br. 12/87 i 38/89 i "Službeni list RBiH" br. 3/93 i 15/94) kao i drugi propisi koji su uređivali pitanje eksproprijacije u Federaciji Bosne i Hercegovine.

13. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 146.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom, odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 147.

Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Organ iz stava 1. ovog člana može i prije isteka roka od dva mjeseca dostaviti rješenje o eksproprijaciji sa spisima nadležnom sudu, ako iz izjava sudionik utvrdi da se ne može postići sporazum o naknadi.

Ako nadležna služba, odnosno organ ne postupi po odredbama stava 1. ovog člana, sudionici se mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.

Član 148.

Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom.

Član 149.

Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti sudionicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.

Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako utvrdi da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.

Član 152.

Nakon što utvrdi bitne činjenice sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost.

Ako sudionici zaključe sporazum o obliku i obimu, odnosno visini naknade, sud će svoje rješenje temeljiti na njihovom sporazumu, ukoliko utvrdi da sporazum nije u suprotnosti sa propisima kojima su uređeni vlasnički odnosi na nepokretnostima.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 43 0 V 031104 12 Gž od 12. marta 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 18. marta 2013. godine a apelacija je podnesena 17. maja 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant ukazuje da mu je rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

20. Suština navoda apelacije sa aspekta prava na pravično suđenje se svodi na tvrdnju da su sudovi koji su odlučivali o zahtjevu korisnika eksproprijacije pogrešno primijenili materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na početak toka zatezne kamate na dosuđeni novčani iznos.

21. U vezi sa navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

22. Ustavni sud se, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je pobijana odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

23. U konkretnom slučaju, zbog nepostizanja sporazuma između korisnika eksproprijacije i apelanta pred Upravom, Općinski sud je, nakon provedenog vanparničnog postupka, na ročištu 21. juna 2012. godine utvrdio novčanu naknadu za nekretnine eksproprirane od apelanta kao ranijeg vlasnika, a odluku o kamati je donio na osnovu člana 70. Zakona o eksproprijaciji. Navedenom odredbom je propisano da zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade za eksproprirane nekretnine, pa je korisnik apelacije obavezan da apelantu, osim utvrđene naknade, isplati kamatu počev od 21. juna 2012. godine kao dana kad je utvrđena visina te naknade. Kantonalni sud je, u vezi sa apelantovim žalbenim prigovorom kojim je ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kamata na utvrđeni novčani iznos, potvrđujući pravilnost prvostepenog rješenja, ponovio sadržaj odredbe člana 70. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, naglašavajući da, prema toj odredbi, zakonska zatezna kamata teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade, a u konkretnom slučaju je to datum donošenja prvostepenog sudskog rješenja. Kantonalni sud je, također, imajući u vidu apelantove prigovore koji se tiču predaje u posjed ekspropriranih nekretnina korisniku eksproprijacije naveo da činjenica predaje u posjed ima utjecaj samo na visinu naknade, a ne i kamate, shodno relevantnim odredbama Zakona o eksproprijaciji. Naime, kako je naveo Kantonalni sud, prema odredbi člana 63. Zakona o eksproprijaciji, raniji vlasnik (apelant) ima mogućnost da bira naknadu prema okolnostima u vrijeme predaje u posjed ili u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja, što u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo sporno, dok je sa aspekta početka toka zakonske zatezne kamate ta činjenica primjenom člana 70. Zakona o eksproprijaciji irelevantna, a stoga i apelantov prigovor neosnovan.

24. Dovodeći u kontekst navedeno sa činjenicama konkretnog predmeta i apelacionim navodima, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud jasno i detaljno obrazložio zbog čega je apelantova žalba kojom je ukazao na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate neosnovana i da je pažljivo ispitao apelantove prigovore, te s tim u vezi zaključio da je prvostepeno rješenje pravilno i zakonito.

25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u odluci Kantonalnog suda nije bilo proizvoljnog tumačenja relevantnih odredaba Zakona o eksproprijaciji, te da, prema tome, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

26. Apelant je u apelaciji ukazao da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelant kršenje ovog prava zasnovao na identičnim navodima kao i u pogledu prava na pravično suđenje, dakle, pogrešnoj primjeni materijalnog a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. Pravo na djelotvoran pravni lijek

27. Apelant je kršenje ovog prava, također, doveo u vezu s pogrešnom primjenom materijalnog prava i istim razlozima kao i u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da ova odredba ima supsidijarni karakter i da se primjenjuje samo u vezi sa drugim pravom zaštićenim Evropskom konvencijom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost i da je koristio pravne lijekove propisane Zakonom u predmetnom vanparničnom postupku (podnošenje žalbe), te da je Kantonalni sud ispitao apelantove žalbene navode i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. Činjenica da taj pravni lijek nije u konačnici rezultirao odlukom u apelantovu korist ne dovodi ni na koji način u pitanje njegovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja po članu 13. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi, primjenom odredaba Zakona o eksproprijaciji i Zakona o vanparničnom postupku, koje su jasne, nedvosmislene i dostupne, obavezali korisnika eksproprijacije da apelantu, osim utvrđenog novčanog iznosa na ime eksproprijacije, isplati zakonsku zateznu kamatu od dana kad je utvrđena visina te naknade, pri čemu je navedeno jasno i argumentirano obrazloženje, a u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ništa drugo što bi uputilo na zaključak da je primjena prava prilikom donošenja osporenog rješenja bila proizvoljna.

30. Također, nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 iz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, odnosno primjenom odredaba o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za eksproprirane nekretnine, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

31. Ustavni sud, također, zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje u situaciji kad je apelant imao i kada je koristio mogućnost izjavljivanja žalbe koju je ispitao nadležni sud i dao razloge zašto ona ne može dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2162/13 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio